Masakr u Joševici

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Joševica is located in Hrvatska
Joševica
Joševica
Joševica

Pokolj u Joševici je bio ratni zločin kojeg su 16.12. 1991. počinile srpske postrojbe za vrijeme Rata u Hrvatskoj. Srpske su paravojne postrojbe ubile između 20[1] i 21 hrvatskog civila u Joševici[2] kod Gline, a najmlađa žrtva je imala petnaest godina.[3]. Nakon par tjedana su počinile još jedan pokolj, kada su ubile još 3 Hrvata, a ukupno su ubili 32 Joševičana od ukupno 150 koliko ih je prije rata živjelo u tom selu).[4]

Tijek događaja[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema Županijskom odvjetništvu u Sisku, koje je podiglo optužnicu za šestero Srba pred Županijskom sudu u Sisku, stavlja im se na teret da su kao pripadnici izviđačko-diverzantske grupe paravojne postrojbe tzv. "SAO Krajine" 16.12. 1991. upali u selo Joševica kod Gline, te usmrtili 21, a teško ranili jednu osobu. Istragom je utvrđeno da su ljude ubijali u kućama, gdje su ih zatekli, na krevetu, za stolom, na ulaznim vratima.[4] Ubijali su oružjem malog kalibra, s prigušivačima, hicima u glavu, u pravilu u potiljak ili u čelo. Išli su u osvetničkom pohodu redom od kuće do kuće i ubijali sve koje su zatekli, žene, djecu, starce, te razarali kuću po kuću.[4]

Prema optužnici, bila je to odmazda zbog akcije Hrvatske vojske kod Šišinca na Kupi 12. i 13.12. iste godine, kada su hrvatske postrojbe došle do ulaska u Glinu.

O tome zločinu sačuvano je mnoštvo dokumenata, čak i od srpske strane. Dan nakon pokolja, 17. 12. 1991. godine, uviđaj u Joševici obavili su istražni sudac Nikola Sužnjević, zapisničar Nada Rožić, kriminalistički tehničar Željko Simić, inspektor SJB Glina Dragiša Rebrača, te sudski medicinski vještak dr. Branislav Anđelković.[4]

U zapisniku stoji kako je sudski vještak Anđelković dao iskaz u kojem, između ostalog, spominje leš 65-godišnjeg muškarca ubijenog u krevetu, 70-godišnje i 91-godišnje starice ubijene strijeljanjem u glavu vatrenim oružjem iz neposredne blizine te 16-godišnjeg dječaka pogođenog u lice.[4]

Posljedice pokolja[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon ovih zločina, u dolini rijeke Maje, u kojoj se nalazi pet sela, koja su većinski hrvatska (Dolnjaci, Joševica, Maja, Prijeka i Svračica) su se iselili gotovo svi Hrvati.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]