Makedonska renesansa

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Makedonska renesansa je oznaka koja se koristi za opisivanje perioda makedonske dinastije (jermenske dinastije) Bizantskog Carstva (867-1056), naročito u 10. vijeku, koji neki akademici vide kao vrijeme povećanog zanimanja za klasičnu učenost i pretapanje klasičnih motiva u kršćanska umjetnička djela.

Sadržaj/Садржај

Koncept[uredi - уреди | uredi izvor]

Zbog problema u pogledu terminologije, akademici su koristili alternativne nazive za opisivanje tog perioda, uključujući "renesansa", "preporod",[1] srednjobizantska renesansa ili prva bizantska renesansa (paleološka renesansa iz 13. vijeka je druga). Makedonska umjetnost odnosi se na umjetnost tog perioda.

Budući da su riječ renesansa (rinascita) stvorili talijanski humanisti u 15. i 16. vijeku kako bi opisali svoje vlastito doba, njeno korištenje izvan tog konteksta je problematično; međutim, period u pitanju svakako jeste izrodio ideje i umjetnička djela koja odražavaju revidiranje klasičnih ideala.[2]

Izraz makedonska renesansa prvi je iskoristio Kurt Weitzmann u svom djelu The Joshua Roll: A Work of the Macedonian Renaissance.[3] Ono opisuje arhitekturu Makedonije. U isto vrijeme, manuskripti "pariškog psaltira" (cod. gr. 139, Paris, Bib. Nat. de France) od strane akademika su istaknuti kao najbolji primjeri makedonske renesanse.[4]

Era[uredi - уреди | uredi izvor]

Naziv “bizantska” potiče od Bizantijuma, grada osnovanog u osmom vijeku prije nove ere na mjestu koje će postati Konstantinopolj, a sada je Istanbul. Njegova pozicija najistočnijeg teritorija Rimskog Carstva pružila mu je podlogu za nastanak makedonske renesanse. Latinski bio je carski jezik zakona i vlade, dok je starogrčki bio jezik književnosti, a religija je bila ortodoksija.[5]

Dok je Zapadno Rimsko Carstvo zapalo u srednji vijek, njegova istočna polovina, Istočno Rimsko Carstvo, preživjelo je i snažno se razvilo. To je prevashodno bilo zbog njegove strateške pozicije za trgovinu, ali i načina na koji je uspijevalo odbiti neprijatelje. Vasilije I Makedonac (867-886), osnivač makedonske dinastije bizantskih vladara, rođen je u Trakiji kao sin porodice navodno jermenskog porijekla. Radio je u krugovima utjecajnih ljudi Konstantinopolja i brzo je unaprijeđen od strane cara Mihajla III, na kraju postavši car i vladajući zajedno s njim.[6]

Političkim manevriranjem uspio je sebi osigurati budućnost kao cara, a potom je otpočeo vojne i diplomatske kampanje za učvršćivanje carstva. Ospio je vratiti Kretu i Kipar pod kontrolu, a u isto je vrijeme odbio bugarske pokušaja preuzimanja njegovog teritorija. Njegova dinastija uspjela je odršati period mira tokom kojeg su ekonomija, filozofija, umjetnost i kultura napredovale.

U tom periodu došlo je do prelaska sa zabrane slikanja religijskih likova na slikanje ikona, odražavajući više klasičnih i naturalističkih utjecaja umjetnosti na kulturu. Mozaici poput Djevice i djeteta u Aji Sofiji mogu se vidjeti i danas. Novi umjetnički stil možda je nadahnuo talijanske umjetnike kao što su Cimabue i Giotto[7] prije talijanske renesanse.

Tada je također došlo do brzog porasta u broju književnih djela, kao što je De Ceremoniis ("O ceremonijama bizantskog dvora"), koja se fokusirala na vladavinu, diplomatske interakcije sa susjednim nacijama i ostalim običajima tog vremena. Obrazovanje je također ponovo postalo prioritet i Univerzitet u Konstantinopolju se mogao pohvaliti učenjacima poput Mihaila Psela, koji je napisao djelo Chronographia, historiju četrnaest bizantskih vladara. Za to vrijeme, reformama u zakonu pokušavali su se ograničiti moć i rast velikih zemljoposjednika stvaranjem trgovačkih esnafa, koji su dopuštali državi da kontrolira rast kao što je opisano u Knjizi eparha.

Građevina Magnaura u Konstantinopolju već je postala škola 849. godine, a vodio ju je filozof Lav Matematičar (c. 790 – nakon 869).[8] Većina njegovih djela je izgubljena.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Cormack, Robin (2000). Byzantine Art. Oxford: Oxford University Press. str. 131. ISBN 0-19-284211-0. 
  2. Za diskusiju o toj temi, vidjeti Cormack, Byzantine Art, str. 130-142.
  3. Weitzmann, Kurt. The Joshua Roll: A Work of the Macedonian Renaissance. Studies in Manuscript Illumination III, Princeton: Princeton Univ. Press, 1948.
  4. "Paris Psalterionu (Cod. gr. 139, Paris-Ulusal Kütüphane) ve Makedonyan Rönesansı (full paper text)". https://www.academia.edu/16355712/Paris_Psalterionu_Cod._gr._139_Paris-Ulusal_K%25C3%25BCt%25C3%25BCphane_ve_Makedonyan_R%25C3%25B6nesans%25C4%25B1_full_paper_text_. pristupljeno 2015-12-01. 
  5. . The Oxford Handbook of Byzantine Studies, uredila Elizabeth Jeffreys sa Johnom Haldonom i Robinom Cormackom. Oxford University Press, 2008.
  6. "Basil I". Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica Online.Encyclopædia Britannica Inc., 2012. Web. 13. maj 2012 <http://www.britannica.com/EBchecked/topic/55030/Basil-I>.
  7. Byzantine art
  8. macedonian-heritage.gr: Leon the Mathematician