Magnetno levitacijski voz

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Transrapid, njemačka verzija magnetno-levitacijskog vlaka

Maglev voz je posebna, moderna vrsta željezničkog vozila, koja lebdi nad vodilicom, kad je u pokretu, pomoću magnetske sile. Krajem 1940-tih, Eric Laithwaite, engleski inženjer elektrotehnike, razvio je prvi funkcionalni i upotrebljivi linearni indukcijski motor. Ovo je tehnologija, koja se još uvijek razvija i unapređuje.

Posebnost ovakvog načina rada je ta, što u pokretu sam voz ne dodiruje podlogu, nego lebdi na vrlo tankom razmaku od vodilice pomoću magnetoodbojne sile. To smanjuje trenje i time troškove održavanja voznog puta. Ovakav način rada se naziva magnetska levitacija. Pogon se vrši pomoću principa linearnog motora.

Trenutni eksperimentalni rekord brzine je 581 km/h. Trenutno su poznata tri tipa magnetske levitacije. Trenutno na svijetu postoji samo jedan komercijalni primjerak predstavnika ove inovativne tehnologije sa komercijalnim brzinama preko 400 km/h. Velika brzina omogućuje izrazito brzo putovanje. Vrijeme jedne vožnje od 10-ak kilometara je oko 7 minuta.

Ova tehnologija je izrazito skupa za uvođenje (građenje vozne trase), ali eksploatacija je iznimno jeftina i profitabilna, ako postoji dovoljan broj putnika. U svom trenutnom statusu, komercijalna isplativost je samo, ako postoji veliki broj putnika na dužim relacijama pri većim brzinama.

Sustavi izvedbe[uredi - уреди | uredi izvor]

Trenutno su poznati ovi glavni sustavi izvedbe:

  • elektromagnetska suspenzija - privlačna sila magneta koji su ispod trase se koristi za lebdenje
  • elektodinamička suspenzija - odbojna sila magneta koji se koriste za odbijanje vlaka time uzrokujući gibanje

Urbani maglev[uredi - уреди | uredi izvor]

Sustavi maglev vlakova malog dometa i male brzine:

  • M-Bahn, ukinuti maglev, koji se koristio u Berlinu za testiranje tehnologije
  • Linimo, Japan, još uvijek u funkciji

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Tipovi vozila koja se koriste[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Transrapid System: Transrapid 09
  • JR-Maglev: Maglev MLX001
  • Japanski sustav: Linimo
  • Rotem

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Heller, Arnie (June 1998). "A New Approach for Magnetically Levitating Trains—and Rockets". Science & Technology Review. 
  • Hood, Christopher P. (2006). Shinkansen – From Bullet Train to Symbol of Modern Japan. Routledge. ISBN 0-415-32052-6. 
  • Moon, Francis C. (1994). Superconducting Levitation Applications to Bearings and Magnetic Transportation. Wiley-VCH. ISBN 0-471-55925-3. 
  • Rossberg, Ralf Roman (1983). Radlos in die Zukunft? Die Entwicklung neuer Bahnsysteme. Orell Füssli Verlag. ASIN B002ROWD5M. 
  • Rossberg, Ralf Roman (1993). Radlos in die Zukunft? Die Entwicklung neuer Bahnsysteme. Orell Fuessli Verlag. ISBN 978-3-280-01503-2. 
  • Simmons, Jack; Biddle, Gordon (1997). The Oxford Companion to British Railway History: From 1603 to the 1990s. Oxford: Oxford University Press. str. 303. ISBN 0-19-211697-5. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]