Megalezije

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Megalezijske igre)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Kip Kibele iz Nikeje u Bitiniji. Da se radi o ovoj boginji vidi se po vencu u obliku kule na glavi (corona turrita) i po lavovima koji joj stoje uz noge.

Megalezije (lat. Megalesia) ili Megalenzije (Megalensia) ili Megalezijske igre (Megalenses ludi) naziv je za festival koji se održavao u drevnom Rimu i čiji su deo činile i javne igre (ludi). Megalezije su priređivane od 4. do 9. aprila u čast Kibele, velike boginje (starogrčki: μϵγάλη ϑϵός, Magna Mater), izvorno frigijske boginje, po kojoj je ovaj festival i dobio ime.[1]

Poreklo[uredi | uredi kod]

Kultni kip Kibele prenet je 204. pne. u Rim iz maloazijskog grada Pesinunta, središta njenog kulta, po nalogu proročanstva iz Sibilskih knjiga kako bi se osiguralo spasenje Rima u drugom punskom ratu; dolazak kipa proslavljen je svečanom povorkom, tzv. lektisternijem, kao i igrama, a mnoštvo građana ostavljalo je boginji zavetne darove na Kapitoliju.[2][3] Međutim, Megalezije su se kao redovni festival počele slaviti tek dvanaest godina kasnije (191. pne.), kad je završen hram ― koji je 203. pne. zavetovan boginji i čija je gradnja tad planirana; po završetku gradnje taj je hram Marko Junije Brut posvetio boginji[4] i ta je prilika proslavljena priređivanjem festivala i javnih igara.[5] Ipak, prema jednom drugom odlomku kod Tita Livija, moglo bi se zaključiti da su prve Megalezije održane dve godine ranije (193. pne.).[6]

Festival[uredi | uredi kod]

Festival je trajao šest dana, od 4. do 9. aprila, i njime je dominirala vesela atmosfera s puno zabave i gozbi. Bogati su Rimljani obično pozivali jedni druge na formalne večere i ekstravagantne navike i raskošan život tokom trajanja festivala verovatno su dostizali dosta visok stupanj. Iz tog razloga senat je 161. pne. utvrdio gornji limit za troškove na Megalezijama, koji pojedinac nije smeo prekoračiti.[7]

Na Megalezijama su priređivane isključivo scenske igre (ludi scaenici), tj. nisu uključivale cirkuske (ludi circenses). Prvi put su održane na Palatinu ispred tek zgrađenog Kibelinog hrama, no kasnije su priređivane i u pozorištima.[8] Zapravo, prema Valeriju Ancijatu, čije reči prenosi Tit Livije, scenske igre su u Rimu prvi put i održane tokom prvih Megalezija, dakle 193. ili 191. pne.[5] Za izvođenje scenskih predstava bio je predviđen treći dan festivala.[9][10] Robovima je pristup bio zabranjen, a magistrati su prisustvovali obučeni u purpurnu togu (toga praetexta), pa odatle poslovični izraz "megalezijski purpur" (purpura Megalensis). Igrama su rukovodili kurulni edili,[11] a zna se da je Plautov Laža prikazan na prvim Megalezijama (191. pne.),[12] kao i da su kasnije na tim igrama prikazane četiri od šest sačuvanih Terencijevih komedija: Devojka s Androsa (166. pne.), Svekrva (165. pne.), Samomučitelj (163. pne.) i Evnuh (161. pne.). Ciceron, verovatno upoređujući Megalezijske igre sa sirovijim i krvavijim igrama u cirku, naziva Megalezije "vrlo čistim, svečanim, svetim" (maxime casti, solemnes, religiosi).[13]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. M. C. Howatson, ed., The Oxford Companion to Classical Literature (2nd ed.), Oxford University Press, Oxford, New York, 1997, s.v. Megalesia.
  2. Varon, O latinskom jeziku, VI, 15.
  3. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXIX, 14, 11‒14.
  4. Marko Junije Brut bio je narodni tribun 195. pne., pretor 191. pne. i možda konzul 178. pne.
  5. 5,0 5,1 Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXVI, 36, 4.
  6. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIV, 54, 2.
  7. Aul Gelije, Atičke noći, II, 24; cf. XVIII, 2.
  8. Ciceron, O odgovorima haruspika, 11 sqq.
  9. Ovidije, Fasti, IV, 377 (tertia lux ... ludis erat).
  10. Historia Augusta: Elije Spartijan, Antonin Karakala, 6.
  11. Tit Livije, Od osnivanja Grada, XXXIV, 54, 3.
  12. Cesare Questa, Plauto. Pseudolo, Biblioteca universitaria Rizzoli, 1983, ISBN 88-17-12441-9.
  13. Ciceron, O odgovorima haruspika, 12.