Miladin Šobić
Miladin Šobić | ||||
---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 1956. | |||
Mjesto rođenja | Nikšić, Crna Gora | |||
Zanimanje | glazbenik | |||
Muzički rad | ||||
Period aktivnosti | 1975.-1983. | |||
Instrument | vokal, gitara | |||
Diskografija | ||||
|
Miladin Šobić je crnogorski kantautor i jedan od najvećih kantautora na prostorima bivše Jugoslavije.
Miladin Šobić je rođen 7. siječnja 1956. u Nikšiću gdje je odrastao i završio srednju školu. U danima srednje škole Šobić je prvi put počeo komponirati i pisati. Nakon srednje škole, Šobić upisuje turizam u Dubrovniku. Taj period se smatra ključnim za njegovo stvaralaštvo. Pod utiskom studentskog života i velikih prijateljstava, on stvara svoje najveće pjesme. Preselio se u Sarajevo gdje je doživio vrhunac karijere. U vrijeme najvećeg uspjeha doživio je obiteljsku tragediju. Njegova je sestra umrla nakon teške bolesti. Nakon svega Šobić se povukao.
Pod utiskom studentskog života stvara svoje najveće pjesme. 1975. godine objavljuje prvu pjesmu To sam ja, koja u to vrijeme u privatnim studentskim dubrovačkim krugovima dobiva status studentske himne. Godinu dana kasnije na glazbenom festivalu Omladina 76 u Subotici osvaja drugo mjesto s pjesmom Daj nam neba. U suradnji s klavijaturistom Gaborom Lenđelom i studijskim glazbenicima snimio je albume Ožiljak (Diskoton, 1981.) i Umjesto gluposti (Diskoton, 1982.). S albuma "Ožiljak" se izdvajaju legendarna studentsko-socijalna tema "Džemper za vinograd" i najpoznatija "Kad bi došla Marija". Na tom LP-ju su se našle i "Ne pokušavaj mijenjat' me", "A vrijeme ide dalje". Album "Umjesto gluposti" se počinje raditi u Studiju muzičkog ateljea u Subotici, u noći 21. veljače 1982., a završava se 8. ožujka iste godine. Pored naslovne pjesme tu su: "Đon", "Od druga do druga", "Opet krivi tip", "Svetozara Markovića 39" i dr. Snimio je i treći album pod nazivom Barutana ljubavi, ali zbog obiteljske tragedije ostavlja glazbu i album nikad nije izdan. Održao je niz koncerata na kojima je okupio veliki broj ljudi. Uvijek se odazivao i na pozive studenata i ljudi iz manjih gradova.
2002. godine Ibrica Jusić, njegov prijatelj, najavio je njegov povratak, no to se nije desilo.
- To sam ja/Zazvoni zvono, (1975.)
- Ožiljak, (1981.)
- Umjesto gluposti, (1982.)