Mihail Ostrovidov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Mihail Ostrovidov (Zagreb, 5. veljače 1930. – Zagreb, 30. studenoga 2016.), jugoslavenski i hrvatski novinar i snimatelj.[1][2].

Životopis[uredi - уреди | uredi kôd]

Počeci[uredi - уреди | uredi kôd]

Maturirao 1949. u srednjoj Kinematografskoj školi u Zagrebu[3] na snimateljskom odjelu. Studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest umjetnosti), a kameru na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost u Zagrebu.

Novinarski i snimateljski rad[uredi - уреди | uredi kôd]

U novinarstvu od 1949. Počeo kao asistent snimatelja u uredništvu hrvatskoga filmskog žurnala Filmskog pregleda u Jadran filmu. Kao fotoreporter i novinar surađivao u Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Narodnom listu, Glasu rada, te sarajevskom Oslobođenju.

Uključio se 1956. u skupinu entuzijasta osnivača Televizije Zagreb, gdje je kao snimatelj, odnosno majstor reporter radio do umirovljenja 1991. Snimio je oko 20.000 priloga za Informativni program. Sa športskim reporterom Mladenom Delićem ostvario 1957. prvi izravni televizijski prijenos Televizije Zagreb sa stadiona u Maksimiru. Kamerom je izvještavao iz mnogih svjetskih zemalja: zabilježio je sastanke na vrhu SAD-SSSR, predsjedničke odnosno parlamentarne izbore u Sjedinjenim Američkim Državama, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj itd. Izvještavao je o poljskoj krizi i padu tamošnjega prosovjetskog režima, o rušenju Berlinskog zida, o padu diktature u Nikaragvi, o stanju u Bagdadu uoči ratne operacije Pustinjske oluje itd.

Nakon umirovljenja nastavio je raditi kao ratni reporter u domovinskom ratu za CNN. Kao filmskog snimatelja birali su ga neki od najboljih hrvatskih redatelja. Filmovi koje je snimao dobili su petnaestak prvih nagrada na filmskim festivalima u svijetu i jednu nominaciju za Oscar

Obitelj[uredi - уреди | uredi kôd]

Otac mu je prvi splitski neuropsihijatar Viktor Ostrovidov, izbjeglica iz Rusije.

Filmografija (djelomična)[uredi - уреди | uredi kôd]

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi kôd]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]