Marco Graziani

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Marco Graziani
Marco Graziani 281109 1.jpg
Marco Graziani
Generalne informacije
Rođenje 20. lipnja 1988.
Rijeka, Hrvatska  HRV
Rijeka
Prebivalište Rijeka
Zanimanje violinist
Instrument(i) Violina
Marco Graziani i Stjepan Hauser

Marco Graziani (Rijeka, 20. lipnja 1988.) hrvatski je violinist.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je u Rijeci, gdje na Glazbenoj školi Ivan Matetić Ronjgov u dobi od sedam godina počinje učiti violinu (prof. K. Peljhan). Već je u osnovnoj glazbenoj školi dobivao nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima violinista. Povodom 180. obljetnice Glazbene škole nastupio je kao najmlađi i solist i izveo Koncert u a-molu J. S. Bacha uz pratnju Orkestra HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Uz redovnu nastavu, usavršava se na međunarodnim ljetnim školama. Stipendist je Grada Rijeke od 2002. godine, kao učenik Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova Rijeka, u kojoj je završio treći razred programa glazbenik violinist, s odličnim uspjehom. [1] Tekuće akademske godine primljen je na prvu godinu studija violine na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu i usporedo pohađa nastavu i kod prof. Leonida Sorokova (red. prof. Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu), koji od 2004. postaje njegovim jedinim profesorom.

Završio je studij violine u lipnju 2010. godine u klasi prof. Leonida Sorokowa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, najuspješniji je mladi hrvatski glazbenik u 2006. godini po izboru Zagrebačke filharmonije, te najuspješniji hrvatski violinist dvije godine zaredom (2005. i 2006., za izvedbu Prvog koncerta za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva) po izboru stručne komisije Fonda Stjepan Šulek (2007.). Pohađa seminare pod vodstvom uglednih profesora poput Dore Schwarzberg, Marine i Leonida Sorokowa, Alexandra Vinnitzkog i Zakhara Brona.

Osvojio je mnoge prve nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Nastupao je u Austriji, Sloveniji, Italiji, Nizozemskoj, Litvi, Njemačkoj i Japanu te nizu hrvatskih gradova. Zahvaljujući fondaciji Stauffer polazi ljetne seminare u Sieni na konzervatoriju Accademia Chigiana i mjesečne majstorske seminare koje održava poznati talijanski violinist Salvatore Accardo u Cremoni.

Višestruki je dobitnik prvih nagrada na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa, natjecanju Zajčevi dani, Etide i skale , europskom natjecanju "Alfredo i Wanda Marcosig" u Goriziji, Istria Nobilissima i natjecanju Grand Prix Lions Cluba Rijeka. Na velikom međunarodnom violinističkom natjecanju 2006. u Lisabonu osvojio je treću nagradu, a na međunarodnom natjecanju gudača u Moskvi iste godine osvaja drugu nagradu.

Pored ostalog, u zagrebačkoj palači Lisinski nastupio je kao solist 2004. u sklopu ciklusa "Audijencija – Priča o Kingu" svirajući na čuvenoj Guarnerijevoj violini King i kao solist uz orkestar (2006.),

Dobitnik je godišnje Nagrade Grada Rijeke (2007.) za vrhunske koncertne, umjetničke i natjecateljske uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu. Nastupao je s renomiranim orkestrima poput Orkestra Opere HNK iz Splita, orkestrom Opere HNK Zajca iz Rijeke, Hrvatskog komornog orkestra, Zagrebačkih solista, Zagrebačke i Slovenske filharmonije, Varždinskim komornim orkestrom, Kaunaškom filharmonijom, festivalskim orkestrom u Lisabonu i drugima.

Kao solist i član komornih sastava uspješno nastupa diljem Europe, u Japanu i Rusiji. Zahvaljujući financijskoj potpori Zaklade Adris, svira na violini Alessandra Gagliana iz 1720., u vlasništvu Zaklade Segelman.[2]

Nagrade i priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 2005. i 2006. - najuspješniji mladi hrvatski violinist za izvedbu Prvog koncerta za violinu i orkestar Sergeja Prokofjeva po izboru stručne komisije Fonda Stjepan Šulek (2007.)
  • 2006. - najuspješniji mladi hrvatski glazbenik po izboru Zagrebačke filharmonije
  • 2006. - na velikom međunarodnom violinističkom natjecanju u Lisabonu osvojio je treću nagradu
  • 2006. - na međunarodnom natjecanju gudača u Moskvi osvaja drugu nagradu.
  • 2007. - dobitnik je godišnje Nagrade Grada Rijeke za vrhunske koncertne, umjetničke i natjecateljske uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. [1] Materijal za sjednicu poglavarstva Grada Rijeke zakazanu za 5. listopada 2005. godine
  2. http://www.kdz.hr/index.php?id=7&p=cycles&perf=447


Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske.