Metulum

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Oktavijanova osvajanja 35. g. p.n.e.

Metulum je antički naziv za japodsko naselje koje je nakon dugotrajne i teške opsade, osvojio tadašnji rimski vojskovođa i trijumvir Oktavijan (kasniji August i Princeps) 35. god. p.n.e.[1]

Ime ovog naselja nalazi se jedino kod antičkih pisaca: Apijana , Kasija Diona i Strabona. Budući da je Apijan koristio Oktavijanov izvještaj i memoare, jasno je da ovom naselju i događajima oko njega dosta pažnje posvetio i Oktavijan. Navedeni autori naselje nazivaju Metuloi, kao središte japodske zajednice (narod, pleme). U kasnijim itinerarijima i geografskim djelima Metulum se uopšte ne spominje.[2][3]

Na početku teksta o opsadi Metuluma Apijan navodi da je to glavno mjesto kod Japoda, što su savremeni autori nazvali prijestolnica ili glavni grad. Pošto su Japodi bili organizovani u labavi savez, Metulum je bio mjesto gdje su se povremeno okupljali prvaci pojedinih zajednica, a mogao je biti i mjesto održavanja nekog religijskog kulta.

Opsada[uredi | uredi kod]

Apijanovo djelo o rimskoj istoriji jedan je od najvažnijih i najiscrpnijih izvora za poznavanje Oktavijanovih vojnih akcija u Iliriku, od 35. do 33. godine p.n.e, u sklopu kojih su poraženi i pokoreni Japodi. U pisanju ovoga dijela, grčki istoričar, rođen krajem 1. stoljeća poslije p.n.e. u Aleksandriji, oslanjao gotovo isključivo na izgubljene Oktavijanove memoare.[4]

Prije pohoda na Ilire, Oktavijan je pacificirao gusare sa Korčule i Mljetam, a Liburnima oduzeo brodove. Time je nesmetano mogao da dopremi ratni materijal do luke u Senju. Glavnina njegovih snaga na ratište je došla kopnenim putem preko Akvileje.

Prva su osvojena naselja: Arupina, Avenđana i Terponjana, što su rimski nazivi gradina dati prema plemenima koji su u njima živjeli. Ova japodska plemena predala su se skoro bez borbe, jer su bili prvi na udaru i iznenađeni.

Većina japodskih ratnika povukla se u dobro utvrđeni Metulum i dugo uspješno odolijevala napadima. I sam Oktavijan je, sa štitom u ruci, u jednom trenutku krenuo na bedeme, predvodeći manju grupu vojnika preko improvizovanog mosta. Pod težinom, opsadni most se srušio, a Oktavijan je pao i dobro se povrijedio. Kada su shvatili da će Rimljani prodrijeti, Japodi su zapalili gradsku vijećnicu, a japodske žene su ubijala svoju djecu, a one skakale u vatru. Najveći dio ratnika poginuo je u borbi, dok su ranjeni izgorili u vatri, zajedno sa ženama. Nekada velikom naselju skoro da se u potpunosti izgubio trag. Preostali ratnici su se predali, uplašeni sudbinom Metuluma.

Lokacija[uredi | uredi kod]

Ubikacija Metula u dosadašnjoj je literaturi predmetom vrlo živih rasprava i podijeljenih mišljenja različitih istraživača. Većina je saglasna da se naselje Metulum nalazilo na prostoru Ogulinsko–modruške udoline. Bilo je smješteno na uzvišenjima Velikoj (420 m.) i Maloj Viničici (350 m.) Taj je hum danas okružen naseljima: Skradnik, Čakovac Oštarijski, Carevo Polje, Šušnjevo Selo, Oštarije, Otok Oštarijski i Josipdol. Prema preliminarnim rezultatima istraživanja iz 2002. god. vidljivo je da se radi o velikom središnjem naselju, koje je u određenim periodima oko sebe okupljalo čitav niz manjih naselja, većinom smještenih uz rubove udoline.

Brojni ulomci keramičkih posuda, utezi za tkalačke stanove, životinjske kosti, ostatci metalnih predmeta (nožići, strugala itd.), svjedoče o intenzivnom i bogatom životu naselja na Viničici. Broj stanovnika, koji je u određeno vrijeme živio na ovom prostoru, još uvijek nije moguće utvrditi. Nalazi pripadaju vremenu od kasnoga bronzanoga doba sve do 1. stoljeća p.n.e.

Tek sistematska arheološka istraživanja ovoga kompleksa mogu dati konkretnije odgovore da li je Metulum bio na opisanoj lokaciji.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. John Wilkes - Iliri; Laus, Split 2001
  2. „Boris Olujić: Povijest Japoda”. Srednja Europa, Zagreb 2007., 299 str., 17 slika, 4 karte, 16 tabli izvan teksta. Pristupljeno 9. 2. 2022. 
  3. „Boris Olujić: Japodi plemeniti Apijanovi Barbariu”. Odsjek za povijest. Pristupljeno 9. 2. 2022. 
  4. „Boris Olujić: Sustavno arheološko istraživanje lokaliteta Viničica kod Josipdola”. Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 904(497.5 Vini~ica) Zagreb, Ivana Lučića 3. Pristupljeno 9. 2. 2022.