Marca vindica
Marca vindica je službeni povijesni srednjovjekovni naziv na latinskom za zemlje današnje Dolenjske. Njezino područje je predstavljalo feud uključen u Svetom Rimskom Carstvu, odnosno u nasljednim zemljama dinastije Habsburga. Njemački tekstovi to zovu Windische Mark. Teritorij feuda nastaje odcijepljenjem od Kranjske krajine [α 1]. Potom se na njemačkom jeziku Slovenci često spominju kao Windische ili Alpenslawen.
Rani srednji vijek[uredi | uredi kod]
Prvi se put «marcha Winedorum» spominje 631., ali je se naziv odnosio na cijelu tadašnju Karantaniju (Kronika Fredegariusa Scholasticusa). U Karolinškom Carstvu je stvorena jedinstvena Kranjska koja je tijekom razvoja otonskog sustava marki od 960. podijeljena na dva područja marke, «Creina marcha» i «Windische Mark», koja je povezana sa dolinom Savinje kako bi formirala «Mark Saunien» (Savinjska krajina). Od 976. godine spomeninje se kao područje pod vodstvom koruških knezova. Nakon 1036. godine odvojena je od Savinjske krajine i ponovno pripojena Gornjoj Krajini pod dvostrukim imenom «Krain und Windische Mark», nakon što je Kranjska već 1012. bila izdvojena iz Kneževine Koruške. Godine 1040. Kranjska je postala samostalna markgrofovija a zatim su 1077. «Krain und Windische Mark» prešli na patrijarha Sieghard iz Aquileie.
Vindiško područje je prelazilo jedno vrijeme od jedne na drugu lokalnu dinastiju, sve dok je 1229. putem vijenčanja grof Friedrich II ju pripojio zemljama dinastije Babenberg. No, dinastija će nestati 1246. i otvoriti borbe za nasljedstvo Austrije. Godine 1269. češki kralj Otokar II. je ujedinio Kranjsku, Vindišku krajinu, Windischgraz (1270) i Savinjsku dolinu u jednu krajinu u dobi krize carske vlasti i svog uspona u centralnoj Europi. No, njegove borbe će propasti kada carska Dijeta bude izglasala Rudolfa Habsburškog za cara a isti Otokar će umrijeti u Bitci na Moravskom polju u augustu 1278.
Kasni srednji vijek[uredi | uredi kod]
Po nasljednim ugovorom iz 1363./1364. između habsburškog vojvode Rudolfa IV. i Alberta IV. od Gorice-Istre[α 2], posjedi u Vindiškoj marci, Istri (županija Mitterburg), Weiße Marku (Möttling) i Poiku su pripali Habsburgovcima nakon smrti Alberta IV. 1374. godine. Zatim je se vlast Habsburgovaca protezala do Jadranskog mora, te nakon 1335. izumiranjem tirolsko-koruške loze Meinhardin, Koruška je također pripala Habsburgovcima, a Kranjska je već prije 1335. vraćena Habsburgu. Vindiška marka je ponovno dodijeljena Kranjskoj mada su Habsburgovci više puta pravili nove unutarnje podjele baštine.
Vindiška marka je bila do oktobra 1918. u sastavu Habsburškog Carstva, kada je uključena u sustav Države Slovenaca, Hrvata i Srba.