Makedonska umjetnost (bizantska)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
David et Goliath, sa pariškog psaltira.
David svira harfu, sa pariškog psaltira.

Makedonska umjetnost (ponekada zvana makedonska renesansa) bio je period u bizantskoj umjetnosti koji je počeo sa vladavinom cara Vasilija I makedonske dinastije 867. godine. Taj period uslijedio je nakon ukidanja zabrane slikanja ikona (ikonoklazam) i trajao je do pada dinastije sredinom jedanaestog vijeka. Podudario se sa otonskom renesansom u Zapadnoj Evropi. Kasnije, u devetom i desetom vijeku, vojna situacija Bizantskog Carstva se poboljšala, a slikarstvo i arhitektura su oživjele. Crkve su se ponovo gradile, a bizantski crkveni mozaički stil je standardiziran. Najočuvaniji primjeri su u manastiru Hosios Lukas u kopnenom dijelu Grčke i katolikon Nea Monija na ostrvu Hios. Mnogi historičari umjetnosti povezuju vrlo slobodno oslikane freske u Castelsepriju u Italiji sa umjetnošću Konstantinopolja u istom periodu. Došlo je do oživljavanja interesa za teme grčko-rimske baštine (kojih je pariški psaltir važno svjedočanstvo) i koristile su se sofisticiranije tehnike za predstavljanje ljudskih likova. Također je postojao i naturalističan stil, a koristile su se složenije tehnike iz grčke i rimske umjetnosti pomiješane sa kršćanskim temama.

Manastir Hosios Lukas iz 11. vijeka u Grčkoj reprezentativan je za bizantsku umjetnost tokom makedonske dinastije (makedonska renesansa).

Iako je monumentalna skulptura izuzetno rijetka u bizantskoj umjetnosti, u makedonskom periodu došlo je do prethodno neviđenog cvjetanja umjetnosti vajanja bjelokosti. Sačuvani su mnogi kitinjasti triptisi i diptisi od bjelokosti, na kojima je centralna ploča često predstavljala ili deisis (kao u slučaju triptiha iz Harbavillea) ili bogorodicu (kao u slučaju triptiha u Luton Hoou, nastalom za vladavine Nikifora Foke). S druge strane, kovčezi od bjelokosti (prije svega kovčeg iz Verolija, sada u Muzeju Viktorije i Alberta) često prikazuju sekularne motive koji slijede helenističku tradiciju, svjedočeći utjecaj sklonosti klasici u bizantskoj umjetnosti.

Postoji nekolicina sačuvanih građevina iz tog perioda. Pretpostavlja se da je Vasilijeva I zavjetna crkva bogorodice na Forosu (sada nepostojeća) služila kao model za većinu križno-kupolastih svetilišta tog vremena, uključujući i manastirsku crkvu Hosios Lukas u Grčkoj (ca. 1000), Nea Moni na Hiosu (projekat Konstantina IX) i manastir Dafni u blizini Atine (ca. 1050).

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  • J. Durand, L'art byzantin, Terrail, Pariz, 2001
  • J-M. Spieser, "L'art de Byzance", u C. Heck (dir.) Moyen âge, chrétienté et Islam, flammarion, Pariz, 1996

[1] [2]

Dodatna literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Gods Regents on Earth: A Thousand Years of Byzantine Imperial Seals The Macedonian Dynasty (862-1056)". http://www.doaks.org/resources/seals/gods-regents-on-earth-a-thousand-years-of-byzantine-imperial-seals/imperial-dynasties/the-macedonian-dynasty-86220131056. Pristupljeno 2014-10-28. 
  • "Imperial Recovery Under the Macedonian Dynasty". Boundless. https://www.boundless.com/world-history/textbooks/boundless-world-history-i-ancient-1600-textbook/byzantium-and-orthodox-europe-6/the-macedonian-dynasty-and-late-byzantine-empire-37/imperial-recovery-under-the-macedonian-dynasty-141-13343/. Pristupljeno 2014-10-28.