Međunarodnopravni subjektivitet

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Međunarodni pravni subjektivitet podrazumjeva da je neki subjekt, kao lice nosilac međunarodnih prava i obaveza (prema međunarodnom pravu) i da je neposredno podvrgnut međunarodno-pravnom poretku. Generalno, međunarodni pravni subjektivitet je svojstvo vezano za međunarodna lica koja mogu da se pojavljuju pred međunarodnim sudovima. Konkretnije to su pravne osobe sa pravnim kapacitetom da posjeduju (od drugih pravnih lica priznata) međunarodna prava i međunarodne obveze i odgovornosti, a posebno to su sposobnost lica da tuži (i da bude tužena), vrši ugovaranje i zaključuje međunarodne ugovore i učlanjuje se u međunarodne organizacije, da stiče i raspolaže imovinom, ima međunarodne imunitete i privilegije, predstavlja se diplomatski, i vrši sve druge međunarodne pravne akte (jednostrane, dvostrane ili višestrane), kao i pravne procese i poslove svojstvene ovakvim pravnim licima. Međunarodni pravni subjekti su države i međunarodne organizacije. Pod ovim organizacijama označava se udruženje država osnovano međunarodnim ugovorom sa posebnim međunarodnim pravnim subjektivitetom odvojenim od subjektiviteta država-članica, koje poseduje zajedničke organe i poseban status za vršenje svojih međunarodno-pravnih sposobnosti i funkcija.

Države inherentno posjeduju pravnu sposobnost da budu lice nosioc međunarodnih prava i obaveza. Ova sposobnost potiče iz svojstava suvereniteta.

U slučaju međunarodnih organizacija, u njihovom najvišem aktu (Povelji, Ustavu ili Statutu) po pravilu se određuje da ta organizacija ima takvu potrebnu pravnu sposobnost (lica) za vršenje svojih pravnih funkcija i pravnih poslova. U slučaju UN to je predviđeno na najopćiji način u Povelji UN. Po članku 104. Povelje UN: "Organizacija uživa na teritoriji svakog svog člana onu pravnu sposobnost koja joj je potrebna da vrši svoje funkcije i postiže svoje ciljeve" odnosno po članku 105.: "Organizacija uživa na teritoriji svakog svog člana one povlastice i imunitete koji su potrebni za postizanje njenih ciljeva.". Potom, u Općoj konvenciji o privilegijama i imunitetima UN, u članku I, je konkretnije utvrđeno da su UN pravno lice i da imaju sposobnost a) sklapati ugovore, b) stjecati i otuđivati pokretnu i nepokretnu imovinu, c)izlaziti pred sudove.

Pored međunarodnog pravnog subjektiviteta, međunarodno-pravna lica posjeduju po pravilu i Unutrašnje-pravni subjektivitet. Ovo svojstvo omogućava da se ovakva međunarodna lica pojavljuju pri nekim slučajevima kao lica i pred (unutrašnjim) sudovima pojedinih država (a ne samo kao međunarodna pravna lica u procesima pred međunarodnim sudskim tjelima).

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • General Convention on the Privileges and Immunities of the United Nations, 1946.
  • Charter of the United Nations (1945)
  • Reparation for injuries suffered in the service of the United Nations, Advisory Opinion, 1949, International Court of Justice.
  • UN Document A/CN, 4/161 and Add. 1, UN Yearbook of the International Law Commission, 1963.