Prijeđi na sadržaj

Milan Kečić

Izvor: Wikipedija
Milan Kečić u ateljeu

Milan Kečić je bio istaknuti srpski slikar druge polovine 20. veka. Po mestu rođenja Krčedinac 1910, a po mestu stalnog boravka od 1965. godine do smrti 1998 Novosađanin, povremeno Beograđanin i u svom duhovnom biću kosmopolita, tokom svog života (1910-1998) Milan Kečić se umnogome pokazao kao izuzetna pojava u jugoslovenskom kulturnom podneblju. Stvorio je preko 1500 slika od kojih je vredno istaknuti i neke antologijske: "Mrtva priroda sa konjskom lobanjom" (1953), "Dudik u Nikincima", "Južno voće" (1961), "Vitka Vaza" (1962), Sirotinjska mrtva priroda", "Klasje" (1968) "Posle kiše (1973) itd. Slobodoljubiv po prirodi, u vreme socrealističke kolektivne psihologije u prostorima Jugoslavije po završetku Drugog svetskog rata pristupa beogradskoj grupi slikara objavljenih pod nazivom "Grupa samostalni". Tokom 70-tih godina održava putujuce samostalne izlozbe u pokretnom ateljeu-diližansi a koja predstavlja neku vrstu kontrapunkta pariskoj pokretnoj galeriji Ire Kler (u transparentnoj prikolici kamiona), uvršćenoj u istoriju avangardnih pojava xx veka iz domena likovnog stavaralaštva svetskih

Kečićeva dela se čuvaju i izlažu u Galeriji Matice Srpske, Galeriji savremene likovne umetnosti u Novom Sadu, Muzeju savremene umetnosti u Beogradu i Galeriji Paleta u Sremskim Karlovcima.

Biografija

[uredi | uredi kod]

Kečić je rodjen 1910. Krčedinu. Prva likovna interesovanja su mu bila vezana za oblast primenjenih umetnosti - radu na dekoraciji izloga koji je usavršio u Pragu, u privatnoj školi Ladislava Švangmajera. Sve do kraja 1934. godine, uspešno se bavio oblikovanjem privredne reklame, dekoraciji izloga i srodnim poslovima, u duhu ideja Bauhausa, radeći u Sarajevu, Splitu, Zagrebu, Osijeku i Beogradu.

Od 1936. Kečić se posvećuje sistematskom radu na planu slikarstva. Prve pouke iz slikarstva primio je pre II Svetskog rata u ateljeu Petra Dobrovića u Beogradu. Prvi put je izlagao sa grupom slikara III Armije u Novom Sadu.

1947. je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu u klasi Mila Milunovića .

Zbog ne uklapanja u socrealizam koji je u tom periodu bio na snazi, Kečić napušta Beograd i nastanjuje se u Krčedinu, gde slika dosledan sebi i svojoj likovnoj poetici sve do 1956.

Od 1956. se nastanjuje za stalno sa svojim ateljeom u Novom Sadu gde je gde je kao samostalni umetnik naslikao većinu svojih slika. Radio je u kraćem periodu kao upravnik Galerije "Sava Šumanović" u Šidu, ali nikada nije prestajao da slika, redovno učestvuje na zajedničkim likovnim smotrama i izlaže samostalno u Jugoslaviji i inostranstvu.

Kečić je izabran za redovnog profesora po pozivu na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1974., gde je radio sve do 1978.

1977. godine projektuje zgradu Galerije Paleta us Sremskim Karlocima sa svim pratećim elementima enterijera u kojoj se danas nalazi zbirka Kečićevih slika.

Kečić je preminuo 1998. u Novom Sadu

Nagrade

[uredi | uredi kod]

Dobio je više značajnih priznanja, među kojima:

  • 1963. Zlatna paleta ULUS'a
  • 1965. Oktobarska nagrada Novog Sada
  • 1971. Zlatni Fjorino na Međunarodnom bijenalu slikarstva i skulpture u Firenci
  • 1971. Nagrada stručnog žirija za slikarstvo Umetničke kolonije Ečka
  • 1973. Nagrada stručnog žirija za slikarstvo i Nagrada publike Umetničke kolonije Bečej
  • 1979. Nagrada stručnog žirija za najbolju sliku na izložbi "Beograd inspiracija slikara"
  • 1979. Nagrada publike na 21. Oktobarskom salonu, Beograd
  • Kečić je nosilac ordena zasluge za narod sa srebrnom zvezdom (SFR Jugoslavija)

Samostalne Izložbe

[uredi | uredi kod]
  • Milan Kečić, izložba pod velikim šatorom kod novosadskog sajma 1971.
    1953. Beograd, Galerija Grafičkog kolektiva
  • 1964. Beograd, Galerija Doma JNA
  • 1971. NoviSad, maj, Pod velikim šatorom kod novosadskog sajma
  • 1973. Novi Sad, Pod velikim šatorom na Bulevaru Mihajla Pupina  
  • 1974. Novi Sad, Mali likovni salon
  • 1974. Krčedin, prostorije Mesne čitaonice
  • 1974. Novi Sad, prostorije fabrike Novkabel
  • 1974. Novi Sad, Prostorije fabrike Albus
  • 1976. Ljubljana, Mestna galerija
  • 1980. Beograd, Galerija Doma JNA
  • 1982. Novi Sad, Mali likovni salon
  • 1986. Sremski Karlovci, Galerija Paleta
  • 1987. Sremski Karlovci, Galerija Paleta
  • 1989. Leskovac, Galerija Narodnog muzeja
  • 1993. Novi Sad, Galerija SANU, Ogranak u Novom Sadu
  • 1993. Muzej savremene umetnosti Vojvodine (SPC Vojvodina)
  • 1995. Sombor, Galerija Renata
  • 1996. Vršac, Galerija fabrike Hemofarm
  • 1996. Novi Sad, Galerija Vojvodjanske banke

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]