Martín Tovar y Tovar

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Martín Tovar y Tovar
akademizam

Antonio Herrera Toro: Portret Martína Tovara y Tovara
(ulje na platnu, 51 x 47,3 cm, 1878.)
Biografske informacije
Rođenje 10. veljače 1827.
Venezuela Caracas, Venezuela
(tada Velika Kolumbija)
Smrt 17. prosinca 1902.
Venezuela Caracas, Venezuela
Profesionalne informacije
Obrazovanje Kraljevska akademija lijepih umjetnosti
Madrid, Španjolska
Opus
Polje slikarstvo, fotografija
Mentori Celestino Martínez
Antonio José Carranza
Carmelo Fernández
José de Madrazo y Agudo
Federico de Madrazo
Léon Cogniet
Znamenita djela

Martín Tovar y Tovar (Caracas, 10. veljače 1827.Caracas, 17. prosinca 1902.) bio je venezuelanski slikar, najpoznatiji po seriji portreta velikana borbe za nezavisnost Venezuele i historijskih slika s motivima iz istog perioda.

Rođen je u Caracasu kao sin Antonija Maríje Tovara, umirovljenog španjolskog kolonijalnog časnika koji je teško ranjen u ratu za nezavisnost, i Damiane Tovar Liendo, porijeklom iz Caracasa. Obitelj je živjela u egzilu na Portoriku, ali se vratila u Venezuelu netom prije Martínova rođenja. Inicijalno likovno obrazovanje stekao je u rodnoj zemlji, prije nego je 1850. godine otišao u Madrid, gdje upisuje Kraljevsku akademiju lijepih umjetnosti; tu su mu, među ostalima, predavali José de Madrazo y Agudo i njegov sin, Federico de Madrazo. Naredne godine otvorio je fotografsku radnju i postao jedan od prvih profesionalnih fotografa u Španjolskoj. Godine 1852. seli u Pariz, gdje pronalazi posao u ateljeu Léona Cognieta.

Nakon tri godine se vraća u Venezuelu, ali ostaje samo godinu dana prije nego se vratio u Pariz kako bi kopirao djela tamošnjih majstora s ciljem utemeljenja nacionalnog muzeja u Caracasu; iako je potonja ideja naišla na podršku, nedostatak financijskih sredstava obustavio je njezinu realizaciju. Ubrzo se Tovar fokusirao na portrete, a sudjelovao je i na nekoliko izložbi, među kojima je bila i Svjetska izložba 1867. godine. Dvije godine kasnije, imenovan je ravnateljem Akademije lijepih umjetnosti u Caracasu te je ubrzo organizirao prvu godišnju izložbu venezuelanske umjetnosti.

Godine 1873., Tovar je dobio narudžbu koja će se pokazati njegovom najvećom i najvažnijom, a sastojala se od izrade 30 portreta velikana i junaka venezuelanske borbe za nezavisnost, koji su trebali biti izloženi u zgradi parlamenta. Tovar je dvije godine radio na toj seriji portreta, a ista će mu donijeti toliku popularnost da je ubrzo stekao neformalni status "državnog slikara". Tokom 1881. godine, predsjednik Antonio Guzmán Blanco je od njega naručio veliko platno koje je trebalo prikazivati potpisivanje venezuelanske Deklaracije nezavisnosti, a koje je također izloženo u parlamentu. Djelo je javnosti prezentirano na godišnjoj izložbi 1883. godine, gdje je nagrađeno zlatnom medaljom. Taj uspjeh donio mu je nove narudžbe, ovoga puta za prikaze značajnih bitki rata za nezavisnost, koje je izrađivao od 1887. godine do kraja 1890-ih, u kojem je periodu redovito putovao na relaciji CaracasPariz, gdje je otvorio atelje.

Od ukupno četiri naručena platna, Tovar je uspio dovršiti tri, prije nego je preminuo 17. prosinca 1902. godine. Njegovo nedovršeno platno, Bitku kod Ayacucha, dovršio je, prema njegovim studijama, Antonio Herrera Toro.