Magdalena Gornik

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Magdalena Gornik

Frančišek Lampe:
Magdalena Gornik za vrijeme zamaknuća
mističarka
stigmatičarka

teologinja

Rođen/a (1835-07-19)19. 7. 1835., Janeži, Sodražica Slovenija
Umro/la 23. 2. 1896. (dob: 60), Petrinci , Sodražica Slovenija

Magdalena Gornik (rođena kao Marija Magdalena Gornik, zvana također Gornikova Lenčka), (19. srpnja 1835., Janeži, Sodražica, Slovenija - 2. veljače 1896., Petrinci , Sodražica Slovenija) bila je slovenska mističarka, teologinja i stigmatičarka, za koju je počeo uvodni proces prikupljanja podataka za beatifikaciju.

Životopis[uredi | uredi kod]

Dio serije članaka na temu

Hrišćanstvo

Christian cross
Kršćanstvo

Isus Hristos
Rođenje · Krštenje · Učenje
Smrt · Uskrsnuće

Osnove
Apostoli · Evanđelje · Crkva

Historija
Rano kršćanstvo · Oci · Sabori
Ikonoklazam · Šizma · Križari
Reformacija · Ekumenizam

Tradicije

Teologija
Stvaranje · Pad · Grijeh · Sud
Spasenje · Carstvo · Hristologija
Trojstvo (Otac, Sin, Sveti duh)

Biblija
Stari zavjet · Novi zavjet
Knjige · Kanon · Apokrifi

Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi
Ovdje, u Janežima 4, se rodila Gornikova Lenčka
Ovdje je bila krštena na ime Marija Magdalena
Na Blokama se brinuo za Magdalenu župnik Janez Kaplanek.
U Petrincima, gdje sada stoji Gasilski dom (=Vatrogasni dom), je umrla Magdalena Gornikova
U taj su grob na Gori Magdalenu sahranili pored njezinih rođaka

Mladost[uredi | uredi kod]

Parohija Gora pri Sodražici pripada općini Ribnica na Dolenjskom u južnoj Sloveniji. Crkva Marije Snježne se uzdiže iznad okolnih sela i šuma do nadmorske visine 885 metara i stoji baš na granici između Dolenjske i Notranjske. Stanovnici ovih sela Gornici su bili uvijek više siromašni nego bogati. Usprkos siromaštvu su se brinuli za uzdržavanje svećenika i uređivanje crkve, koja se uzdiže na brdu iznad zaseoka Petrinci. Crkvu okružuje lijepo uređeno malo groblje, gdje počiva i tijelo Magdalene Gornikove, čiji grob stalno krase svijeće i svježe cvijeće.
Ispod sela Petrinci (848 m), oko četvrt sata pješice od crkve, prostiru se Janeži (814,4 m), gdje su 1828 pri »Šmetovih« imali svadbu: mladi Jožef Gornik se je vjenčao sa Anom Gornik. Bog je uskoro blagoslovio njihov brak sa sedmoro djece:

  1. Ana je rođena 1829
  2. Marija 1831
  3. Magdalena 1835
  4. Alojz – gospodar na domu – se rodio poslije Magdalene.
  5. Agnes 1840
  6. Apolonija 1843
  7. Terezija 1847; umrla za tuberkulozom stara tek 13 godina.

Magdalena se rodila 19. srpnja 1835 kod kuće, u Janežima 4, danas broj 11. Kuća je izgorjela 1881 te je Magdalenin brat Alojz na istom mjestu postavilo novu. O tome svjedoči i godišnjica iznad vratiju. Još istoga dana su je nesli u domaću crkvu kumovi Mihael Levstek in Marjeta Košir iz Petrinaca , a krstio ju je tadašnji kapelan na Gori Matevž Ravnikar. Dobila je ime Marija Magdalena. Magdalenu su zvali također Lenka ili Lenčka, a potpisivala se je uvijek kao Magdalena. O Magdaleninom djetinstvu je najviše napisao Janez Plaper.

Mistične pojave[uredi | uredi kod]

Magdalenin život su stalno pratile neobične i tajanstvene odnosno mistične pojave. Mistika proučava one tajne događaje, koje iskustvena znanost ne može rastumačiti prirodnim zakonima, kao što su na primjer: ukazanje, viđenje, zanos (ekstaza, trans), stigma, doživljavanje Kristove muke, život bez tjelesne hrane kroz mnogo godina, predviđanje budućih događaja, neobjašnjiva i iznenadna ozdravljenja, točenje krvavih suza itd. Sve to i mnogo drugih neobičnih događaja je pratilo život ove priproste seljačke djevojke.
Spomenuli smo samo neke takve pojave iz njezinoga života, koji su historijski zapisani u arhivskim dokumentima , gdje je o Magdaleni sačuvano gotovo sedam hiljada stranica raznih zapisa. »U ljubljanskom nadbiskupskom arhivu su svima dostupni svi izvori o Magdaleni Gornik, toga ima 6800 stranica,« je kazala teologinja Martina Kraljič, avtorica knjige Magdalena Gornik. Kazala je također, da je njezine zapise i dopisivanje čuvao svećenik dr. Frančišek Lampe, koji je snimio također znamenitu fotografiju sa stigmama za vrijeme zamaknuća. [1]

Čudnovate pojave u Magdaleninom životu[uredi | uredi kod]

Priča se, da su se Magdalenine prve ekstaze dogodile u doba kad je bila još djevojčica od 13 godina. Od 24. kolovoza 1848. sve do smrti doživljavala je zanose svakog dana. Njeni su zanosi petkom trajali tri sata, a posebno su bili jaki tokom Velikog tjedna pak do Uskrsa. Kod svete mise također bi prešla u zanos i viđenje; osjetila je, kad je svećenik nosio Euharistiju, pa makar ga nije vidjela. Tada je tekla krv iz njezinih stigama na rukama, nogama i glavi. Ove rane su mogli vidjeti svi nazočni, dok su se na Veliki petak 1855 iznenada za stalno zatvorile. Rana na srcu joj je ostala kroz cijeli život; dok je bila u zanosu, je bila neosjetljiva za izvanjske nadražaje.
Magdaleni su bile noge oduzete od 1848. godine, tako da njima nije mogla hodati, nego su je u crkvu vozali na kolicima; hodala je samo za vrijeme ekstaze. Na Uskrsni ponedjeljak 1855 je iznenada opet prohodala. [2]
Magdalena je bila i vidjelica; od svoje trinaeste godine pa nadalje je imala viđenja cijelog svog života, čak i dan prije smrti; vidjela je anđele, svece, blaženu Gospu i Presveto Trojstvo, te razgovarala s njima. Anđeli su često plakali zbog nevjere ljudi, a Gospu je vidjela, kako zagovara grešno čovječanstvo kod svoga sina Isusa.
Primala je mističnu svetu pričest, obično za vrijeme zanosa. Mnogi su ljudi vidjeli, da se je za vrijeme ekstaze pojavila hostija u njenim ustima, a ponekada i kalež, iz kojega je pila. Poslije toga je ljude pozivala na obraćenje i opominjala, da se bliže Božje kazne, ako budu neposlušni.
Fenomen levitacije (uzdignuća) očitovao bi se ponekada za vrijeme priprave za svetu Pričest: njeno bi se tijelo uzdiglo od zemlje u zrak.
Stigme je nosila vidljivo od 1848. do 1855. Nakon toga, ostala joj je samo rana na boku sve do smrti, a druge rane su je boljele, a nisu se više vidjele. Kada bi na Veliki petak primila trnov vijenac, na njenoj su se glavi pojavile otvorene krvareće rane i krv je obilato tekla niz lice. Tijekom Velikog tjedna je naročito krvarila. Stigme su joj uzrokovale velike bolove, ali se nije nikada žalila, nego je odano trpjela za obraćenje grešnika i mir u svijetu. Liječnici i svećenici su istražili ove mistične fenomene i slažu se, da ih prirodno nije moguće protumačiti.
47 godina nije jela nikakve hrane osim svete pričesti i neke mistične nebeske hrane koju je primala tijekom zanosa, a koju su vidjeli mnogi svjedoci. Ako je samo namirisala kuhanu hranu, je odmah pala u nesvijest. Unatoč tomu, sve je svoje obaveze vršila savjesno, kad nije bila bolesna – a to se dešavalo često i kroz dugo vremena.
Kod zanosa je često primala na grudi križić, koji je tamo ostajao lebdjeti, a da nije bio ničim vezan ili pridržavan. Imala je pored toga i dar jezika, tumačenja jezika i čitanja misli i nakana. Znala je također, da li je netko u Božjoj milosti ili nije. [3]

Oslobođenje Katarine Krulec[uredi | uredi kod]

Petkom i korizmom je Magdalena preživljavala Isusovu muku, a nazočila i njegovu uskrsnuću i uzašašću. Muke i kušnje je Magdalena odano podnosila za obraćenje grešnika. Tako se dogodilo, da je 2. lipnja 1852 izrazila želju, da hodočasti u svetište Majke Božje Nova Štifta. Tamo je za vrijeme svete mise pala u zanos, a zatim izgubila dar govora i sluha: bila je kroz čitava 24 sata nijema i gluha i kao odsutna od svijeta. Uplašeni otac ju je došao posjetiti u Sodražicu, gdje je bila po biskupovoj zapovijedi u župskom dvoru na promatranju; primijetila ga je tek, kad se joj je sasvim približio – pa ga nije prepoznala i silno se ga uplašila, kao i svih drugih posjetilaca.

Župnik Jožef je sve točno zabilježio i ustanovio, da je ova velika kušnja imala svoju svrhu. U petak, 4. ipnja, je u Sodražicu došla mlada žena Katarina Krulec iz Koritnica u župi Knežak u pratnji svog muža. Bila je strašnog izgleda i odmah se oko nje okupilo radoznalo mnoštvo. Župniku je kazala, da ju je prije deset godina brat prokleo i od tada izgleda, da ju je opsjeo đavao. Već osam godina joj ne da ući u crkvu te sprječava primitak svete ispovijedi i pričesti. Bila je na mnogo svetih mjesta, najzad kod Presvete Krvi u Furlaniji, gdje su je uputili na Magdalenu Gornik. Kada je na župnikovo prigovaranje ušla u crkvu, on ju je poškropio blagoslovljenom vodom, na što je ona divlje zalajala kao bjesni pas. Njezino stanje se je na Magdalenine molitve iznenada poboljšalo: kad je župnik u subotu ujutro ušao u crkvu, narod se tamo usrdno molio – a molitve je predvodila ozdravljena Katarina. [4]

Smrt i štovanje[uredi | uredi kod]

U vezi sa Magdaleninom smrću, umrla je 23. veljače 1896., sačuvana je predaja, da su njezini siromašni rođaci brinuli, kako će počastiti one, koji će doći na sahranu. Za badava ih je umiruća mirila, neka ne brinu, jer će se Bog pobrinuti, da će biti sve u redu. I zaista, napadalo je ogromno snijega te je pritisnuo tako oštar mraz, da je bilo uz njezin grob samo osmero ljudi. U naše vrijeme pak se skupljaju na njezin grob sve veće mnoštvo ljudi, koji se utječu njezinom zagovoru kod Boga. [1]

Oprez i napadi[uredi | uredi kod]

Crkvena vlast se je prema Magdaleni i neobičnim pojavama u njezinom životu držala po strani te krajnje oprezno i suzdržano. Ljubljanski biskup je pratio događaje i naredio je župnicima, da mu pišu o tome. Propustio pak je priliku, da bi odredio zvaničnu istragu, što su opravdano očekivali i željeli domaći svećenici. Biskup nije dozvolio ni odgovore na napade u novinstvu. Državne vlasti su - izazvane novinskim napadajima - Magdalenu htjele smjestiti u (umo)bolnicu, zato je ljubljanski biskup Wolf na svaki način htio smanjiti dotok ljudi. Neobični događaji su počeli baš nemirne 1848. godine, kada je bilo tako zvano Proljeće naroda te je nastupio kao reakcija kruti Bachov apsolutizam. Pred vlastima je Magdalenu biskup branio, ali izgleda, da se za slučaj kasnije više nije ni zanimao. Nekoji svećenici, kao Jurij Janež, Jožef Žagar, Jožef Lesjak, Andrej Novak (P. Celzus), Janez Kaplenek, Dominik Janež i dr. Frančišek Lampe su bili nakloni Magdaleni te su je branili pred napadima u liberalnim novinama, također pred nekim svojim staleškim kolegama, koji su u napadima prednjačili.

O dešavanjima na Gori su svoje čitaoce najprije obavijestile Bleiweisove Novice. Nepotpisani autor iz Ljubljane se je v rubrici Novičar dana 6. lipnja 1849 spotaknuo o Magdalenu; iako je sam osobno nije vidio, ju je proglasio, slušajući glasine čula-rekla-kazala – bolesnom ili varalicom pišući:

»Ovom zgodom moramo kazati, da smo ovih dana čuli o tako zvanom zanosu djevojke na Gori u ribničkom okrugu takve stvari, da je ili zaista bolesna ili varalica, koju je nahuškao kakav sakriveni prevarant ili prevarantica, ako je sve istina, što o tom djevojčetu ljudi raznose po svijetu… Dakle ne pravimo čudesa iz stvari, koje su zapravo bolest ili pak prijevara

[5] [6]

Herojske kreposti[uredi | uredi kod]

O njoj kaže murskosobočki biskup Marjan Turnšek ovo:

"Iznenađuje, kako je Magdalena već kao mlada djevojka smogla primati toliko trpljenja. Na istinitost dešavanja može se zaključivati poradi zorenja i rasti u kreposnome životu. Makar neobične mističke pojave same po sebi još ne jamče svetosti, izgleda, da su se u životu Magdalene Gornikove vrline polako razvijale u smjeru herojskog stepena." [7]

»Uz izvanrednu pojavu mističkih doživljaja i svetačkog života Magdalene Gornik je prirodno, da mislimo na postupak za beatifikaciju i kanonizaciju. Drugi narodi bi to već odavna učinili.« (Rim, 3. rujna 2008) [8]

Galerija slika[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 http://www.slovenskenovice.si/novice/slovenija/misticno-je-krvavela-zivela-brez-hrane Vladimir Jerman: Mistički je krvarila i živjela bez hrane
  2. M. Kraljič: Magdalena Gornik, str. 103 s.
  3. http://misticizam-u-crkvi.tumblr.com/post/99925764393/magdalena-gornik-slovenska-misticarka-stigmaticarka[mrtav link] Misticizam u Katoličkoj Crkvi. Magdalena Gornik - slovenska mističarka, stigmatičarka i duša patnica
  4. M. Kraljič: Magdalena Gornik, str. 92-99
  5. »Ob tej priložnosti moramo povedati, da smo te dni slišali o tako imenovanem zamaknjenju dekleta na Gori v ribniškem okraju take reči, da je ali res bolna ali pa goljufica, ki jo je naščuval kak skriti slepar ali sleparka, če je vse res, kar o tem dekletu ljudje trosijo po svetu… Torej ne delajmo čudežev iz reči, ki so ali zares bolezen ali pa goljufija.«
  6. M. Kraljič: Magdalena Gornik,primjedba 39 na str. 41 i 42: N. N., Novičar iz Ljubljane, Novice 7 (6. 6. 1849), 100
  7. M. Kraljič: Magdalena Gornik, str. 8
  8. M. Kraljič: Magdalena Gornik, str. 211
  9. M. Kraljič: Magdalena Gornik, str. 103-105

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Martina Kraljič: Magdalena Gornik. Kulturno društvo Magdalene Gornik, Medvedica 2009.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]

Hr:

Sl:

De:

En:

Film[uredi | uredi kod]