Memoirs of an Invisible Man (film)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Memoirs of an Invisible Man

kino poster
Režija John Carpenter
Producent Bruce Bodner
Dan Kolsrud
Arnon Milchan
Scenario Robert Collector
Dana Olsen
William Goldman
knjiga
Memoirs of an Invisible Man
H.F. Saint
Uloge Chevy Chase
Daryl Hannah
Sam Neill
Stephen Tobolowsky
Muzika Shirley Walker
Fotografija William A. Fraker
Montaža Marion Rothman
Studio Le Studio Canal+
Regency Enterprises
Alcor Films
Distribucija Warner Bros.
Datum(i) premijere 28. II 1992.
Trajanje 99 min.
Zemlja  SAD  Francuska
Jezik engleski
Budžet $40,000,000
Memoirs of an Invisible Man na Internet Movie Database

Memoari nevidljivog čovjeka (eng. Memoirs of an Invisible Man ) američka je fantastična filmska komedija iz 1992. koju je režirao John Carpenter. Scenarij su napisali Robert Collector, Dana Olsen i William Goldman. Glavne uloge tumače Chevy Chase, Daryl Hannah, Sam Neill i Stephen Tobolowsky. Radnja se odvija oko burzovnog analitičara, Nicka, koji nakon nezgode u labaratoriju postane nevidljiv te se tako silom prilika postane meta jednog voditelja državne službe koji ga želi vrbovati kao tajnog agenta.

Film nije prošao osobito zapaženo: uz veliki proračun od 40 milijuna $, zaradio je 14,38 milijun $ u kinima SAD-a[1] dok je većina kritičara mlako dočekala film. Ipak, danas film ima i obožavatelja te se smatra još jednim Carpenterovim kultnim ostvarenjem, koji se nakon četiri godina stanke vratio u redateljsku stolicu na nagovor glavnog glumca Chasea, koji je htio nastupiti u ozbiljnijem filmu kako bi dokazao da nije samo komičar.[2] Također je jedan od ranijih primjera korištenja kompjuterske animacije prilikom dočaravanja specijalnih efekata.

Radnja[uredi - уреди | uredi izvor]

San Francisco. Nick Halloway je burzovni analitičar koji jednog dana u nekom klubu sretne prijatelja Georgea, koji ga pak upozna sa svojom nećakinjom, Alice Monroe, producenticom dokumentarnih filmova. Nick i Alice osjete privlačnost te se strastveno poljube u zahodu. Idućeg dana, Nick je još uvijek ošamućen od alkohola, ali mora sudjelovati na sastanku dioničara prilikom predstavljanja jednog novog eksperimentalnog labaratorija Magnascopic. Umoran, Nick otiđe u jednu praznu saunu kako bi odspavao par sati. Međutim, tada se dogodi nezgoda u reaktoru te se cijeli laboratorij evakuiše, pre nego cela zgrada postane nevidljiva. Pošto je Nick ostao unutra, probudi se i shvati da je nevidljiv. Uspeva pobeći od voditelja CIA-e, Davida Jenkinsa, te se vrati u svoj stan. Međutim, agenti CIA-e upadaju u njegov dom te Nick mora bježati, a i uspije zahvaljujući svojoj nevidljivosti.

Kako bi saznao zašto ga progone, Nick iskoristi svoje stanje kako bi slijedio jednog agenta te neprimjetno ušao u središte CIA-e. Međutim, David ga čuje u svojem uredu te zatvori prostoriju. Tamo ga David pokuša vrbovati, sugerirajući da bi bio izvrstan tajni agent koji bi mogao ubijati diktatore zemalja a da to nitko ne bi mogao saznati. Međutim, Nick odbija postati ubica te bježi van. Sakrije se u udaljenu Georgeovu vilu kraj obale te tamo ponovno sretne Alice. On je isprva šokirana kada joj saopšti da je nevidljiv, ali ju ubedi da mu pomogne u naumu da se spasi od agenata. Nick planira započeti novi fantomski život te treba Alice kako bi mu bila posrednik pri prodaji i kupnji dionica. Ponovno se rasplamsa kemija između njih te provedu noć zajedno. Kada David otme Alice, Nick ju uspije spasiti prijeteći Davidu da će celom svetu objaviti da je nevidljiv. Slijedi sekvenca potjere u kojoj Nick prevari Davida da skoči sa zgrade. Davidov nadređeni, Warren, objavi agentima da obustave potragu za Nickom, jer smatra da je nemoguće pronaći nevidljivog čovjeka. Nick i Alice odlaze živjeti negdje u planinama.

Glavne uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Memoari nevidljivog čovjeka su nominirani za četiri nagrade Saturn: za najbolji SF film, glavnog glumca (Chase), sporednog glumca (Neill) i specijalne efekte.

Produkcija[uredi - уреди | uredi izvor]

Warner Bros. je kupio prava na roman za 1,35 milijuna $. Poznati scenarist William Goldman je sredinom 1980-ih potpisao ugovor prema kojem će napisati scenarij prema romanu, a Chevy Chase i režiser Ivan Reitman su bili zainteresirani za film.[4] Chase je htio snimiti film kako bi dočarao usamljenost nevidljive osobe, čime bi pokrenup prijelaz sa komedije u ozbilniji žanr, te je htio da Reitman režira film. Kada je Reitman otkrio da to neće biti komedija u punom smislu riječi, već da će sadržavati i dramske elemente, napustio je projekt. Goldman je takođe napustio projekat, izjavivši: "Ja sam prestar i prebogat za ovo."[4] Goldman tvrdi da nikada nije vidio gotov film, tako da ne zna u kojoj su mjeri njegov prvotni scenarij preinačili novi scenaristi Robert Collector i Dana Olsen. Chase je pak u međuvremenu našao zamjenu, Johna Carpentera, kojeg je nagovorio da se vrati u filmski svijet nakon četiri godine izbivanja uzrokovanog slabim odjekom njegovog filma Oni žive iz 1988.

Memoari nevidljivog čovjeka su bili prvi hollywoodski film u kojem je cjelokupnu glazbu skladala jedna žena - Shirley Walker.

Kritike[uredi - уреди | uredi izvor]

Roger Ebert je filmu dao 2,5 od 4 zvijezdice:

"Radnja je lijena i konvencionalna. Ono što je dobro u filmu uključuje Chasea i Hannah, koji moraju razriješiti logističke probleme ove čudne veze... Ovaj materijal je dovoljno intrigantan da sam poželio vidjeti više. Komedija se sastoji od primjene logike u apsurdu, a tu je bilo još prilika koje je scenarij mogao iskoristiti. Nekako, režiser John Carpenter je uvjeren da nas je briga za razriješenje radnje koja uključuje špijune i tajnosti vlade. Nas to nije briga, jer svaki lik i svaki dijalog u tim scenama se čini demoraliziran zbog nebrojeno puta koliko su bile reciklirane."[5]

Kevin A. Ranson je filmu pak dao 4 od 5 zvijezdica te zapisao da je "strašno podcijenjen film, morate ga odmah pogledati."

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]