Milivoj Mića Dražetin

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Milivoj Mića Dražetin

Milivoj Mića Dražetin (1952-1970)
{{{tekst_uz_sliku}}}

1952. oktobar 1952.
Novi Sad Novi SadJugoslavija
1970. mart 1970.
Novi Sad Novi SadJugoslavija

1952. 1970. Milivoj Mića Dražetin (Novi Sad, 21. oktobar 1952 — Novi Sad, 9. mart 1970) bio je novosadski pesnik i esejist. Pohađao je Gimnaziju "Jovan Jovanović Zmaj". Umro je s nepunih osamnaest godina i sahranjen je po pravoslavnom obredu na Uspenskom groblju u Novom Sadu.

Porodica[uredi | uredi kod]

Milivojev otac zvao se Aleksandar, a deda se takođe zvao Milivoj. Majka mu se zvala Nada. Milivojeva porodica vodi poreklo iz Mošorina.

Stvaralaštvo[uredi | uredi kod]

Za života je objavljivao pesme u "Gimnazijalcu" i "Index"-u. U rukopisu je ostavio knjigu pesama "Lomnost dečaka", koju je godinama čuvao Milivojev prijatelj, književnik Pero Zubac. Uz zalaganje Pera i Miloša Zubca, knjigu pesama Milivoja Dražetina objavila je Gradska biblioteka u Novom Sadu 2020. godine, pedeset godina nakon pesnikove smrti.

Milivoj Dražetin zastupljen je kao pesnik u dvema antologijama Pera Zubca: "Velika tajna, najlepše pesme o ljubavi" i "Kad srce zasvetluca".

  • "Dražetin je bio pesnik izuzetno modernog senzibiliteta, zatočenik tihog i tamnog sveta kojim se sam okružio. Profano je, a mora se reći da je najčešće i najbolje pisao o smrti. Taj neodoljivi fatum koji je oduvek privlačio pesnike i sanjare, Dražetin je spoznao i grlom i tišinom. Umeren i škrt u rečima ipak je, u to malo godina pripreme za život, zaokružio svoje poetsko viđenje sveta. Pesme koje je ispisao i prijatelji koji ga pamte jedini su živi podatak o njemu. Dovoljan i predovoljan da se ne zaboravi." (Pero Zubac u pogovoru knjige "Lomnost dečaka")
  • "Pedeset je godina otkako je od ove "previše razumne stvarnosti" odustao Milivoj Mića Dražetin (1952-1970), sa svojih nedovršenih osamnaest životnih jeseni. Pedeset godina koliko je Pero Zubac samozavetno čuvao njegove rukopise i pokušavao u nekoliko navrata da ih objavi svetu, a svaki put vrata toga sveta sama bi se zatvorila kao po nekoj višoj intervenciji odaslatoj od drugoga, nevidljivoga carstva. Pogovor koji prilažem knjizi, a koji je moj otac napisao 1974. godine, kazuje da je tada bio najbliži objavljivanju, a pouzdano znam da je i deceniju kasnije kanio da Dražetinove rukopise štampa. Nije se to desilo ili nije trebalo da se dogodi - do 2020. godine." (Miloš Zubac u predgovoru knjige "Lomnost dečaka")
Otići ću da spavam
I neka modri jezik Nepoznatog
Palaca iznad moga sna
Za mene se možda neće ni znati
Ali karanfil kruga se stalno vrti
U rupici nečijeg revera
Pa neka se zato za one moje druge Tačka
Čuje
Dok budu ovim istim rečima mučene

—Stihovi iz knjige "Lomnost dečaka"

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Pero Zubac, "Velika tajna, najlepše pesme o ljubavi", Beograd, 1997.
  • Pero Zubac, "Kad srce zasvetluca", Ruma, 2009.
  • Milivoj Mića Dražetin, "Lomnost dečaka", Gradska biblioteka u Novom Sadu, Novi Sad, 2020.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]