Milka Ivić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Milka Ivić
Rođenje 11. decembar 1923. (1923-12-11)
Beograd
Smrt 7. mart 2011. (dob: 87)
Beograd
Polje Lingvistika
Institucija Univerzitet u Novom Sadu
Alma mater Univerzitet u Beogradu
Poznat po knjizi Pravci u lingvistici (10. izdanja na srpskohrvatskom i prevedeno na 11 jezika)
Rođaci: lingvist Pavle Ivić, suprug ; matematičar Aleksandar Ivić, sin; pjesnik Vojislav Ilić, djed ; pjesnik Jovan Ilić, pradjed

Milka Ivić (Beograd, 19232011, Beograd) bila je sintaktičar serbokroatist, opći lingvist i najistaknutija figura u svijetu poznate i cijenjene Novosadske lingvističke škole.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Diplomirala je 1949. i doktorirala 1953. godine na Filološkom fakultetu u Beogradu kod Aleksandra Belića.[1] Od 1954. bila je naučni suradnik u Instututu za srpskohrvatski jezik SANU, od 1955. docent1959. izvanredni profesor, a od 196484. redovni profesor suvremenog srpskohrvatskog jezika i opće lingvistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Bila je i gostujući profesor nekoliko različitih univerzitetaSAD-u i u Japanu.[1] Bila je član: Norveške akademije nauka, Saksonske akademije nauka u Lajpcigu,[2] Slovenske akademije znanosti i umjetnosti i SANU.[3] Uređivala je desetljećima časopis Južnoslovenski filolog, a bila je i član redakcija niza drugih uglednih lingvističkih časopisa u svijetu. Više od dva desetljeća bila je član Međunarodne komisije za proučavanje gramatičke strukture slavenskih jezika.[4] Bila je recenzent i predsjednik[4] Uređivačkog odbora za Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika i recenzent tomu Rečniku od XI knjige.

Doprinos Milke Ivić lingvistici opisuje hrvatska sintaktičarka Snježana Kordić sljedećim riječima:

Wikiquote „Milka Ivić je objavila više knjiga i mnoštvo članaka, kojima je svima zajednička crta da se odlikuju izuzetno visokom znanstvenom razinom i da korespondiraju s najnovijim istraživanjima u svjetskoj lingvistici. Zbog toga se za autoricu može reći da već desetljećima kontinuirano zauzima mjesto vodećeg sintaktičara u serbokroatistici.[5]
(Studia Slavica Savariensia 1-2 (1996), str. 211)

Djela (izbor)[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Bibliografija radova akademika Milke Ivić : u čast osamdeset godina života, SANU, 2005. (COBISS-Sr).

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Rajković, Milosav (2008). "Nauka kao život". Planeta (Beograd) 5 (28). ISSN 1451-4990. Pristupljeno 9.4.2016. 
  2. "Milka Ivić Prof. Dr. Phil." (njemački). Lajpcig: Sächsische Akademie der Wissenschaften zu Leipzig. https://www.saw-leipzig.de/de/mitglieder/ivicm. pristupljeno 2.3.2013. 
  3. "Milka Ivić". Beograd: SANU. http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=929. pristupljeno 8.5.2014. 
  4. 4,0 4,1 "Preminula lingvista, filolog i akademik Milka Ivić". Beograd: Glas javnosti. 7.3.2011. http://www.glas-javnosti.rs/aktuelne-vesti/2011-03-07/preminula-lingvista-filolog-i-akademik-milka-ivic. pristupljeno 6.9.2013. 
  5. 5,0 5,1 Kordić, Snježana (1996). "Recenzija knjige Milke Ivić O zelenom konju: novi lingvistički ogledi" (PDF). Studia Slavica Savariensia (Szombathely) (1-2): 211–213. ISSN 1216-0016. CROSBI 446866. Pristupljeno 1.8.2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]