Michiko Tsushima
Michiko Tsushima (japanski: 津島美知子 , Tsushima Michiko?; Hamada, 31. siječnja 1912. – Tōkyō, 1. veljače 1997.), rođena Michiko Ishihara (japanski: 石原美知子 , Ishihara Michiko?), bila je japanska pedagodinja, profesorica i supruga pisca Osamua Dazaija, s kojim je imala troje djece. Kao i mnoge žene u Dazaijevom životu, Michiko se također pojavljivala kao lik u njegovim djelima, poput priča "Proljetni lopov" (japanski: 春の盗賊 , Haru no Tōzoku?), "Sumrak" (japanski: 薄明 , Hakumei?), "Prijateljstvo" (japanski: 親友交歓 , Shinyū Kōkan?), "Boginja" (japanski: 女神 , Megami?), "Otac" (japanski: 父 , Chichi?), "Zgodni muškarci i cigarete" (japanski: 美男子と煙草 , Bidanshi to Tabako?) i "Sretan dom" (japanski: 家庭の幸福 , Katei no Kōfuku?); priča "Osmi prosinca" (japanski: 十二月八日 , Jūnigatsu Yōka?) pisana je iz njezine perspektive, u prvom licu.
Biografija
Rani život i obrazovanje
Michiko Ishihara rođena je 1912. godine u Hamadi kao četvrta kći geologa Hatsutarōa Ishikare i njegove supruge Kure. U vrijeme njezina rođenja, Hatsutarō je radio kao ravnatelj niže srednje škole u prefekturi Shimane.[a] Kasnije je njezin otac radio kao ravnatelj u prefekturi Yamagata te kao predavač u prefekturi Hiroshima; obitelj se često selila zbog njegovog posla. Godine 1922. vratili su se u obiteljski dom u Kōfuu.
U ožujku 1929. godine maturirala je pri Ženskoj srednjoj školi u Kōfuu, nakon čega upisuje studij društvenih znanosti na Višoj školi za djevojke (danas Univerzitet Ochanomizu) u Tōkyu. Dana 25. veljače 1931. godine, dok je još studirala, preminuo je njezin otac. Diplomirala je u ožujku 1933. godine, a 25. svibnja iste godine od bolesti je preminuo njezin stariji brat Sagenta (japanski: 石原左源太が , Ishihara Sagenta?), koji je u to vrijeme studirao medicinu na Carskom univerzitetu.
Dana 4. kolovoza iste godine, Michiko je dobila profesorsko mjesto u prefekturi Yamanashi, gdje je predavala povijest i geografiju. Od 15. rujna 1934. godine bila je i nadzornica učeničkog doma koji je djelovao pri školi.[1]
Brak s Osamuom Dazaijem
Početkom srpnja 1938. godine, Keikichi Nakahata i Yoshishirō Kita, trgovci koji su imali bliske kontakte s obitelji Tsushima, kojoj je pripadao i slavni pisac Osamu Dazai, o čijim su se dnevnim potrebama skrbili, zamolili su Dazaijevog kolegu i prijatelja, Masujija Ibusea, da mu pomogne pronaći suprugu. U to je doba Einosuke Takada (japanski: 高田英之助 , Takada Einosuke?), mlađi brat Ibuseovog školskog prijatelja, radio kao novinar za tokijske novine te je često posjećivao Ibuseov dom. Dok je jedno vrijeme boravio u podružnici u Kōfuu, Takada je upoznao Sumiko (japanski: 斎藤須美子 , Saitō Sumiko?), najstariju kćer predsjednika kompanije Mitake Jidōsha (japanski: 御岳自動車?), Bunjirōa Saitōa (japanski: 斎藤文二郎 , Saitō Bunjirō?), s kojom se zaručio. Ibuse je u to doba pisao Saitōu da se informira oko potencijalnih kandidatkinja za suprugu, a kada je Sumiko čula za to od svoje majke, sjetila se Aiko Ishihare (japanski: 石原愛子 , Ishihara Aiko?), dvije godine mlađe školske kolegice koju je upoznala u jednoj udruzi. Njezina starija sestra bila je Michiko Ishihara, koju je Sumiko, preko Aiko, predložila kao potencijalnu kandidatkinju; slijedilo je upoznavanje s Dazaijem osobno.
Početkom kolovoza iste godine, Michiko je iz Tōhokua otputovala na Hokkaidō. U Aomoriju je 7. kolovoza kupila zbirku Dazaijeve proze Fiktivna lutanja, Zajednička stvar (japanski: 虚構の彷徨、ダス・ゲマイネ , Kyokō no Hōkō、Dasu・Gemaine?), koju je čitala tijekom putovanja brodom. Te jeseni, Dazai joj je poklonio svoju prvi objavljenu zbirku, Pozne godine (japanski: 晩年 , Bannen?), koju je također pročitala. U ovom je periodu pročitala i priču "Ubasute" (japanski: 姥捨?), za koju je rekla da se, dok ju je čitala, osjećala kao da kljuca samu sebe.
Dana 13. rujna, Dazai je na Ibuseov nagovor posjetio suvenirnicu u (današnjem) Fujikawaguchiku, a pet dana kasnije posjetio je Michiko kako bi se dogovorili oko sklapanja braka; Dazai je odmah nakon susreta odlučio da se želi vjenčati s njom.[1] Dana 6. studenog 1938., Dazai i Michiko službeno su se zaručili, a deset dana kasnije zajedno su se preselili u unajmljenu sobu u Kōfuu. Michiko je 24. prosinca 1938. godine svojevoljno dala otkaz u školi u kojoj je radila.[2]
Početkom 1939. godine, odnosno 6. siječnja, preselili su se u iznajmljenu kuću u Kōfuu. Dana 8. siječnja 1939. godine, Michiko i Osamu Dazai vjenčali su se u domu Masujija Ibusea; brak je formalno registriran tek 3. veljače 1940. godine, a registrirao ga je Akira Ishihara (japanski: 石原明 , Ishihara Akira?), glava obitelji Ishihara. Na dan vjenčanja preselili su se u svoj dom sjeverno od Kōfua. Dana 1. rujna preselili su se u Shimorenjaku; istoga dana u Europi započinje Drugi svjetski rat.
Njihovo prvo dijete, kći Sonoko, rodila se 8. lipnja 1941. godine. U veljači 1942. godine, Dazai je u časopisu Fujin Kōron objavio priču "Osmi prosinca" (japanski: 十二月八日 , Jūnigatsu Yōka?) pisana je iz perspektive Michiko, u prvom licu. Dana 10. kolovoza 1944. godine, Michiko je u obiteljskom domu u Yamanashiju rodila njihovog jedinog sina, Masakija, koji je bolovao od Downovog sindroma.
Iako je njihov brak u početku bio dosta skladan, Dazai se vrlo brzo vratio kaosu koji ga je pratio cijeli život. Često je izbivao iz doma, puno je pio, a imao je i ljubavnice, među kojima je bila i pjesnikinja Shizuko Ōta, s kojom je imao i izvanbračnu kćer Haruko; zanimljivo je kako se Haruko rodila iste godine kada i Dazaijevo posljednje dijete s Michiko, kći Satoko, koja je rođena 30. ožujka 1947. godine.
Život nakon Dazaijeve smrti
Dana 13. lipnja 1948. godine, Dazai i njegova tadašnja ljubavnica Tomie Yamazaki počinili su shinjū (dvostruko samoubojstvo) utapanjem u kanalu Tamagawa. U prosincu, najmodavac ju je prisilio da ili otkupi kući u kojoj je stanovala s obitelji ili da se odseli, na što je ona s djecom napustila Mitaku i preselila se u Komagome. Obitelj se ponovo preselila u novi dom u Komagomeu u kolovozu 1949. godine, a u kolovozu 1958. preselili su se u današnji Honkomagome.
U veljači 1960. godine, Masaki Tsushima umro je od pneumonije; imao je samo 15 godina. Četiri godine kasnije, Sonoko se vjenčala s Yūjijem Uenom, službenikom u Ministarstvu financija; Ueno je primljen u obitelj Tsushima te će kasnije imati plodnu političku karijeru, koja će kulminirati mjestom zastupnika u Predstavničkom domu.
Dana 20. svibnja 1978. godine, izdavačka kuća Jinbun Shoin izdala je njezine memoare naslova Sjećanja na Osamua Dazaija (japanski: 回想の太宰治 , Kaisō no Dazai Osamu?).[3] Michiko Tsushima preminula je od srca 1997. godine u dobi od 85 godina. Njezini su ostaci položeni u hramu Zenrin-ji, gdje se nalaze i Dazaijevi posmrtni ostaci.
Bilješke
- ↑ Dazaijeva kratka priča "Listovi trešnje i čarobna frula" (japanski: 葉桜と魔笛 , Hazakura to Mateki?) iz 1939. godine temeljena je na iskustvima Kure Ishikare, Michikoine majke, dok je živjela u prefekturi Shimane.
Reference
Literatura
- 津島美知子 (1978年5月20日), 回想の太宰治, 人文書院
- 山内祥史 (2012年12月20日), 太宰治の年譜, 大修館書店, ISBN 978-4469222265
