Memorandum SANU

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (skraćeno Memorandum SANU) je dokument koji je izradila Srpska akademija nauka i umetnosti (SANU) između 1985. i 1986. godine, kao strateški program srpske inteligencije. Nacrt dokumenta je objavljen u javnosti preko dnevnih novina Večernje novosti u dva nastavka 24. i 25. septembra 1986.[1]

Zgrada Srpske akademije nauka i umetnosti, podignuta 1922.

Memoradum je odmah izazvao burne reakcije u SFRJ, zbog svojih pogleda na stanje nacije i zahteva za temeljnom reorganizacijom države.[1] Njegova je osnovna tvrdnja da decentralizacija vodi dezintegraciji Jugoslavije i da su Srbi diskriminisani jugoslovenskim ustavom.[2] Memorandum je tvrdio da je u Hrvatskoj na djelu mračan program asimilacije kojem je cilj pohrvaćivanje Srba, a bilo je i pritužbi na račun toga što srpski pisci u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini ne pripadaju više srpskoj književnosti, nego "crnogorskoj" i "bosanskohercegovackoj".[3] Memorandum posebno insistira na "celovitosti" srpskog naroda:

Pitanje celovitosti srpskog naroda i njegove kulture u čitavoj Jugoslaviji postavlja se kao suštinsko pitanje za opstanak i razvoj tog naroda.[4]

Temeljni je argument "Memoranduma" da je srpski narod u cijeloj Jugoslaviji neka vrsta primarnog entiteta koji ima jedinstveni niz prava što nadilaze sve obične političke i geografske podjele.[3] U Memorandumu je "kukanje nad Kosovom" bilo povezano s otvorenom optužbom da je politika pokojnog Tita išla za slabljenjem Srbije.[3] Memoradum navodi da se na Kosovu i Metohiji sprovodi „fizički, politički, pravni i kulturni genocid nad srpskim stanovništvom“.[5]

Nekoliko godina kasnije, ekspertska komisija Ujedinjenih nacija je ovaj Memorandum ocenila kao „sredstvo širenja anti-albanskih osećanja“.[6] Među mnogima u Jugoslaviji, uključujući i Srbiju, ovaj dokument se smatra izrazom velikosrpskog nacionalizma.[7] Latinka Perović ovaj memorandum, po sadržaju i po karakteru kreatora, poredi sa platformom Srpskog kulturnog kluba iz 1939. godine.[8] Noel Malcolm smatra da je upravo težnja za "cjelovitošću" srpskog naroda na kraju upropastila Jugoslaviju.[3] Smatra se da je Memorandum SANU imao ključnu ulogu u raspadu SFR Jugoslavije i bitno doprineo jugoslovenskim ratovima.[2]

U izradi dokumenta su učestvovali:[9] Pavle Ivić, Antonije Isaković, Dušan Kanazir, Mihailo Marković, Miloš Macura, Dejan Medaković, Miroslav Pantić, Nikola Pantić, Ljubiša Rakić, Radovan Samardžić, Miomir Vukobratović, Vasilije Krestić, Ivan Maksimović, Kosta Mihailović, Stojan Ćelić i Nikola Čobeljić. Tadašnji predsednik ove institucije je bio Dušan Kanazir.

Miloševićev prethodnik Ivan Stambolić je verovao da je uklonjen sa vlasti zbog svojih sporova sa Akademijom i protivljenja ovom Memorandumu.[10]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 State-society relations in Yugoslavia, 1945-1992
  2. 2,0 2,1 1986: The Memorandum
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Povijest Bosne - Noel Malcolm[mrtav link]
  4. Grmek i dr., ur., Le Nettoyage ethnique, str. 236-269; citati sa str. 256, 265.
  5. Memorandum SANU
  6. „Politika stvaranja Velike Srbije (Izveštaj Ujedinjenih nacija)”. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-04. Pristupljeno 2009-12-25. 
  7. Genocide after emotion: the postemotional Balkan War
  8. „Latinka Perović, Pomirenje Srba i Hrvata i Srba i Albanaca”. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-03. Pristupljeno 2009-12-25. 
  9. Miller 2008: str. 268
  10. Portret: Ivan Stambolic, politicar i privrednik
  • Edited by Sofija Skoric and Geoprge Vid Tomashevich, The Serbian Academy After A Century: An Institution at Risk?, Serbian Heritage Academy, Toronto, 1987.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]