Magnezijum hlorid

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Magnezijum-hlorid)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Magnezijum hlorid
IUPAC ime
Identifikacija
CAS registarski broj [7786-30-3 (anhidrovan)
[7791-18-6] (heksahidrat) [7786-30-3] (anhidrovan)
[7791-18-6] (heksahidrat)]
MeSH Magnesium+chloride
RTECS registarski broj toksičnosti OM2975000
Svojstva
Molekulska formula MgCl2 (anhidrovan)
MgCl2.6H2O (heksahidrat)
Molarna masa 95.211 g/mol (anhidrovan)
203.31 g/mol (heksahidrat)
Agregatno stanje bela ili bezbojna kristalna supstanca
Gustina 2.32 g/cm³ (anhidrovan čvrst)
1.56 g/cm³ (heksahidrat čvrst)
Tačka topljenja

714 °C (987 K)

Tačka ključanja

1412 °C (1685 K)

Struktura
Kristalna rešetka/struktura kristalna struktura kadmijum-hlorida
Geometrija molekula (oktaedar, 6-koordinatni)
Opasnost
Opasnost u toku rada iritant
S-oznake S22,S23,S24,S25
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni magnezijum-fluorid
magnezijum-bromid
magnezijum-jodid
Drugi katjoni berilijum-hlorid
kalcijum-hlorid



Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje (25 °C, 100 kPa) materijala

Infobox references

Magnezijum hlorid - je neorgansko hemijsko jedinjenje, koje se ubraja u najznačajnije soli magnezijuma. Njegova molekulska formula je MgCl2. Ovo jedinjenje ima relativnu molekulsku masu 95.22 u.[1][2]

Osobine:

Dobijanje

Upotreba[uredi | uredi kod]

Magnezijum hlorid se koisti u proizvodnji tekstila i papira.

U medicini, magnezijum hlorid se može, kao i druge rastvorne soli magnezijuma, primenjivati kao laksans. Deluje povećavanjem osmolalnosti crevnog sadržaja što dovodi do smanjene apsorpcije vode, i ubrzanog prolaska sadržaja kroz tanko crevo. Povećan volumen sadržaja koji dospeva u debelo crevo i kolon uzrokuje njihovu distenziju favorizujući defekaciju. Od uzete količine veoma mala frakcija se apsorbuje iz creva, ali se primena izbegava kod pacijenata sa smanjenim bubrežnim klirensom. Primena soli magnezijuma je kontraindikovana kod terapije tetraciklinima jer značajno smanjuje njihovu bioraspoloživost.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Housecroft C. E., Sharpe A. G. (2008). Inorganic Chemistry (3rd izd.). Prentice Hall. ISBN 978-0-13-175553-6. 
  2. Holleman A. F., Wiberg E. (2001). Inorganic Chemistry (1st edition izd.). San Diego: Academic Press. ISBN 0-12-352651-5. 

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]