Makedonija (Grčka)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Makedonija
Μακεδονία
застава Грчкe Сунце из Вергине - Cимбол Aнтичке Македоније*[WIPO 1] или Грци Македонци
Himna: Poznata Makedonija (Μακεδονία ξακουστή)
Македонија на карта на Грчка Царство Александра Македонског
 
Glavni grad Solun (Θεσσαλονίκη)
Regioni Zapadna Makedonija
Središnja Makedonija
Istočna Makedonija i Trakija
Stanovništvo 2,625,681 (2005)
Površina 34,231 km²
Gustina: 77/km²

Makedonija (grčki: Μακεδονία [Makedonía]; poznata i kao Egejska Makedonija, Belomorska Makedonija, Primorska Makedonija, Južna Makedonija ili Grčka Makedonija) je istorijski i geografski region Grčke.

Historija Makedonije[uredi - уреди | uredi izvor]

U Antici[uredi - уреди | uredi izvor]

Antički Makedonci su bili i ostali stari balkanski narod, koji je govorio jedan nedovoljno poznat jezik. Najistaknutiji kralj antičkih Makedonaca je bio Filip II, koji je od Demostena nazivan varvarinom. Iako je Demosten okupio sve Antičke Grke da se suprostave Antičkim Makedoncima, Filip II je pobedio Grke u bici kod Heroneje u avgustu 338 godine pne, nakon čega je Filip II poštedeo grad Tebu.

Kada je Filip II bio ubijen (336 godina pne.), antički Makedonci su izabrali njegovog sina Aleksandra III za kralja. Aleksandar je brzo konsolidovao svoju vlast i pobjedio pobunjene Grke i ovaj put spalio Tebu do temelja.Nakon toga, nastavio je na istok, da pobedi do tada nepobedivu Persiju. U bici na reci Granik, sa svojim antičkim Makedoncima (organizovanim u čuvene falange) i plaćenim konjanicima iz Tesalije je pobedio desetostruko veću Persijsku vojsku, koja je okupljala sve druge narode, uključujući i desetine hiljada Grka. Po osvajanju celog poznatog sveta, rešio je da se vrati u Makedoniju, ali je bio otrovan u 323 godine pne. i umro je u Vavilonu. Nakon njegove smrti,njegove vojskovođe su podelile njegovu državu među sobom.

Značajna ličnost Grčke Makedonije, koja je bila deo cele Makedonije, bio je i Filip V. On je konsolidovao Makedonsko kraljevstvo na Balkanu i opet porobio Grčku.

Ali, u to vreme Rim je počeo da biva sve snažniji. Makedonija je bila saveznik Kartagene i time neprijatelj Rimljana. Zato je bilo postojanih sukoba sa Rimjanima. Da bi se osigurao od Rimljana, Filip V je pojačao utvrdjenja u Skoplju i Uskani (u blizini današnjeg grada Debar, severozapadna Makedonija), a sa juga je imao okupiranu Grčku. Međutim Grci i Rimljani su se udružili i pod pritiskom Rimljana morao je da se povuče iz Grčke i da postavi utvrdu u klisuri Tempi (to je nekoliko kilometara južno od današnjeg grada Platamona).

Ipak, u doba vladavina njegovog sina Perseja, Rimljani su ušli sa juga i pobedili Perseja u bici kod Pidne (nekoliko kilometara severno od današnje Paralije kod Katerini). Persej je bio zadnji makedonski kralj iz antičke epohe u Makedoniji. Više su preživeli Seleukidi na istoku i Ptolomeidi u Egiptu (zadnja je bila kraljica Kleopatra VIII).

Rimljani su porobili Makedoniju 168. godine pne, i podelili je na 4 dela, kojima je bilo zabranjeno da meѓusobno komuniciraju. Tri od ova 4 dela su obuhvatale teritorije današnje Egejske Makedonije. Nakon toga, Makedonija je, od centra sveta postala provincija.

Makedonija je u rimskom dobu imala važnu ulogu u istoriji hrišćanstva, s obzirom da ju je posjetio apostol Pavle.

Srednji vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Pod Otomanskim Carstvom[uredi - уреди | uredi izvor]

Do Balkanskih ratova[uredi - уреди | uredi izvor]

U Grčkoj Makedoniji (blizu grada Kilkisa) je rođen i Goce Delčev, najveći makedonski heroj XIX veka koji se borio za nezavisnost cele Makedonije. Zato je u Solunu 1893. godine formirao VMRO - Unutrašnja Makedonska Revolucionarna Organizacija. Ova organizacija je digla opštenarodni ustanak protiv Turaka 1903. godine, kada je na teritoriji grada Kruševo (u severnoj Makedoniji) formirana Kruševska Republika. Ustanak je bio zamišnjen da bude u celoj Makedoniji, pošto su ga Bugari sabotirali, uspeo je još u gradovima Neveska i Klisura u Egejskoj Makedoniji, koji su znatno duže (nekoliko meseci) ostali slobodni od Turaka. Dok je Kruševo palo za samo 10 dana.

Zbog ovog sabotiranog ustanka, Makedonci su bili dezorganizovani kada su počeli Balkanski ratovi (1912./1913. godine) i susedni narodi su podelili Makedoniju: Severni deo (tzv, „Vardarska“ Makedonija) pripala je Srbiji, Istočni deo ("Pirinska" Makedonija) Bugarskoj, dok je južni deo („Egejska“ Makedonija) pripala Grčkoj pod okriljem Bukureškog sporazuma 1913. godine.

U Grčkoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Ovo je druga podela Makedonije, posle podele koju su uradili Rimljani. Za razliku od Srba, koji nisu vršili etnička čišćenja osim omanjih pokušaja asimilacije, zato i nisu ostali dugo (40 godina), u Severnoj Makedoniji ili kao što su je Srbi nazivali „Južna Srbija“), Grci su počeli sa progonima Makedonaca još od 1912 godine. Prvi grad koji je bio na udaru - Kukuš je bio Makedonski kulturni centar IXX veka. Kukuš su detaljno spalili do temelja, da ne bi ostalo nešto gde bi raniji stanovnici mogli lako da se vrate. Ipak, mnogi su se vratili i Makedonci su bili značajna većina do 1920 godine, kada su Grci zabranili makedonski jezik (do tada je postojao bukvar na makedonskom jeziku u obrazovnom sistemu Kraljevine Grčke) i doselili Pomake iz Male Azije (kojima su nametali uslovno da budu Grci, ako žele da se doseljavaju u Grčku Makedoniju). Tako, u Grčkoj Makedoniji danas, srećete mnogo gradova sa nazivima: Novi Efes, Nova Kalikratija, Nova Mudanja itd. Jer je stari Efes ostao u Maloj Aziji. I pored toga, kada je započeo Drugi svetski rat, Makedonci su bili najveća nacionalna grupa u Grčkoj Makedoniji, a u gradovima kao: Voden (gde je bilo i srce Antičke Makedonije), Lerin, Kostur, Kukuš, Seres, Kožani itd. bili su značajna većina. Makedonci i Grci-komunisti zajedno su se borili na strani saveznika u Grčkoj Makedoniji. Međutim, kada je završavao rat, Makedonci su potražili da im se opet vrati jezik u školama, a neki su čak tražili i da se spoje sa Severnom Makedonijom i formiraju nezavisnu državu. Međutim to nije bilo dogovoreno između Staljina i Čerčila, tako da su ostali bez podrške. Makedonci sa severa nisu smeli da im pomognu (mnogu su bili upućeni na Sremski Front da oslobađaju Srbiju i Hrvatsku, a nekoliko stotina njih je bilo streljano jer su tražili da idu u Egejsku Makedoniju), iz razloga što su brojčano na frontu Makedonci bili slabiji od Grka, koji su dolazili iz cele Grčke, tada pomognuti Britancima. Ipak, Makedonci su se borili još 4 godine. Sve do 1949 godine, kada je palo i poslednje uporište na planinima Vičo i Gramos (između gradova Kostur i Lerin). Tada je stotine hiljada makedonske dece bilo proterano iz Grčke Makedonije i svoje utočište su našli u Rumuniji, Češkoj, Poljskoj, Rusiji, Kazahstanu, Uzbekistanu itd. Međutim Grci se tu nisu zaustavljali, pa su zabranili da se priča Makedonski jezik i onaj koji je govorio Makedonskim jezikom (pa čak i kod kuće sa starijim osobama koje nisu razumele grčki) slali su ga na Grčka ostrva na jugu da kopa kamenje ili za svaku reč na makedonskom plaćala se globa od oko 0.20$. Mnogi Makedonci iz Egejske Makedonije, da ne bi trpeli ovu torturu iselili su se u Kanadu, Australiju i SAD. Odakle i dolazi najveća makedonska dijaspora. Međutim mnogi drugi izjasnili su se kao Grci, svako iz svojih razloga. Zato danas postoje apsurdi: Makedonac iz severne Makedonije ne može da se razume sa Makedoncem iz južne i sa Makedoncem iz dijaspore, iako su njihovi roditelji braća ili sestre. Na primer: jedan priča Grčki, drugi Makedonski, a treći Engleski. Kasnije su Grci, samu Grčku Makedoniju, da ne bi asocirala na Makedoniju, preimenovali u Severna Grčka i Zapadna Trakija. Danas se Grčka Makedonija zove samo Makedonija i to je jedini region Grčke koji ima svoje posebno ministarstvo u vladi Grčke, isto kao što Britanci imenuju Guvernera za osvojene teritorije.

Политика[uredi - уреди | uredi izvor]

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Grci Makedonci, su indoevropski narod, koji pretežno živi u Makedonija ( 98% svih stanovnika).

Macedonia greece prefectures.png

Makedonija je podijeljena na 13 grčkih Prefektura (Νομός) koje se nalaze u 3 grčke Periferije:

1.Prefektura Kastorija (Sjedište grad Kukuš)
2.Prefektura Florina (Sjedište grad Lerin)
3.Prefektura Kozani (Sjedište grad Kožani)
4.Prefektura Grevena (Sjedište grad Grevena)
5.Prefektura Pela (Sjedište grad Voden)
6.Prefektura Imatija (Sjedište grad Ber)
7.Prefektura Pijerija (Sjedište grad Katerini)
8.Prefektura Kilkis (Sjedište grad Kukuš)
9.Prefektura Solun (Sjedište grad Solun)
10.Prefektura Halkidik (Sjedište grad Derigovo)
11.Prefektura Ser (Sjedište grad Ser)
12.Prefektura Drama (Sjedište grad Drama)
13.Prefektura Kavala (Sjedište grad Kavala)
  • -Y Света Гора представља засебну црквену државу у оквиру Грчке,али географски спада у Грчкy Македонију..

Грчка Македонија химна[uredi - уреди | uredi izvor]

Cимбол Солуна- Бела кула

Химна Македоније (Грчке) (гр. Μακεδονία ξακουστήMakedonia ksakusti).

  • Cастоји се од 5 строфа.
Грчки Латински / Грклиш Српски

ΜΑΚΕΔΟΝΙΑ ΞΑΚΟΥΣΤΗ      

Μακεδονία ξακουστή
του Αλεξάνδρου η χώρα,
που έδιωξες τους βάρβαρους
κι ελεύθερη είσαι τώρα!

ήσουν και θα ΄σαι ελληνική,
ελλήνων το καμάρι,
κι έμεις τα Ελληνόπουλα,
σου πλέκουμε στεφάνι.

Οι Μακεδόνες δεν μπορούν
να ζούνε σκλαβομένοι,
όλα και αν τα έχασαν
η λεφτεριά τους μένει!

MAKEDONIA KSAKUSTI     

Makedonia ksakusti,
tu Alexandru i hora,
pu ediokses tus varvarus,
ki eleftheri ise tora!

isun ke tha se elliniki,
ellinon to kamari,
ki emis ta Ellinopula,
su plekume stefani!

i Makedones den borun
na zune sklavomeni,
ola ke an ta ehasan
i lefteria tus menei!

ПОЗНАТА МАКЕДОНИЈА

Позната Македонија
Отаџбина Александра,
Ви сте отерали варваре,
и сада сте Ви слободни.

Били сте и бићете грчки,
и Грци ће бити поносни на Вас,
а ми, грчка деца
даћемо Вам круну!

Македонци не могу
живети под ропством,
све су можда изгубили
али су слободу задржали!

Звучни запис

Speaker Icon.svg Makedonia ksakusti

Спољашње везе[uredi - уреди | uredi izvor]