Metro (bend)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Metro (razvrstavanje).

Metro je srpski hard rok bend formiran u Svetozarevu (današnja Jagodina) u septembru 1981.

Prvi period rada[uredi | uredi kod]

septembar 1981. – septembar 1982.[uredi | uredi kod]

Pre samog nastanka benda Ivan Ivica Maksimović – gitara, Petar Pera Maksimović – bas, Saša Krstić – klavijature (sva trojica iz tadašnjeg Svetozareva) i Zdravko Lalić iz Kraljeva – bubnjevi bili su u članovi sastava West. Obzirom da taj bend nije imao pevača, izvodili su autorsku instrumentalnu muziku džezrok orijentacije. U septembru 1981. godine u bend dolazi pevač Branko Briks Savić iz Paraćina i počinju sa preusmeravanjem muzičkog izraza na hard rok u vreme opšteg bujanja nju vejv pravca kako u tadašnjoj Jugoslaviji, tako i u Evropi.

Prvi nastup pod imenom Metro bend ima u paraćinskom bioskopu Avala 30. oktobra i 01. novembra 1981. godine. Na Gitarijadi u svetozarevačkom holu Gimnazije, 23.01.1982. bend osvaja prvo mesto u foto finišu sa bendovima Delta 9 i Bonus, a još veći trijumf osvajaju pred publikom od 4.000 ljudi na proslavi Dana studenata 04.04.1982. godine na Skveru narodne omladine ispred tadašnje robne kuće Beograd uz ostale lokalne bendove (Delta 9 i Severozapadni Prolaz).

Posle ovog nastupa, bend po prvi put debituje van svog matičnog grada u kragujevačkoj hali Jezero kao predgrupa Divljim jagodama na njihovoj LP "Autostop" turneji, kao i u kraljevačkoj hali sportova posle samo par dana krajem aprila iste godine.

Na festivalu Omladina ’82. u Subotici u maju 1982. godine bend osvaja nagradu publike javnim glasanjem za izvedbu numere Čupave glave što ih i dovodi u studio MS (Music Sound) Radeta Ercegovca u Beograd odmah po odlasku sa festivala.[1] U pomenutom studiju, bend snima svoj LP prvenac nazvan po pomenutoj pesmi. Album je producirao Boban Petrović.

Obzirom da je bend i pre odlaska u Suboticu već imao više nastupa u svom kraju, publika je unapred već znala sve pesme koje su u međuvremenu snimljene u studiju, tako da je pobedio 23.05.1982. godine u Svetozarevu (današnja Jagodina) na Gitarijadi povodom dočeka Štafete mladosti u holu hale sportova Mladost (danas hala sportova JASSA), Na pomenutoj gitarijadi nastupali su i ostali lokalni bendovi: Delta 9 , Bonus, Jumbo, Puls, Fani, Noćni Dečaci i Plava Krv. Nakon ovog trijumfa, bend počinje prevazilaziti lokalne okvire i nastupa u više gradova tadašnje Jugoslavije, obzirom da u to vreme taj pravac negovali jedino Atomsko sklonište, Divlje jagode i Generacija 5.

Paralelno sa tim, bend kreće u potragu za izdavačima za snimljeni materijal za LP, te im se u prvi mah ZKP RTLj uslužno ponudila da im izda album, ali bez suštinske i konkrektne realizacije.

Juna meseca 1982. godine na Gitarijadi u Zaječaru, bend nastupa u revijalnom delu.

Veliki trijumf i naklonost publike takođe doživljavaju na II BROF festivalu u Beogradu, u hali "Pionir" pred 7.000 ljudi. Nastupali su prve večeri, 10.09.1982. rame uz rame sa najvećim imenima tadašnje YU rok scene (R.M.Točak Band, Neca Falk, Tunel, Bulevar i Gordi), sa (još uvek) neobjavljenim albumom, iz razloga što je bend insistirao da album bude izdat pod etiketom PGP RTB. Nakon ovog nastupa, iz benda izlaze Saša Krstić zbog odlaska na odsluženje vojnog roka, a u novembru iste godine i Zdravko Lalić iz istog razloga.

novembar 1982. - jul 1983.[uredi | uredi kod]

U novembru iste godine dolazi bubnjar Branislav Kaštevarac iz Paraćina koji je do tada svirao u bendu Delta 9, a klavijaturista Predrag Sazdanović u decembru, takođe iz Paraćina. Ova izmenjena postava svoj prvi nastup ima na Gitarijadi u paraćinskoj hali sportova 22.12.1982. godine u organizaciji Rokera s’ Moravu.

Upornošću svih članova (sada već) reorganizovanog benda, isti ponovo kreće u bitku sa izdavačima, 04.01.1983. godine, Branislav Kaštevarac i Branko Savić odlaze po treći put u PGP RTB u cilju konačne realizacije izdavanja albuma. Rukovodilac komisije Aleksandar Aca Pilipenko ih i treći put odbija obrazloženjem da hard rok kao pravac više nije u modi i da sumnja da će bend ovim stilom sviranja uspeti da proda čak i najmanji tiraž od 3.000 primeraka. Tokom razgovora sa Pilipenkom, razvila se bučna rasprava, obzirom da je Branko Savić branio svoju priču te u tom trenutku, čuvši iz hodnika bučnu raspravu, u prostoriju ulaze Dejan Cukić i Zoran Modli. Dejan Cukić je objasnio Pilipenku da mu je nastup Metro–a ostao duboko pozitivno zapamćen na II BROF–u u hali "Pionir" u septembru 1982. godine, obzirom da je i on iste večeri nastupao na istom mestu sa svojom grupom Bulevar. Tročlana komisija u sastavu: Aleksandar Aca Pilipenko (šef Komisije), Bojan Hreljac i Sloba Marković nezvanično potvrđuju da će izdati snimljeni materijal za PGP RTB. Obzirom na skeptičnost članova benda, sredinom januara 1983. godine, Branislav Kaštevarac nosi materijal za album u zagrebački Suzy Records, ali ih i tamo odbijaju obzirom da su u to vreme bili isključivi ekskluzivci Parnog Valjka. Srećom, nezvanična informacija sa početka januara od strane Pilipenka je i zvanično verifikovana 31.01.1983.godine, tako da pod zvaničnim i zaštićenim kod SOKOJ–a nazivom Metro potpisuje ugovor sa izdavačkom kućom.

Vrlo zapažen nastup u novoj postavi, bend ostvaruje na koncertu u Domu kulture u Trsteniku 13.02.1983. godine. U ovom periodu i u ovoj postavi, nastupaju kao predgrupa Divljim jagodama počev od 18.02.1983. godine u svetozarevačkoj hali sportova pred 2.500 ljudi, nakon čega ih prate po nastupima (19.02. – Mladenovac, hala sportova pred 3.000 ljudi; 21.02. – Zaječar, hala sportova pred 4.000 ljudi; 24.02. – Veliko Gradište, hala sportova pred 1.000 ljudi; i 26.02. – Pančevo, stara hala sportova pred 2.000 ljudi). Posle nastupa u Velikom Gradištu, bend saznaje da će svirati kao predgrupa Sakson–u na njihovoj turneji kroz Jugoslaviju, tako da posle nastupa u Pančevu, prekidaju jednu od najvećih jugoslovenskih turneja ikada - turneju Motori sa Divljim jagodama.

U ovom periodu, doživljavaju najveći trijumf u karijeri nastupivši kao predgrupa britanskom hevi metal sastavu Sakson (Saxon (band)) u Beogradu u hali Pionir 18.03.1983. godine pred 9.000 ljudi, na sjajnom razglasu, gde su ponovo osvojili simpatije publike, javnosti, kritike i muzičara.[2] Uoči priprema za nastup 02.03.1983. godine, rade photo-session u Beogradu za časopis ITD u sali Doma omladine sa Draganom Timotijevićem Belmondom. Bend je trebao nastupiti i na ostalim koncertima kao predgrupa na JU turneji (Ljubljana,Zagreb,Sarajevo i Split) ali zbog neinventivnosti glavnog organizatora turneje do te realizacije nije došlo, iako odlaze u Zagreb u Dom sportova već sledećeg dana – 19.03.1983. u nameri da nastupe, ali bez uspeha.

LP Čupave glave je ugledao svetlost dana 10.06.1983. godine u prvom (i jedinom) tiražu od 3.000 primeraka. U vreme izlaska albuma u prodaju, Ivan i Petar Maksimović već nisu bili članovi benda.

novembar 1983. - jun 1985.[uredi | uredi kod]

Obzirom da ga entuzijazam nije napuštao, Branko Savić prekraja bend sa novim članovima u avgustu 1983. godine (ovaj put svi su bili iz Paraćina): Nenadom Jovanovićem – Šekom na basu i Sašom Vučićevićem – Saletom Romboidom (ex - Jumbo) na gitari.

U ovoj postavi bend počinje promociju LP-ja i to nastupom na Gitarijadi u Velikoj Plani početkom oktobra 1983. godine. Na hepeningu za časopis ITD u beogradskom Sava centru u Maloj dvorani 10.10.1983. nastupaju zajedno sa Divljim Anđelima i Slađanom Milošević, kao i 15.10. iste godine na rođendanskoj proslavi istog časopisa ovaj put u Velikoj dvorani Sava centra sa četrdesetak najvećih bendova tadašnje JU rok scene.

Posle nastupa u Sava centru, bend kreće u stvaranje pesama za novi album. U kratkom periodu su urađene pesme: Zvuk motora, Nek’ živi rok'n'rol, Pogledaj u nebo videćeš raj i Sedmi je dan. Decembra 1983. godine, ostvaruju svoj samostalni nastup u prepunom kruševačkom Domu omladine (sadašnji Kulturni centar Kruševca – KCK), a posle nekoliko dana, takođe svoj samostalni koncert u despotovačkom bioskopu. Takođe, 26.01.1984. godine, bend radi svoj samostalni koncert u paraćinskoj Švajcariji pred prepunom salom (iste večeri kada je Erik Klepton nastupao na beogradskom sajmu u hali I). U februaru 1984. godine, nastupaju u svilajnačkom Domu kulture. Poslednji nastup o ovoj postavi, ostvaruju na dočeku Štafete mladosti u beogradskom Sava centru, 24.05.1984. godine.

U junu 1984. godine na mesto gitariste dolazi Srđan Simić Kamba iz Beograda. Nenad Jovanović Šeka izlazi iz benda u avgustu iste godine, a na njegovo mesto krajem avgusta dolazi Dragan Živadinović - Kasper iz grupe Crna Ruža iz Zaječara na mesto basiste. Ovakav sastav benda nije uspeo da opstane zbog velike razdaljine u kilometrima.

U aprilu 1985. godine na mesto gitariste dolazi Vita iz Soko banje i u toj postavi, nastupaju u paraćinskoj hali sportova u maju 1985. godine pred 1.700 ljudi. Juna iste godine, Vita odlazi, tako da bend odlučuje da pauzira sa radom.

Drugi period rada[uredi | uredi kod]

jun 1991. - septembar 1997.[uredi | uredi kod]

Nakon šestogodišnje pauze, juna 1991. godine, bend se okuplja sa novim gitaristom Belcem Selićem iz Paraćina. A Nenad Jovanović Šeka se vratio u septembru 1991. godine. U najnovijoj postavi, bend nastupa 07.09.1992. godine na Rok hepeningu na Platou ispred hale sportova u Paraćinu.

Posle ovog nastupa, bend pravi kraću pauzu i okuplja se jula 1993. godine, kada Belca Selića na gitari smenjuje Goran Rale Ratković iz Pojata. Ubrzo po dolasku Ratkovića, bend nastupa u paraćinskoj Švajcariji tokom jula i avgusta 1993. godine.

Posle ovih nastupa, na nagovor Milana Đurđevića iz Nevernih Beba bend kreće na ideju za objavljivanje novog albuma. U beogradski studio Sound Design ulaze 15.08.1994. godine na prvo snimanje. Album je kompletno snimljen do kraja 1994. godine. Te godine bend ponovo nastupa na 23. zaječarskoj gitarijadi 27.08.1994. godine na stadionu Kraljevica . Međutim, početkom 1995. godine, od januara do aprila, posle nabavke nove opreme za studio, celokupan materijal se ponovo snima na najnovijoj tehnici, u nešto prearanžiranom i izmenjenom izdanju ekvivalentno duhu vremena. Album je producirao Srđan Jovanović. Snimanje je konačno finiširano 20.04.1995. godine.

Aprila 1995. godine (pred kraj drugog snimanja albuma) u bend dolazi gitarista Đorđe Đole Ilić iz Paraćina, te bend u postavi sa tri gitare radi zajedničku fotografiju koja se nalazi na istoimenom albumu.

Maja 1995. godine, bend odlazi u Beograd kod Pece Popovića sa namerom da izdaju album za PGP RTS, međutim bez uspeha, obzirom da ih je on savetovao da promene kompletan muzički pravac te da isti usmeri ka grandžu. Juna 1995. godine, bend sreće u Beogradu Draška Aćimovića (koji je sa njima radio intervju za časopis ITD još 1983. godine) obrazloživši mu nameru za izdavanjem albuma. Tom razgovoru se pridružuje i Vlada Janković Džet koji uzima materijal, isti nosi u diskografsku kuću ITMM, te bend posle samo nekoliko dana potpisuje ugovor sa ovom diskografskom kućom. Ugovor nije mogao sadržati klauzulu izdavanja materijala na CD formatu, obzirom da je za takav poduhvat bilo neophodno nositi materijal za Švajcarsku, tako da je album izdat samo u MC verziji na audio kaseti.

U leto 1995. bend svira na moto skupu u Kragujevcu, kao i na 24. Gitarijadi u Zaječaru u hali Kraljevica, 29.09.1995. godine, pred oko 3000 ljudi kao gost dok kasetno izdanje albuma Eksplozija izlazi u prodaju u sredinom decembra 1995. godine u izdanju ITMM iz Beograda.

Na Sv. Savu, 27.01.1996. godine, bend nastupa u jagodinskoj hali JASSA rame uz rame sa Generacijom 5, Van Gogom i Ritmom Nereda, a već 02.03.1996, u hali sportova u Paraćinu sa grupama: Peca & Deca (ex Delta 9), Babe, Generacija 5 i Van Gog pred 1.500 ljudi što se smatra najboljom promocijom već izdatog albuma. Posle ovog nastupa, Predrag Peca Sazdanović, zbog obaveza ne nastupa sa bendom a Goran Ratković - Rale zbog profesionalnih obaveza prestaje sa nastupima, te bend u leto nastupa na nekoliko moto skupova u Srbiji, kao i na 25. Gitarijadi u Zaječaru u četvoročlanom sastavu i to po prvi put u svojoj istoriji bez klavijatura. Posle kratke pauze, nastupaju na nekoliko moto supova u Srbiji u leto 1997. godine - isto u četvoročlanom sastavu, a u jesen iste godine bend prestaje sa aktivnostima.

Pokušaji oživljavanja benda[uredi | uredi kod]

Početkom 2010. godine, Branko Savić, Ivan i Petar Pera Maksimović se okupljaju u studiju Maks Petra Maksimovića i snimaju jednu kompoziciju pod nazivom Ona je kao zver koja do danas nije doživela izdavaštvo, ali je objavljena na You Tube kanalu 01.07.2010. godine.[3]

Ideja o ponovnom okupljanju benda se javila u to vreme, ali do realizacije nije došlo zbog prenatrpanosti obavezama nekih članova koji su imali potpisane ugovore sa drugim izvođačima.

Tokom 2011. rađeno je filtriranje MC Eksplozija u kućnom mini studiju kod Zorana Lazarevića Laze u Jagodini i taj materijal sa CD-a je postavljen na You Tube.[4]

U januaru 2013. godine, Marko Woolfy Vučković (Alister) završava remaster i postprodukciju MC Eksplozija u studiju Boža u Jagodini u vlasništvu Zorana Marjanovića Čede (Emir Kusturica & The No Smoking Orchestra), ali do danas, ovaj CD remaster nije doživeo izdavački karakter.

Intenzivnija zamisao o ponovnom okupljanju benda ponovo se rodila u junu 2013. godine tačno na tridesetogodišnjicu od izlaska u prodaju albuma – prvenca. Zamisao je dosta ambiciozna, planira se snimanje novog albuma u CD izdanju u studiju Maks, obzirom da materijal već postoji, a kasnije u budućnosti i koncertna aktivnost zasnovana prvenstveno na promociji tog najnovijeg CD–a.

U avgustu 2014. godine objavljen je remaster albuma Eksplozija u na You Tube kanalu koji je od januara do marta 2013 radio Marko Woolfy Vučković (Alister) u studiju Boža u Jagodini.[5]

Dana 19.juna 2014. god. u 06.45 h, umro je jedan od osnivača benda - Petar Pera Maksimović.

Oko 20. jula 2014. godine, Saša Vučićević - Sale Romboid se oprostio od svog života u Beogradu.

Dugogodišnji basista benda, Nenad Jovanović – Šeka umro je 24. septembra 2015. god. u svojoj 54. godini života.

Jesen 2015. - Metro ponovo radi[uredi | uredi kod]

Zahvaljujući nesebičnim aktivnostima prvenstveno od strane potomaka članova benda, kao i vernih fanova tokom trodecenijskog rada u sprezi sa društvenim mrežama, bend se konačno okuplja u oktobru 2015. godine u Paraćinu u klubu Mason u sastavu: Branko Savić - vocal, Đorđe Đole Ilić - gitara, Vladislav Marjanović Bata Bas - bass (ex Megera), Predrag Peca Sazdanović - klavijature i Aleksandar Aca Kaštevarac (Kaštevarac jr.) - bubnjevi. Bend u ovakvoj postavi nije imao koncertnih aktivnosti, te zbog te okolnosti Bata Bas zbog svojih obaveza prestaje sa radom u januaru 2016. godine, kada ulogu preuzima Ivan Ertemi (ex Kvar).

Svoj prvi nastup u ovoj postavi bend ima na Moto skupu u Mijatovcu 22.07.2016. godine, a sledeći 03.09. na Moto skupu u Trsteniku.

Dalji planovi rada sežu u već obavljene razgovore za nastupe po BiH, Bugarskoj i Makedoniji.

Diskografija[uredi | uredi kod]

Studijski albumi
  • Čupave glave (PGP RTB, 1983)
  • Eksplozija (ITMM, 1995)
  • Ona je kao zver (Zvanično neizdato, 2010)

Reference[uredi | uredi kod]