Manta (mitologija)
Prijeđi na navigaciju
Prijeđi na pretragu
Manta ili Manto (starogrčki: Μαντώ) ime je nekoliko žena u grčkoj mitologiji, od kojih je najpoznatija kćerka proroka Tiresije. Ime potiče od starogrčke reči za "proroka" ili "vidioca" (starogrčki: μάντις, mantis).
- Manta, kći Tiresijina.[1]
- Manta, kći Heraklova. Prema Serviju (komentar uz Vergilijevu Eneidu, X, 199), neki su smatrali da je po njoj dobio ime grad Mantova (Mantua).[2]
- Manta, kći proroka Polida. Nju i njenu sestru Astikratiju odveo je u Megaru njihov otac, koji je tamo otišao očistiti Alkatoja za ubistvo sina Kalipola. U Megari je kasnije pokazivan grob dve sestre.[3]
- Manta, kći čuvenog proroka Melampa. Njena je majka bila Ifinejra, kći Megapentova, i imala je braću Antifata i Bijanta te sestru Pronoju.[4]
- Manta se spominje u delu O slavnim ženama (De mulieribus claris), zbirci životopisa istorijskih i mitskih žena, koje je napisao firentinski pisac Giovanni Boccaccio 1361-1362. godine. Smatra se prvom zbirkom posvećenom isključivo životopisima žena u novijoj zapadnoj književnosti.[5]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 7, 4; III, 7, 7; Epitome, VI, 3.
- ↑ „Harpers Dictionary of Classical Antiquities (1898)”. Harry Thurston Peck. Pristupljeno 11.4.2012.
- ↑ Pausanija, Opis Helade, I, 43. 5
- ↑ Diodor Sicilijski, Historijska biblioteka, IV, 68, 5.
- ↑ Boccaccio, Giovanni (2003). Famous Women. I Tatti Renaissance Library. 1. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 0-674-01130-9.
Izvori[uredi | uredi kod]
- Vergilije, Ekloge, IX, 59–60.
- Isidor Seviljski, Etimologije, XV, 1, 59.
- Stacije, Tebaida, IV, 463–468, X, 597–603.
- Pomponije Mela, O koreografiji, I, 88.