Mad Hatter (DC Comics)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mad Hatter
Mad Hatter (DC Comics)
Naslovnica stripa Gotham Central #20 (kolovoz 2004.)
Olovka i boja: Michael Lark
Podatci o izdavanju
Izdavač DC Comics
Prvo pojavljivanje Batman #49
(listopad–studeni 1948.)
Kreatori Bob Kane
Bill Finger
Podatci iz priče
Alter ego Jervis Tetch
Vrsta čovjek
Dom Gotham City
Afilijacije Secret Six
The Society
Wonderland Gang
Saveznici Tweedledum i Tweedledee
Moći i sposobnosti
Genijalni intelekt
Detaljno poznavanje neuroznanosti
Tehnologija za kontrolu uma
Bizarna i bujna mašta

Mad Hatter, pravim imenom Dr. Jervis Tetch, je stripovski superzlikovac koji se pojavljuje u stripovima koje izdaje DC Comics, primarno kao protivnik Batmana i njegove obitelji. Inspiriran istoimenim likom iz priča Lewisa Carrolla, Mad Hatter se prvi puta pojavio u stripu Batman #49 (listopad–studeni 1948.), a stvorili su ga Bob Kane i Bill Finger. Iako se uz njega često vežu djetinjaste i pomalo neozbiljne asocijasije, Mad Hatter je jedan od najopasnijih i najustrajanijih Batmanovih protivnika, a njegovi zločini, koji često uključuju djecu, podjednako kombiniraju elemente fantastike i morbidnosti.

Mad Hatter je lik koji tokom godina nije doživljavao pretjerano velike promjene u genezi - u većini relevantnih inkarnacija, Jervis Tetch je znanstveni genije opsjednut Carrollovom pričom Alice's Adventures in Wonderland koji proizvodi različite uređaje za kontrolu uma kojima kontrolira i manipulira svojim žrtvama. Nekad su njegovi zločini refleksija njegove opsesije Carrollom, međutim zna iskonstruirati i bizarne planove koji za cilj imaju zadovoljavanje njegovih deluzija. Uz to, Mad Hatter je karakterističan i po svom izgledu; naime, uglavnom je prikazan ispodprosječno niskog rasta, što zna kompenzirati visokim cipelama ili visokim, najčešće zelenim, cilindrima koje redovito nosi. Njegovu psihološku bizarnost upotpunjuje ekscentrični vizualni stil. Kao i većina Batmanovih protivnika, Mad Hatter se iz komičnog zlikovca razvio u vrlo opasnog protivnika.

U ostalim medijima, Mad Hatter se mahom proslavio preko svojih animiranih adaptacija, posebice u Batman: The Animated Series, gdje mu je glas posudio Roddy McDowall. Na filmu se nikada nije pojavio, a izvan animiranih adaptacija pojavio se u serijama Batman, gdje ga je tumačio David Wayne, i Gotham, gdje ga je tumačio Benedict Samuel, te u nekoliko video igara. U serijalu Batman: Arkham, glas mu je posudio Peter MacNicol.

Pregled lika[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je isprva zamišljen kao naglašeno komični lik, Mad Hatter je s vremenom dosegao priličan notoritet među Batmanovim protivnicima. Svoje prvo pojavljivanje imao je u stripu Batman #49 (listopad – studeni 1948.), gdje se pojavio u priči "The Scoop of the Century". Iako dugo godina nije više korišten, njegova revitalizacija donijela mu je osjetnu dubinu i donekle tragičnu notu. Naime, Tetch je u gotovo svim modernijim inkarnacijama poznat po tužnom djetinjstvu, nedostatku prijatelja i predrasudama koje je trpio zbog svog fizičkog izgleda. Tokom godina je, ponekad i zbog neuzvraćene ljubavi, razvio opsesiju prema Carrollovoj priči Alice's Adventures in Wonderland i nastavku Through the Looking-Glass, uz poseban fokus na poglavlje "A Mad Tea Party". Njegovi kasniji zločini često će biti povezani i modelirani prema Carrollovoj priči u kojem bi on preuzeo ulogu Ludog Šeširdžije, a njegove žrtve bi često bile Alice, kojoj su i fizički nalikovale.

S obzirom da je imao genijalni intelekt, Tetch je postao doktor neuroznanosti te je dobio izniman uvid u ljudski um. Kombinirajući svoj genij s tehničkim vještinama, Tetch je, nakon preuzimanja persone Mad Hattera, započeo graditi različite uređaje za kontrolu uma koje bi inkorporirao u svoje cilindrične šešire. Pomoću tih bi uređaja Hatter bio u stanju kontrolirati cijele skupine ljudi, kojima bi dao ulogu u svojim morbidnim fantazijama.

Gledajući stripovski, Mad Hatter se od svog prvog pojavljivanja 1948. godine nije pojavljivao sve do 1982. godine i stripa Detective Comics #510 (siječanj 1982.). Tokom gotovo 35 godina odsustva, Hattera je jedno vrijeme mijenjao Lažni Mad Hatter, s kojim se originalni Tetch kasnije sukobio. Od tog je trenutka Mad Hatter postao redovni Batmanov protivnik te uživa redovita pojavljivanja, bilo kao glavni protivnik, bilo kao sudionik većih zavjera, a često je korišten i u stripovima iz New 52 serijala. Sve moderne verzije prikazuju Mad Hattera kao teškog psihičkog bolesnika (uglavnom je to opsesivno-kompulzivni poremećaj) s teškim deluzijama, mahom inspiriranim njegovim nezrelim, dječakim fascinacijama Carrollovom pričom.

Promjene u fizičkom izgledu[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je tokom godina doživio brojne promjene fizičkog izgleda, Mad Hatter je jedan od rijetkih likova koji je uspio zadržati jezgru svog lika nepromijenjenom. Tokom svog prvog pojavljivanja, prikazan je kao neprirodno nizak čovjek kratke, smeđe kose. Kada se tokom 80-ih godina ponovo pojavio, bio je prosječne visine i imao je plavkasu kosu (što je inkorporirano i u seriji Batman: The Animated Series).

Kasnije verzije ponovo su ga prikazivale nisim (neke su čak to pripisivale teškim bolestima), a njegova kosa postajala je sijeda. Neke moderne verzije prikazivale su ga i s crvenom kosom, kao i Lažnog Mad Hattera, s tim da je njegova visina varirala. Novije verzije također su počele dodavati različite fizičke deformacije poput velike glave (ponekad i makrocefalije),[1] neprirodno velikih prednjih zubiju ili strabizma.

Uz čisto fizičke karakteristike, Mad Hatter je poznat i po ekscentričnom stilu odijevanja kojim imitira Ludog Šeširdžiju iz Carrollove priče. Njegova odjeća je vrlo viktorijanska i raznobojna, mada je najčešće korištena boja zelena. Iako isprva nije imao velikih problema sa svojom visinom, neke novije verzije prikazuju ga kako nosi visoke cipele kako bi nadoknatio nedostatak visine.[2] Uz to, Hatter je fasciniran šeširima te gotovo redovito nosi cilindre u kojima skriva svoje uređaje za kontrolu uma, a koji također služe kako bi nadoknadio nedostatak visine.

DC Rebirth serijal je na samom početku donio još jednu promjenu fizičkog izgleda, pri čemu je Jervis Tetch prikazan znatno mlađim nego ranije i potpuno normalne visine, s plavom kosom i bradom.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako izvorno zamišljen kao komični protivnik, Mad Hatter je s godinama postao sve češći i sve mračniji Batmanov protivnik. Njegova je priča uglavnom dobivala tragičnu notu, a njegovi zločini postajali su sve bizarniji i sve morbidniji. Zahvaljujući različitim autorskim interpretacijama, Mad Hatter je postao dio kanona Batmanovih protivnika te se danas doista smatra jednim od najopasnijih protivnika Viteza tame, čemu posebno doprinosi i njegova viktimologija.

Geneza lika[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako je svoje prvo pojavljivanje imao još 1948. godine, Mad Hatter je svoju pravu genezu dobio mnogo kasnije, čak i nakon što je lik revitaliziran tokom 80-ih godina. Stripovska izdanja nisu, sve do 2011. godine, dala jasnu genezu Mad Hattera, kao što je to bio slučaj s drugim Batmanovim protivnicima. Sav raniji stripovski materijal davao je tek povremene naznake o njegovoj genezi (npr. serijal Gotham Central), međutim treba naglasiti kako su različiti derivirani materijali (serije i video igre) bili izrazito spretni u prezentiranju njegove geneze. Njegova opsesija Carrollovom Alice je razvidna, međutim potrebno je objasniti kako je i zašto ona nastala. Koristeći kao kao izvor, primarno, priču "Mad" iz serijala Batman: The Dark Knight, koja je predstavila detaljnu genezu lika za seriju New 52, a posredno i strip Gotham Central te neke derivirane materijale, u ovom dijelu će se prikazati geneza lika preko koje se objašnjava uzrok njegovog kasnijeg ludila.

Isječak iz stripa Batman: The Dark Knight #17 (travanj 2013.) koji prikazuje odlazak mladog Jervisa Tetcha i Alice Dee u zabavni park inspiriran Carrollovom Alice. Upravo je ovaj dan, kojeg je Tetch nazvao "savršenim", bio ključ njegove fiksacije i jezgra njegovog zločinačkog djelovanja.

Iako je Mad Hatter uglavnom prezentiran kao usamljeni čovječuljak opsjednut Carrollom, što je posljedica traumatičnog djetinjstva i nedostatka prijatelja, Gregg Hurwitz je u jedinoj pravoj genezi Mad Hattera, u stripu Batman: The Dark Knight, krenuo od ponešto drugačije premise.[2] U toj priči, koja je objasnila njegovu genezu u sklopu New 52 serijala, Jervis Tetch je sin vlasnika galanterije i šeširdžije; njegovi su roditelji brižni i puni ljubavi za svoje jedino dijete, dok on povremeno pomaže ocu prilikom izrade šešira.[2] Također, Tetch ima cijelu skupinu prijatelja, koji su spremni štititi ga od nasilnika u školi, tako da on u jednoj flashback sceni govori: "Škola može biti pakao... ali ne za mene. Kako bi išta moglo biti pakao kada sam blizu nje?"[2] "Ona", na koju Tetch referira, zapravo je Alice Dee, Tetchova bliska prijateljica, lijepa djevojka duge, plave kose koja izgledom asocira na Carrollovu Alice. Mladi Jervis je dijete koje je potpuno integrirano u društvo, ima prijatelje i potpuno normalan život, a uz sve to je i ludo zaljubljen u Alice. Kada njegov otac predloži da pozove Alice u novi zabavni park, Tetch skupi hrabrosti i, na njegovo veselje, dobije pozitivan odgovor.[2] Zabavni park rekreira scene iz Carrollove Alice, što Tetchu i Alice predstavlja veliko zadovoljstvo, toliko da mu ona prizna kako je bila skeptična oko odlaska, ali kako joj je na kraju drago da je pristala.[2] Tetch je, s druge strane, bio toliko oduševljan da je taj dan proglasio savršenim do te mjere da ne bi poželio da ikada završi.[2] Međutim, kako su godine prolazile, Tetchovi su prijatelji ulazili u pubertet i mijenjali se, dok je on ostajao isti - fizički i mentalno. I dok mu nezrelost nije bila problem, Tetch je svojim roditeljima prigovarao zbog niskog rasta; iako mu je otac ponudio cilindar kako bi njime nadomjestio nedostatak visine, Tetch ga je odbio, tvrdeći da će ga njegovi prijatelji prihvatiti onakvim kakav on jest.[2] Nešto kasnije, pitao je Alice želi li ići s njim na školski ples, ali ga je ona pristojno odbila, kazavši kako će svi oni ići kao grupa.[2] Suočeni s problemom, Tetchovi su sina odveli kod liječnika, koji im je objasnio kako Jervis pati od deficijencije testosterona i kako se tu ne može ništa učiniti, međutim kako su pacijenti s tim poremećajem sposobni voditi normalne živote.[2] Jervis je poludio na takvu soluciju i zahtijevao da ga se "popravi", na što mu je doktor rekao o eksperimentalnom lijeku koji povećava izlučivanje testosterina, međutim zaključio je kako smatra da je rizik neisplativ zbog mogućih utjecaja na njegovu psihu (povećana agresivnost, opsesivne fiksacije, paranoja i psihopatija).[2] Jervis je ispalio kako je to njegov život i kako ne želi gledati kako svi napreduju i ostavljaju ga za sobom; liječnik mu je dao lijekove, a kasnije mu je otac objasnio kako ga oni, njegova majka i on, podržavaju i prihvaćaju kakav god on jest i kako bi trebao dobro i dugo razmisliti o toj odluci.[2] Nešto kasnije, na plesu, gdje razlika u visini postaje preočita, Jervis prilazi Alice i uzima ju za ruku, međutim ona izmiče svoju i govori mu kako joj je drag, ali ne na taj način, što Tetcha ostavi shrvanim.[2]

Psihički nestabilan zbog lijekova, mladi Jervis Tetch je u naletu agresivne psihoze ubio svog zeca, nakon čega su ga roditelji poslali u dom; isječaj iz stripa Batman: The Dark Knight #19 (lipanj 2013.).

Suočen s tom frustracijom i nakon nekoliko emocionalnih ispada, Jervis je odlučio uzeti lijek.[2] S vremenom je lijek počeo djelovati i Jervis se počeo osjećati "normalnim", unatoč nastojanjima njegovih roditelja da ga uvjere kako "normalnost" ne postoji i kako je on i ranije bio sasvim "normalan", na koja im je on odvratio kako ga oni naprosto ne mogu razumjeti.[2] Ubrzo su lijekovi počeli izazvati nuspojave, prvo u vidu opadanja kose (zbog čega je Jervis počeo nositi cilindar), pa onda kroz opsesiju Alice (koju je napadao po školi, zbog čega je imao problema), a onda i kroz psihotično-agresivne epizode, tokom jedne od kojih je ubio svog zeca.[2] Njegovi roditelji su tada shvatili da je lijek uzeo svoj danak te su ga smjestili u dom za mlade.[2] Hurwitz je Mad Hatteru pristupio iz drugog ugla, pripisavši njegovo ludilo lijekovima. Daleko od toga da Tetch nije gajio frustracije koje su se u jednoj fazi i mogle manifestirati kao nešto gore, ali činjenica je da je Hurwitzov Jervis Tetch na samom početku bio potpuno funkcionalna osoba; tek je organski uzrok natjerao njega na konzumaciju lijekova koji su, u konačnici, potpuno uništili njegovu psihu (ali i fizički ga deformirali) te od njega učinili opsesivnog manijaka i ovisnika o pshihodelicima koji je cijeli svoj život posvetio na potraćenu iluziju obnavljanja savršenog dana kojeg je imao sa svojom Alice, nezrelog i vječno zaustavljenog u svom najljepšem trenutku djetinjstva, koji mu je u konačnici nasilno oduzet.[2] Tetch je išao toliko daleko da je u naletu vlastite psihodelije ubio Alice Dee jer nije odgovarala idealiziranoj slici iz davno izgubljenog vremenskog trenutka te joj je kasnije pokušao, neuspješno, pronaći idealnu zamjenu kako bi uspješno rekreirao svoju iluziju.[2]

Raniji stripovski kontinuiteti, kao što je ranije rečeno, nisu prezentirali jasnu genezu Mad Hattera, međutim on je i tu, barem onda kada je izgubio komični karakter iz svoje najranije faze, prikazan kao Carrollom opsjednuti manijak koji se pomoću kontrole uma želi realizirati kao ličnost, bilo da traži prijatelje i partnericu, bilo da želi time inducirati vlastitu sreću.

Tako je u serijelu Secret Six iz 2006. godine, čija je autorica Gail Simone, Mad Hatter prezentiran kao samotnjak i bizarni manijak koji koristi vlastite šešire kako bi sam sebi, kemijski, inducirao sreću i pao u stanje psihodeličnog delirija.[1] To je objasnio činjenicom da je ranije koristio svoje šešire kako bi si stekao prijatelje i partnerice, ali je u jednom trenutku shvatio kako je jednostavnije "hipnotizirati" samog sebe i biti sretan bez ičijeg društva; uz to, u jednom je trenutku otkrio kako je bio izrazito usamljen zbog svog fizičkog izgleda i kako se to odrazilo na njegovu psihu i njegovo poimanje odnosa.[1] U stripu Gotham Central, mini-seriji "Unresolved", prezentirana je i kratka geneza Mad Hattera, mada vrlo šturo i tu u kontekstu neriješenog slučaja s kojim se trenutno bavila policija u Gothamu. Tu je otkriveno kako je Tetch bio usamljen mladić koji je stanovao s Ellom Littleton i njezinom kćeri Connie.[3] Ella je uspjela zaposliti Tetcha u Connieinoj školi, gdje je nadzirao rad informatičkog kluba; u to se vrijeme već počeo baviti hipnozom i kontrolom uma.[3] Kada je Connie krenula u srednju školi i ostala trudna, lagala je majci kako su ju članovi bejzbolske momčadi Gotham Hawks silovali; bijesna, Ella je potražila pomoć od Jervisa kako bi igrači patili.[3] Jervis je iskoristio svoje sposobnosti kontrole uma i organizirao masakr igrača, što je godinama bio neriješen slučaj sve dok u ovom stripu, mnogo godina kasnije, GCPD nije povezala činjenice i otkrila tko je i zašto ubio igrače.[3]

Što se tiče deriviranih materijala, oni su ponudili nešto jasniju genezu Mad Hatterova lika, držeći se, donekle, identične osnove, ali uz povremene varijacije. Tako je u kultnoj Batman: The Animated Series Jervis Tetch prikazan kao talentiran znanstvenik koji radi za Brucea Waynea, a koji radi na uređajima pomoću kojih bi mogao kontrolirati nečiji um.[4] Zaljubljen u djevojku Alice, koja radi s njim, Tetch je iskoristio njezinu svađu s dečkom kako bi ju impresionirao i priznao joj da ju voli; ipak, a sve nakon lijepog spoja na kojemu su bili, Alice se pomirila s dečkom i to je shrvalo Tetcha koji je, već otprije fiksiran Carrollom, odlučio postati zlikovac Mad Hatter i kontrolom uma prisiliti Alice da se zaljubi u njega.[4] Na kraju je njegove planove pokvario Batman, a ovdje je razvoj njegove kriminalne ličnosti, za kojeg je zaslužan scenarist Paul Dini, objašnjen neuzvraćenom ljubavlju i otprije postojećom fiksacijom.[4] Slična geneza iskorištena je i u serijalu igara Batman: Arkham, gdje je Tetch prikazan kao znanstvenik specijaliziran za kontrolu uma, a koji je u jednom trenutku počeo vjerovati kako je stvarna inkarnacija Carrollovog Ludog Šeširdžije; tada je kupio trgovinu šeširima u Gothamu te je radio na usavršavanju svojih uređaja za kontrolu uma. Ubrzo je njegova fiksacija prešla na Alice te je Tetch započeo potragu za savršenom, stvarnom Alice, a tako je i započela njegova kriminalna i ubilačka serija. Ovdje je Tetch prikazan kao ozbiljan psihički bolesnik zatvoren u svojoj fiksaciji, spreman ići do krajnjih granica kako bi ju, uz pomoć halucinacija i kontrole uma, realizirao. Donekle drugačija geneza prezentirana je u seriji Gotham, gdje je Jervis Tetch uspješan hipnotičar koji dolazi u Gotham kako bi pronašao svoju sestru, Alice Tetch.[5] Iako ispada psihički zdrav, ubrzo se ispostavlja kako je Tetch ozbiljno psihički poremećen i fiksiran na svoju sestru te je spreman preći sve granice kako bi do nje došao. U toku serije se otkriva kako je Tetch eksperimentirao na Alice u djetinjstvu i kako joj je radio stvari koje "brat ne bi smio raditi sestri";[6] na kraju je Tetch, fiksiran na Carrollovu priču, oteo sestru i preodjenuo ju u Alice kako bi mogli vječno biti skupa, ali je ona tokom tog incidenta poginula.[6] Bijesan i potpuno lud, Tetch je okrivio Jima Gordona za njezinu smrt te je ubrzo krenuo u svoju krvavu osvetu. Gotham je bio prvi izvor koji je Alice prikazao kao Jervisovu sestru i prvi je dao ovako mračnu genezu njegova lika i ludila koje ga je natjeralo da postane Mad Hatter.

Svakako, Mad Hatter je, neovisno o različitim verzijama, uspio postati lik s, više-manje, jasnom genezom. U svim slučajevima se radilo o psihički teško oboljelom pojedincu opsjednutom kontrolom uma i fiksiranom na Carrollov svijet, posebice na lik Alice, čiju je stvarnu verziju pokušavao pronaći. Varijacije su prisutne u uzrocima njegovog ludila i granicama njegove opsesivnosti, međutim može se zaključiti kako jasna geneza ipak postoji.

Zlatno i Srebrno doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Mad Hatter je svoj debitantski nastup imao u stripu Batman #49, a ispostavilo se kako će to biti i njegovo posljednje pojavljivanje sve do 1982. godine. Mad Hatter je već u ovom periodu prikazan s onim odlikama i elementima koji će, uz nadogradnju, pratiti njegov lik i u kasnijim periodima.

Jervis Tetch, odnosno pravi Mad Hatter se premijerno pojavio u stripu Batman #49 (listopad-studeni 1948.), u priči "The Scoop of the Century", koju je napisao Bill Finger.[7]

Tokom jednog druženja Kluba jahtaša u Gothamu, Mad Hatter, kojeg Finger opisuje kao čovjeka koji je mogao "izaći iz ilustracije Alise u Zemlji čudesa",[7] upada u prostorije kluba s dvojicom kriminalaca i krade dragocijeni zlatni pehar, nakon čega odlazi.[7] Batman i Robin kreću za njim te ga prate na jedrilicama, a kada ga sustignu, Batman skoči na Hatterovo plovilo i krene se obračunati s njim, međutim ovaj vadi plinski pištolj i uspijeva ga svladati, nakon čega bježi.[7] Fingerov Hatter nije bio majstor kontrole uma, već je kao svoje primarno oružje koristio plin. Mad Hatter se ubrzo ponovo vratio i pokušao izvesti masovnu pljačku gledatelja tokom konjske utrke, međutim ovoga puta su ga Batman i Robin uspjeli spriječiti; ipak, koristeći plin što ga je skrivao u svom šeširu, Mad Hatter je i ovoga puta uspio pobjeći.[7]

Kasniji detektivsk rad omogućio je Batmanu da otkrije Hatterovo tajno skrovište - Ljetno kazalište, čija je pozornica bila postavljena za izvedbu Carrollove Alice.[7] Batman i Robin upadaju u teatar i uspješno se obračunaju s Hatterovim pomoćnicima, ali Hatter tada uzima sjekiru i pokuša napasti Batmana, ali ga omete novinarka Vicki Vale, koja ga zamoli za fotografiju.[7] Trenutak nepažnje iskoristi Batman i udara Mad Hattera, koji tada ispušta sjekiru i biva svladan.[7] Mad Hatter je u tom trenutku uhapšen i odveden u Azilij Arkham, međutim potonji podatak otkriven je tek u stripu Detective Comics #510 (siječanj 1982.).[8]

Debitanski nastup Jervisa Tetcha ujedno je bio i njegov posljednji sve do 1982. godine. Tokom ostatka Zlatnog i Srebrnog doba stripa, Jervis Tetch se nije pojavljivao, a bio je zatvoren u Arkhamu. Ipak, Mad Hatter kao lik je u tom periodu bio itekako prisutan, međutim, kako se kasnije ispostavilo, radilo se o Lažnom Mad Hatteru, koji nije bio ista osoba kao i Jervis Tetch. Tetch se službeno vratio tek 1982. u priči Gerryja Conwayja, nakon čega je postao stalan lik. O Lažnom Mad Hatteru, koji se pojavljivao tokom Srebrnog doba, više informacija navodi se niže u tekstu.

Povratak Jervisa Tetcha[uredi - уреди | uredi izvor]

Isječak iz stripa Detective Comics #510 (siječanj 1982.), u kojem se Jervis Tetch vratio u stripovski svijet i pokušao se osvetiti Batmanu jer ga je poslao u Arkham. Upravo u ovoj sceni je Tetch objasnio razlog svog nestanka i zajedničku prošlost koju dijeli s Batmanom.

Već pri samom kraju Brončanog doba, Jervis Tetch se konačno vratio u stripovski svijet u stripu Detective Comics #510 (siječanj 1982.), u priči "Head-Hunt By A Mad Hatter", čiji je autor bio Gerry Conway.[8] U jeku kampanje za izbor gradonačelnika, Batman patrolira ulicama kako bi spriječio nemire; istovremeno, Lucius Fox ostaje raditi do kasna i primijeti kako računalo Wayne Enterprisesa izvodi probleme s grafovima te ih razlama i onda od njih stvori lik šešira. Dok se Fox čudi takvom ponašanju, računalo eksplodira i baci Foxa u nesvijest. Nedugo zatim, iza njega se pojavljuje Mad Hatter, koji mu stavlja cilindar na glavu i otima ga.[8] Sljedećeg jutra, tokom istrage, Bruce Wayne dobiva vizitku od kompanije Head Hunters, Inc. s brojem telefona kojeg on odmah zove; s druge strane linije je Mad Hatter, okružen šeširima i ljubimcem čimpanzom po imenu Carroll Lewis, koji ga obavještava kako je njegova kompanija eksluzivni lovac na talente i kako mu oni mogu vratiti Foxa za iznos od $2,000,000.[8] Iako Wayne to smatra ucjenom, Gordon mu savjetuje da prihvati ponudu, nakon čega mu Tetch daje broj računa na koji treba uplatiti novac. Nakon prekinutog poziva, vidimo Tetcha kako slavodobitno hvali svoj povratak kriminalu, otkrivajući kako će vratiti Luciusa Foxa, ali kako će on dotad već "nositi drugi šešir".[8] Dok Wayne i Gordon pokušavaju otkriti tko stoji iza plana, Tetch objašnjava kako će novac automatski ići od računa do računa i stati na lokaciji koju će samo on znati, nakon čega objašnjava Luciusu Foxu svoj bizarni plan - planira iz njegova mozga izvući svo njegovo financijsko znanje i onda pobrisati njegovo pamćenje.[8] Ipak, prije nego se postupak dovrši, Batman, koji je davno otrkio tko stoji iza cijele priče, upada u Hatterovo skrovište i uspješno se obračuna s njegovom snagatorima. Prije nego uspije svladati Hattera, ovaj priđe računalu i zaprijeti kako će dovršiti proces brisanja Foxovog pamćenja ukoliko se Batman ne povuče; Vitez tame u tom trenutku ponudi zamijeniti sebe za Foxa, na što Tetch pristaje i ubrzo ga vidimo kako namješta svoj uređaj na Batmanovu glavu. U tom trenutku Mad Hatter otkriva veliku tajnu, govoreći da je on njihov "originalni protivnik, kojega nije bilo više od desetljeća."[8] Batman tada govori kako on nije Mad Hatter s kojim se borio proteklih godina, ali da ga svejedno poznaje, na što Fox, šokiran, upita postoji li, doista, više Mad Hattera?[8] Tetch tada objašnjava da je to tako, ali da je on original; Batman i on su se prvi puta susreli kada je Tetch opljačkao Klub jahtaša, nakon čega je zatvoren u sanatorij.[8] U međuvremenu je lažnjak preuzeo njegovo mjesto i njegov identitet, međutim kada je, prije mjesec dana, pobjegao iz sanatorija, Tetch je uklonio svog imitatora i preuzeo svoju stvarnu ulogu.[8] Nakon tog otkrića, Tetch aktivira uređaj i, uvjeren kako je spržio Batmanov um, vadi Viteza tame iz stolice, tvrdeći kako je to bila osveta za godine provedene u aziliju za luđake, tokom kojih je doista i poludio.[8] Ipak, Batman ga tada grabi za vrat i ubrzo svlada, otkrivši kasnije kako je koristio gumeni dodatak i tako spriječio djelovanje uređaja.[8] Hatter je tako ponovno uhapšen i odveden u Arkham, a na samom kraju priče otkriveno je kako se cijelo vrijeme skrivao u napuštenom restoranu Top Hat.[8]

Mad Hatter na naslovnici Moenchovog stripa Batman #378, gdje je prikazan kako pomoću šešira za kontrolu uma pokušava izvući Nocturnina sjećanja, među kojima je i ono o Batmanovom pravom identitetu. Kontrola uma kao modus operandi, danas standardna odlika Jervisa Tetcha, postala je praksa upravo u ovom periodu.

U svom sljedećem pojavljivanju, u kultnom stripu Detective Comics #526 (svibanj 1983.), Mad Hatter se pridružio ostalim Batmanovim protivnicima u priči "All My Enemies Against Me!", čiji je autor ponovo bio Conway. Hatter je dio prve skupine s kojom se Batman obračuna, a kojoj su još pripadali Riddler, Cavalier i Scarecrow. Dok Scarecrow tek mirno sjedi, što je referenca na događaje iz stripa Detective Comics #503, ostala trojica se svađaju zbog svojih ega; u međuvremenu dolazi Batman sa saveznicama, koji se uspješno obračunaju s Riddlerom i Cavalierom. Scarecrow je, međutim, poludio i napao jednu od Batmanovih saveznica, na što je Hatter rekao kako Crane nosi njegov specijalno dizajnirani šešir za kontrolu uma.[9] Želeći iskoristiti situaciju, Hatter iz šešira pušta dim i bježi prema željeznici, ali Batman mu je za petama. Suočen s dolaskom vlaka i Viteza tame i ne želeći dozvoliti Batmanu da ga uhapsi, Tetch skače s tračnica i naizgled umire.[9] Iako je dim iz šešira bio referenca na njegovo prvo pojavljivanje, Tetch je u ovom stripu prvi puta prikazan kao majstor kontrole uma, odnosno vlasnik uređaja koji to omogućavaju, što će biti trajna odlika njegovog lika u svim modernim interpretacijama. Nakon cameo nastupa u stripu Batman #373 (srpanj 1984.), Tetch je imao značajnu ulogu u stripovima Batman #378-379 (prosinac 1984. - siječanj 1985.), u pričama koje je napisao Doug Moench. U prvoj od njih, "One Hat Madder!", otkrivamo kako je Mad Hatter preživio raniji skok tako što je naletio na kamion koji je prevozio madrac te kako je sada osnovao novu kompaniju, Wonderland Unltd.[10] U svom uredu, ponovo u pratnji majmunčića Carrolla Lewisa, Mad Hatter prikuplja novinske podatke kako bi došao do skrivenog novca što ga je skupio Nightshade, pri čemu je imao uspjeha, uspjevši pronaći način kako doći do osobe koja bi mogla znati njegovu lokaciju. Nešto kasnije, Hatter je dostavio paket Nataliji Knight, vjerujući kako ona zna za skriveni novac.[10] Paket je sadržavao elegantni ženski šešir, a zapravo je bio uređaj za kontrolu uma što ga je izradio Tetch, i čim ga je Natalia stavila na glavu, Tetch je računalno aktivirao svoj uređaj i preuzeo kontrolu nad njom. Tetchov cilj je, kao i ranije, bio izvuči sve podatke iz Natalijina mozga i tako saznati ono što je htio.[10] Kada je završio proces, Tetch i majmun su se dali u bijeg, međutim tada se pojavio Batman i zaustavio ih u pokušaju bijega. Tetch je tada preuzeo kontrolu nad Natalijom i naredio joj da napadne Batmana, dok je on iskoristio priliku za bijeg, otkrivši Batmanu kako će iskoristiti informacije iz njezina uma da otkrije lokaciju novca, međutim Batman tada shvati kako će time saznati i njegov pravi identitet.[10] Dok Tetch i Lewis bježe, Robin dolazi na scenu i vidi kako se Batman bori s Nocturnom; Vitez tame mu govori da prati Hattera, međutim ovaj uspije pobjeći liftom prije nego što Robin stigne. Kada ga Boy Wonder ipak sustigne na prizemlju, Carroll Lewis napadne Batmanovog pomoćnika i tako omogući svom vlasniku da pobjegne; Robin se na koncu uspješno obračuna s majmunom i uzme Tetchovo računalo te ga ubrzo deaktivira, spasivši tako i Nocturnu i Batmanov pravi identitet.[10] Nastavak slučaja prezentiran je u sljedećem izdanju, u priči "Bedtime Stories", gdje na samom početku vidimo Tetcha kako izrađuje nove šešire i planira svoju osvetu. Nešto kasnije, Mad Hatter je, tokom "razgovora za posao", stavio šešir na glavu sitnog kriminalca te ga je stavio pod svoju kontrolu, davši mu nadljudsku snagu i nimalo umne kontrole, uz naredbu da ili ubije Batmana, ili mu prikači uređaj za praćenje.[11] Tokom kasnijeg susreta, Hatterov pijun doista pokuša ubiti Batmana, ali ga Vitez tame svlada, međutim ovaj mu uspijeva staviti uređaj za praćenje, što Hatteru daje uvid u njegova kretanja.[11] Batman se, u međuvremenu, uputio u Hatterovo skrovište s Robinom; Tetch je to i predvidio te je prethodno aktivirao još nekoliko svojih pijuna sa šeširima, svi koji su dobili naredbu da ubiju Batmana. Iako se Dynamic Duo uspješno obračuna s njegovim pijunima, Hatter je pripravan aktivirati eksploziv i tako ubiti Batmana, međutim samo dvije sekunde prije, Carrolla Lewisa i njega napada Nocturna, koja na taj način spasi život Batmanu i Robinu te im omogući da ponovo strpaju Hattera u Arkham.[11]

Hatter je do početka svojih modernih interpretacija imao tek nekoliko manjih nastupa u različitim stripovima, među kojima se posebno ističe strip Batman #400 (listopad 1986.), u priči "Resurrection Night!", koju je napisao Doug Moench, a u kojoj je Mad Hatter jedan od brojnih Batmanovih protivnika koje je oslobodio Joker s ciljem zajedničkog napada na Viteza tame; Mad Hatter je u stripu bio dio tima koji je izvršio napad na središte policije u Gothamu.[12] Iako još uvijek daleko od svojih modernih interpretacija, Mad Hatter je tokom 80-ih godina počeo dobivati obrise ozbilnog protivnika kakav će kasnije postati. I dok su Conwayjeve priče s početka ovog perioda još uvijek odavala hommage Fingerovoj verziji iz 40-ih godina, već je u ovom periodu postalo jasno kako je Jervis Tetch znatno opasniji i manijakalniji protivnik nego što se mislilo. U ovom periodu je također po prvi puta počeo koristiti uređaje za kontrolu uma, što će postati njegova trajna odlika u kasnijim interpretacijama, a neke od njegovih odluka iz ovog perioda su stalno korištenje fraze "my dear", čimpazna Carroll Lewis i pretjerana ovisnost o šeširima. Uz to, nisu izvršene velike promjene u njegovom fizičkom izgledu, što će u kasnijim periodima također postati praksa.

Moderno doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Inicijalno razdoblje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kontroverzni detalj iz stripa Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth, u kojemu je autor Grant Morrison u jednoj vrlo psihodeličnoj sceni implicirao da je Mad Hatter zapravo pedofil fiksiran na djevojčice koje podsjećaju na Alice, koje naziva "malim, bestidnim kurvama". Iako će ovaj kontroverzni detalj dobiti podršku u nekim kasnijim stripovima, ideja je nakon određenog vremena arhivirana i danas ne postoji jasan konsenzus oko prave prirode Tetchove fiksacije na djecu.

Moderne interpretacije Mad Hattera počele su se pojavljivati, kroz dva izdanja iz nekanonskog dijela DC-jevog univerzuma, već krajem 80-ih, prvo u serijalu Black Orchid Neila Gaimana, a onda i u kultnom crtanom romanu Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth Granta Morrisona; kratko pojavljivanje imao je i u stripu Animal Man, gdje je otkriveno kako je svjestan da je Buddy Baker zapravo eponimni superheroj, međutim njegovo kratko pojavljivanje u tom stripu zaključeno je njegovim histeričnim smijehom, nakon čega je vraćen u svoju ćeliju u Arkhamu.[13] U Gaimanovom serijalu Black Orchid, dobroćudno nastrojeni, ali vidno poremećeni Tetch pomaže naslovnoj junakinji da sazna više informacija o svojoj prošlosti od Poison Ivy. Kada joj Ivy odbije pomoći, Tetch ju pokuša razveseliti te joj otkrije kako je cijelo vrijeme pomagao drugim zatvorenicima u Arkhamu, navodeći kako je upravo za Ivy donosio materijal pomoću kojega je radila svoje biljno-životinjske hibride. Kako je sam objasnio: "Vjerujem u pomaganje ljudima. Svi smo ovdje zatvoreni s razlogom, kažem ja. Ali, svejedno je lijepo dobiti 'hvala'". Zbog pomoći koju je pružio, Tetch na kraju priče dobije maleni cvijet kao znak zahvalnosti, što ga enormno obraduje.[14] U Morrisonovom Arkham Asylumu, Hatter je imao kratko pojavljivanje i gotovo nikakvu ulogu u samoj priči, međutim isto je ostalo toliko upečatljivo i kontroverzno da ga je nužno istaknuti kao jednu od prvih modernih, odnosno mračnih i morbidnih, interpretacija Jervisa Tetcha. Tokom svog proputovanja kroz Arkham, kojega je preuzeo Joker, Batman je susreo i Tetcha, koji je prikazan kako sjedi na velikom jastuku koji podsjeća na klobuk gljive i puši iz nargile, podsjećajući na Gusjenicu iz Carrollove Alice. Vidno lud i izvan svakog dodira s realnošću, Tetch pozdravlja Batmana citirajući pjesmicu "Twinkle, Twinkle Little Bat", koju je Ludi Šeširdžija recitirao u Carrollovoj priči, nakon čega mu govori kako Arkham čudno djeluje na ljudski um i kako svatko u doglednom vremenu izgubi doticaj s realnošću. Pričajući dalje o redu i kaosu, Tetch, gotovo u bunilu, govori kako ga posebno interesiraju djeca, za koju tvrdi da su luda, a posebice male plavokose djevojčice, koje u jednom trenutku nazove "malim, bestidnim kurvama".[15] Nakon tog ispada, Hatter govori Batmanu kako ponekad vjeruje kako je Arkham zapravo jedna velika glava unutar koje svi oni egzistiraju, implicirajući da bi to mogla biti upravo Batmanova glava te da su svi oni zapravo različite menifestacije njegove uvrnute psihe. Morrisonov strip je, između ostalog, ostao zapamćen po kontroverznoj implikaciji da je Jervis Tetch zapravo pedofil fiksiran na djevojčice koje sliče na Alice; iako će u ranim stripovima iz modernog doba ideja da Tetch gaji nezdravu fiksaciju prema djeci biti zadržana (više detalja kasnije), većina kasnijih verzija je odbacila ovu implikaciju tako da danas zapravo ne postoji jasan konsenzus oko ove činjenice i sve ovisi o izvoru koji se konzultira (više o ovom aspektu u pasusu o psihološkom profilu). Svakako, Morrison je Hatterov lik, neovisno o kontroverznoj implikaciji, odveo korak dalje i prikazao ga je mnogo morbidnijim i bizarnijim, ovisnikom o vlastitim (organskim i namjerno induciranim) halucinacijama, koji ima vrlo slabašan doticaj s realnošću; te će odlike, mada ne uvijek u jednakoj mjeri, postati trajne odlike Hatterova lika u svim narednim interpretacijama iz modernog doba.

Mad Hatter je imao prilično značajnu ulogu u kultnom Loeb-Saleovu serijalu, u sklopu kojega se pojavio u sva tri glavna stripa. Prikazan kao potpuno izgubljen u vremenu i prostoru, njegov dijalog se uglavnom sastojao od citata iz Carrollove Alice, a u jednom je trenutku čak i sugerirano kako ima nezdravu fiksaciju prema djeci. Također, u ovom je serijalu prošao kroz određene promjene u fizičkom izgledu te je prikazan starijim, mršavijim i znatno nižim nego ranije.

Tetch je bio prvi Batmanov protivnik koji je napao Gotham nakon što je Bane organizirao bijeg zatvorenika iz Arkhama u koltnom serijalu Knightfall s početka 90-ih godina. U stripu Batman #492 (svibanj 1993.), Tetch prvo odlazi u zoološki vrt kako bi oslobodio svoju čimpanzu, nakon čega započne sa realizacijom svog plana; istovremeno, Baneovi ljudi ga prate, želeći znati o kaosu što ga planira izazvati. Nakon što napadne trgovinu šeširima i ukrade nekoliko primjeraka, Hatter ostavi pozivnicu za Batmana i Robina, nakon čega pozove nekoliko gradskih kriminalaca na čajanku, gdje ih natjera da stave njegove šešire. Ono što oni niszu znali jest da je Hatter u šešire ugradio uređaje za kontrolu uma, tako da su ubrzo svi oni potpali pod njegovu kontrolu. Dok su Batman i Robin bili na putu prema lokaciji, Hatter je, shvativši da ih je netko oslobodio iz Arkhama kako bi njima upravljao (i bijesan jer je to njegova uloga),[16] naredio Film Freaku da prati uređaj za praćenje što ga je ranije stavio na sokola koji ih je pratio te da ubije onoga tko se krije iza njihovog oslobođenja. Dok Film Freak uspijeva doći do Baneove tajne lokacije, Batman i Robin upadaju na Hatterovu čajanku. I dok ih Tetch nudi čajem, Batman ga ispituje o kontroli uma i njegovoj povezanosti s Baneom, međutim Hatter ne zna o kome Vitez tame govori; u međuvremenu, Bane je uočio Film Freaka te ga je krenuo ubiti, što je Hatter čuo preko komunikacijskog uređaja i, shvativši tko stoji iza svega, naredio svojim pijunima da napadnu Batmana. I dok se Vitez tame, uz Robinovu pomoć, uspješno obračunao s Hatterom, Bane je brutalno ubio Film Freaka, što je Batman čuo preko Hatterovog komunikacijskog uređaja. S obzirom na to da je svladan i uhapšen, Hatter se više nije pojavljivao u ovom serijalu, izuzev jedne kratke flashback scene u izdanju #497.[16] Mad Hatter je imao značajnu ulogu i u još jednom važnom serijalu iz 90-ih godina, a to je kultni Loeb-Saleov serijal u četiri nastavka, u sklopu kojega se Hatter pojavio u sva tri glavna stripa - Batman: Haunted Knight, Batman: The Long Halloween i Batman: Dark Victory. U ovom je serijalu Mad Hatter doživio nešto drastičniju promjenu vizualnog izgleda, mada i dalje u kontekstu ranijih interpretacija, što se, doduše, mora pripisati činjenici da je Tim Sale kao ilustrator naprosto primijenio svoj karakteristični stil, što je uzrokovalo promjene i na svim drugim likovima. U prvom dijelu serijala, Batman: Haunted Knight iz 1995., Hatter je bio glavni antagonist u drugoj od tri prikazane priče, "Madness". Na samom početku, vidimo Batmana kako se bori s Hatterom, uz informacije kako su tokom prošlih sedmica djeca nestajala u blizini Gotham Central Parka, a istraga tog slučaja je Viteza tame dovela upravo do Tetcha.[17] I dok se njih dvojica bore na vrhu vlaka i na koncu završavaju u tvornici za izradu igračih karata, Batman otkriva kako ga borba s Hatterom posebno uznemirava jer Tetct, imitirajući lika iz Alice, svjesno izvrće "sretne uspomene na djetinjstvo", sugerirajući ponovo kako postoji nešto neprirodno u njegovoj fiksaciji djecom.[17] U tvornici karata, Batman isprva svlada Hattera i pokuša saznati nešto o nestaloj djeci, međutim Tetch, u stanju delirija, odbija odgovoriti i ubrzo izvuče pištolj s kojim rani Batmana, nakon čega nestaje. Kada Barbara Gordon pobjegne iz stana i završi sama u parku, Hatterovi pomoćnici ju otmu i odvedu do Tetcha, koji ju ponudi čajem, oslovljavajući ju kao Alice.[17] Nešto kasnije vidimo kako je organizirao "ludu čajanku" uz kostimirane likove iz Carrollove priče, a Barbaru odjenuo u Alice. Iako joj je ponudio cijelu seriju čajeva, ona je odbila i rekla kako mora ići, na što je Tetch poludio; još jedna oteta žrtva, mladić prerušen u Ožujskog Zeca, iskoristio je taj trenutak kako bi pobjegao, a tokom bijega je naletio na Jima Gordona. Batman je, u međuvremenu, naletio na dr. Thompkins, koja mu je pomogla da se oporavi i nastavi lov na Mad Hattera. Dobivši potrebne informacije, Gordon je otkrio Tetchovu lokaciju, međutim prije nego su njegovi ljudi upali unutra, došao je Batman i rekao da će se pobrinuti za sve detalje.[17] Ulazeći u kuću, Batman je susreo Hatterove bizarne rekreacije likova iz Carrollove Alice, a kad je došao do svog glavnog protivnika, ovaj je držao Barbaru kao taokinju, spreman da ju guši ogrlicom ako se Batman približi. Svjestan da svaki njegov potez rezultira Barbarinom ozljedom, Batman dočeka upad Jima Gordona kroz prozor iza Hatterovih leđa, tokom kojeg je Barbara oslobođena, a Vitez tame trči za Tetchom. Potpuno izgubljen, Hatter se posvađa sa vlastitim odrazom u zrcalu, nakon čega Batmana zamijeni za zvijer Jabberwocka, prije nego ga Vitez tame konačno svlada.[17] Loeb i Sale su u ovoj verziji također sugerirali kako Mad Hatter gaji nezdravu fiksaciju prema djeci, međutim nisu dublje ulazili u njezinu analizu, koncentriravši se više na njegove deluzije i psihoze. Identična karakterizacija zadržana je i za strip The Long Halloween, gdje Mad Hatter surađuje sa Scarecrowom na zadatku kojeg im je dao Carmine Falcone, koji im je i pomogao prilikom bijega iz Arkhama.[18] Zadatak se ticao pljačkanja banke, što su Hatter i Scarecrow zajednički realizirali uz pomoć kočije; ovdje smo imali priliku vidjeti da je Tetchova deluzija toliko uznapredovala da se njegov dijalog, uz tek rijetke iznimke, praktički sastoji samo od citata iz Carrollove Alice.[18] Ipak, Batman je, uz pomoć Catwoman, uspješno i ekspresno svladao i Hattera i Scarecrowa, tako da je njihov plan propao. Na kraju stripa, ipak, Hatter se pojavljuje među skupinom antagonista koje je okupio Two-Face kako bi se osvetio Falconeu; iako Batman i Catwoman dolaze spriječiti ubojstvo i uspiju svladati većinu zlikovaca, uključujući i Hattera, Two-Face ipak uspije u svom naumu i ubije Falconea. Ostali zlikovci su završili u Arkhamu. Na samom početku trećeg stripa, Batman: Dark Victory, Hatter je jedan od zlikovaca koje Batman uspješno svlada prilikom napada na Arkham. Kasnije ga, ponovno, vidimo kao jednog od članova velike porote tokom kanalizacijskog suđenja Calendar Manu, kako bi se otkrio identitet novog serijskog ubojice, Hangmana.[19] U kasnijem lovu na Two-Facea, Hatter je prikazan kao dio njegove bande i možemo ga vidjeti kako u kanalizacijama iz zasjede pokušava ubiti Gordona, međutim Batman mu prilazi s leđa i svladava ga bez ijednog zvuka.[19] Bilo je to njegovo posljednje pojavljivanje u serijalu.

Kao što je ranije rečeno, teza o Tetchovim pedofilskim sklonostima provlačila se kroz nekoliko izdanja iz 90-ih godina, među kojima je bio i Robin: Year One iz 2001. godine. Svojevrsna geneza Dicka Graysona u kostimu Robina, po uzoru na Millerov kultni Batman: Year One, prva priča iz ovog stripa ima upravo Tetcha za glavnog negativca.[20] Batman i Robin dobiju zadatak od Jima Gordona da otkriju što je s ukupno osam nestalih djevojčica u posljednjih tjedan dana, po mogućnosti prije nego što brojka dosegne dvoznamenkastu vrijednost. I dok nitko nema nikakvih tragova, radnja otkriva kako je upravo Tetch, koji je u djetinjstvu dobio nadimak Hatter,[20] pomoću walkmena, koje je bestplatno dijelio na ulici, stavljao djevojčice pod svoju kontrolu te ih odijevao u Alice, a sve kako bi ih ukupno deset predao generalissimusu Leeju, diktatoru iz Trećeg svijeta.[20] Kada Lee kasnije posjeti Tetcha kako bi pregledao djevojke, postaje očito kako priča ima znatno dublji i odvratniji kontekst. Nešto kasnije, Dick Grayson, vraćajući se iz škole, vidi Tetcha kako dijeli walkmene s radiom i sam ga zamoli za jedan primjerak, međutim Tetch mu kaže da mu je ponestalo i da dođe sutra; ubrzo, Dick vidi kako Tetch i njegov pomoćnik otimaju djevojčicu kojoj je Tetch neposredno prije poklonio jedan primjerak. Radeći sam, Robin uspije pronaći skladište u kojemu je Tetch držao djevojčice, međutim iste su već uklonjene i otpremljene na brod koji je usidren na moru, nedaleko od skladišta, a na kojemu se nalazi i Bruce Wayne. Robin prati trag i uspije doći do djevojčica, međutim otkriven je i Hatter ga ubrzo sustigne. Iako ga Robin svlada, Hatter aktivira svoj uređaj za kontrolu ima i naredi djevojčicama da napadnu Robina. Boy Wonder se uspijeva izvući i onesposobiti Hatterov šešir, čime su djevojčice oslobođene od njegove kontrole. Ubrzo se Robin obračuna i s gospodinom Pakom, pomoćnikom generalissimusa Leeja, i s Hatterom, koje ubrzo privodi gothamska policija, a djevojke bivaju oslobođene i vraćene obiteljima.[20] I mada ovo izdanje nije pokazalo kako je Hatter imao ikakvih seksualnih sklonosti prema djevojčicama koje je oteo, bizarnost otmica i njegovo pretvaranje djevojčica u Alice se mogu smatrati nadogradnjom na Morrisonovu tezu iz Arkhama.

"Unknowing"[uredi - уреди | uredi izvor]

Naslovnica stripa Detective Comics #579 (kolovoz 2001.) s likom Mad Hattera. Naslovnica je prezentirana kao reklama za kavu, što je bila referenca na Tetchov modus operandi u ovoj priči.

Nakon kratkog pojavljivanja u serijalu Batman: No Man's Land, gdje ga na samom početku bez ikakvih problema svlada Superman,[21] Hatter je imao značajnu ulogu u priči "Unknowing", koja se protegla kroz izdanja Detective Comics #758-760 (srpanj - rujan 2001.).[22] Na samom početku priče, detektivi Crispus Allen i Renee Montoya istražuju bizarni slučaj u kojem je nekoliko članova gothamske policije pokušalo počiniti pljačku (ali ih je spriječio Batman), a svi su se kasnije pravdali kako se nisu mogli kontrolirati tokom tog pokušaja tako da je ispalo da su svi, istovremeno, doživjeli identičnu psihotičnu epizodu, u što Allen sumnja. Ubrzo se ispostavi kako je u pitanju zapravo serija pljački, sve koje su počinjene tokom pauza za kavu na različitim lokacijama.[22] Nešto kasnije, vidimo kako Fez, koji prodaje kavu i hranu ispred policijske zgrade i koji je jako dobar s policajcima, iz svog skladišta, prepunog šešira, naziva detektive Allena i Montoyju, te im recitira stihove nakon kojih oni izgube kontrolu nad sobom i napuštaju policijsku zgradu. Istovremeno se otkriva da je Fez zapravo samo krinka iza koje se skriva nitko drugi doli Jervis Tetch, koji preko svoje kave (njegov moto je "Fez's Coffee, Buy 10, get 11th for Free!") kontrolira policajce i organizira pljačke.[22] Kada su, pod Hatterovom kontrolom, Allen i Montoya krenuli opljačkati striptiz bar, prilikom čega su ugrozili i Sashu Bordeaux (koja je bila tjelohraniteljica Brucea Wayne), Batman je došao na lokaciju i spriječio ih. Kada je otkrio tko se krije iza maski, i znajući da su Montoya i Allen dobri policajci, Vitez tame je ubrzo zaključio kako iza svega stoji Mad Hatter, koji je uspio izraditi manji i snažniji uređaj za kontrolu uma, za razliku od ranijih i očitih šešira.[22] I dok Sasha, želeći pomoći, sugerira da je vidjela kako su svi kontrolirani počinitelji kupovali kavu od iste osobe, Batman, čiji tajni identitet zna, naređuje joj da ode kući, dok on odlazi u GCPD i s načelnikom Akinsom dogovara operativni plan. Batman Akinsu i Bullocku objašnjava situaciju te zaključi kako trebaju pronaći ili Tetcha ili njegove uređaje, međutim ispostavlja se kako je to mnogo teže nego što izgleda.[22] I dok Hatter organizira svoju "vojsku" da dijeli kavu po gradu, komentirajući kako nije čajanka, ali je dostatana zamjena, Bruce odluči zamoliti Sashu da sljedećega dana od Feza kupi kavu, kako bi mogli lakše doći do Tetcha; ona pristaje te ju vidimo kako sljedećeg jutra od dobronamjernog Feza kupuje kavu i dobiva njegovu iskaznicu s motom.[22] Ipak, Sasha ne popije kavu te ju odnosu Bruceu, koji ju ode analizirati. Nešto kasnije, vrati se kao Batman te joj daje u zadatak da preko policijskog radija svim policajcima emitira poruku koju je on ranije snimio.[22] Dok Batman odlazi kod Akinsa nakon aktivacije signala, Mad Hatter pokrene svoj plan i izazove potpuni kaos u gradu i to preko gothamskih policajaca. Batman spasi Akinsa od napada tajnice Stacy te mu objasni da kontrola funkcionira preko kave, ali i preko kartice; kada se kartica uništi ili prereže, kontrola prestaje.[22] Dok se preostali policajci bore s kaosom, Batman pronalazi Hattera i pokušava ga prisiliti da deaktivira svoj uređaj, međutim Tetch se bio organizirao i naredio specijalcima da ga napadnu. I dok Hatter likuje, Batman se uspješno obračuna s kontrolianim specijalcima, nakon čega nokautira Hattera i time upropasti njegov plan.[22]

U narednom je periodu uslijedila serija kraćih pojavljivanja, među kojima su i kratki strip u posebnom izdanju Batman #600 (travanj 2002.), gdje je Hatter pomagao Jokeru iz zatvora,[23] te priča "Dead Reckoning" u iz stripa Detective Comics #778 i #780 (ožujak i svibanj 2003.), da bi opet imao nešto eksponiraniju ulogu u stripu Arkham Asylum: Living Hell iz 2003., čiji je autor Dan Slott.[24] Na početku stripa, vidimo kako je Hatter doveden u Arkham zajedno sa serijom drugih zlikovaca; nedugo nakon svog primitka u ustanovu, Hatter uspijeva isprovocirati Two-Facea do te mjere da ovaj pobijesni i razbije ogledalo pomoću kojeg ga je Hatter provocirao, prilikom čega se teško razrezao.[24] Nešto kasnije, Tetch bježi iz svoje ćelije nakon što jedan od stražara oslobodi sve zlikovce, što dovede do pobune u aziliju; Tetch se spojio s Ventriloquistom, s kojim se zajedno skrivao.[24] Njegova sudbina nakon što se Arnold Wesker ujedinio sa svojim lutkom, Scarfaceom, nije otkrivena.

Gotham Central[uredi - уреди | uredi izvor]

Ranjeni Mad Hatter na naslovnici stripa Gotham Central #21 iz 2004. godine. Ova je naslovnica stilizirani prikaz scene u kojoj je Jervis Tetch, tokom pokušaja bijega iz Arkhama, teško ranjen, nakon čega je hitno prevezen u bolnicu. Cijela ova priča bila je povezana s više od desetljeća starim, neriješenim slučajem u kojem je Mad Hatter imao ključnu ulogu.

Tokom 2004. godine, Jervis Tetch je dobio svoju veliku priču u sklopu iznimno uspješnog serijala Gotham Central i to u četverodijelnoj priči "Unresolved", o kojoj je nešto ranije već bilo govora, a koja je djelomično otkrila i njegovu genezu u pred-New 52 kontinuitetu.[3] Cijela priča započinje talačkom krizom, koju je u restoranu McBurgers izazvao Kenny Booker, tražeći pritom razgovor s detektivom Driverom. Kada je Driver došao i nagovorio Bookera, kojega poznaje iz djetinjstva, da oslobodi taoce, Booker mu je otkrio kako ga je zvao da bi mu rekao da je on kriv za incident s bejzbolskom ekipom Gotham Hawks, koji se dogodio mnogo godina ranije, te da mu je glas u glavi rekao da to uradi. Iako ga je Driver pokušao uvjeriti da je zbunjen i da je on bio žrtva, Booker je bio ustrajan i tvrdio da mu glasovi i dalje govore, samo što ih sada ignorira, ali ih više ne može podnositi te želi da ušute. Drivera je zvao kako bi mu rekao za te glasove, nakon čega se, pred njegovim očima, ubio.[3] Televizijski izvještaj kasnije otkriva kako je Booker bio jedan od dvojice preživjelih iz bombaškog incidenta u svlačionici Gotham Hawksa iz 1996. godine, što daje pozadinu ranijoj priči. Nešto kasnije, Driver moli svog šefa da mu dozvoli da ponovno pregleda taj slučaj, s obzirom da ga kopka ono što je Booker rekao; slučaj bude ponovno otvoren.[3] Driver i njegova partnerica odlaze u arhivu, međutim ne uspijevaju pronaći spis, već samo nekoliko kutija s dokazima koji su neiskoristivi. I dok Driver otkrije kako je Harvey Bullock, koji je tada vodio slučaj, vjerojatno pokupio spis sa sobom kada je otišao u mirovinu, njegova partnerica uspijeva pronaći još jednu, neoznačenu, kutiju s dokazima, među kojima je i Bookerova stara kapa, a kojoj oni pronalaze etiketu "In this Style 10/6".[3] Shvativši da je Booker bio u pravu kada je govorio o glasovima u glavi i da iza svega stoji Jervis Tetch, koji se u Arkhamu veselo smiješi otkako je čuo vijesti,[3] detektivi se zapitaju zašto bi Hatter uopće imao motiv pobiti bejzbolsku momčad.[3] Ubrzo Driver odlazi potražiti Bullocka kako bi dobio spise od njega, a nakon svega se njih dvojica i Driverova partnerica nađu u Bullockovoj kući gdje raspravljaju o slučaju i ranijim teorijama; Bullock je mislio da je napad bio posljedica bijesa kockarskih krugova ili pak osveta dvojice zlostavljanih učenika, međutim nijedna priča nije imala čvrstih dokaza i cijeli je slučaj s vremenom postao hladan. Bullock se tada raspita o tome zašto je slučaj ponovno otvoren, a Driver mu pokaže kapu Kennyja Bookera s etiketom Mad Hattera, što ovoga prilično iznenadi i zbuni, međutim odbija im otkriti sve informacije. Driver i MacDonaldova, njegova partnerica, tada odlaze u Arkham kako bi razgovarali s Tetchom. Na putu do sobe, dr. Blaylock ih upoznaje s njegovom dijagnozom te ih upozorava da je Tetch genijalac, ali da budu direktni i da mu ne dozvole da krene pričati u rimi, jer to znači da je aktivirao obrambeni mehanizam i da im neće biti od pomoći.[3] Tetch ih dočeka uz dozu skepse, otvoreno izražavajući prijezir prema Driveru, s kojim kasnije odbija govoriti, ali i simpatije prema MacDonaldovoj, koja ga, nakon što ga Driver suoči s fotografijom mrtvih bezjbolaša, uspije odvratiti od rime.[3] Tetch im otkriva da mu je nepoznata osoba rekla da su ti mladići bili zli, međutim odbija im otkriti tko mu je to rekao; navodi da je to bio samo posao, kojega je uradio kao uslugu, i da su mladići zaslužili svoju sudbinu.[3] I dok je MacDonaldova pokušala navesti Tetcha da im otkrije nalogodavca, a Driver ga je suočio sa zlostavljanim mladićima koje je sumnjičio Bullock, Tetch je ostao čvrst u svom uvjerenju da im ne da pravi odgovor te je, iako je rekao da su zlostavljani mladići bili dobri i implicirao ih, zahtijevao da ode; kasnije smo vidjeli kako ga je dr. Blaylock pohvalio zbog njegove pomoći, nakon čega je vraćen u svoju ćeliju.[3] I dok su Driver i MacDonaldova odlučili posjetiti zlostavljane mladiće, a Bullock krenuti na Penguina (iako ovaj nije imao veze sa slučajem), Tetch je iz zida izvukao skriveni mobitel i nazvao osobu kojoj je 1996. učinio uslugu te joj rekao da joj je policija na tragu, ali da joj on može pomoći, držeći pritom iskaznicu čuvara koju je ranije ukrao i govoreći sugovorniku da uzme kemijsku olovku.[3] Sljedećega dana, dok Driver i MacDonaldova odlaze kod mladića, sada poslovnih ljudi, i saznaju da oni nisu imali nikakve veze s ubojstvima, ali saznaju da je Tetch pomagao u školi i živio kod majke njihove kolegice Connie, u isto vrijeme, policajac čiju je karticu Hatter ukrao dolazi, očigledno pod nečijom kontrolom, na posao, prilikom čega vidimo jednu od Tetchovih kartica u njegovoj kapi.[3] Driver i MacDonaldova odlaze kod Elle Littleton, kod koje je Tetch trinaest godina ranije iznajmljivao sobu, ali susretnu tek ogorčenu, konzervativnu staricu koja hvali Tetcha, ali ih potjera i odbije surađivati; na izlasku susretnu njezinu kći Connie, koja im također potvrdi da je Tetch bio jako drag u tom periodu, prije nego je poludio.[3] Natrag u Arkhamu, Driver i MacDonaldova posvjedoče pokušaju bijega na lokaciji na kojoj je bio Tetch, a koji je pomoću posrednika kontrolirao čuvara i manipulirao njime kako bi mu pomogao pobjeći. I dok je imao priličnog uspjeha na samom početku, Tetch je naišao na zapreku kada su ih dočekali naoružani specijalci; iako je Driver pokušao spriječiti da pucaju na Tetcha i čuvara, kada je potonji ispalio nekoliko hitaca prema njima, ovi su otvorili paljbu i pritom ubili čuvara, za kojeg su ubrzo otkrili da je bio pod kontrolom uma, i teško ranili Mad Hattera.[3] U posljednjem dijelu priče saznajemo da je Tetch primio četiri metka i da je hitno prevezen u bolnicu, ali i to da netko izvana posjeduje repliku njegovog šešira za kontrolu uma, što objašnjava kako je izveden pokušaj bijega; ubrzo su otkrili i mobitel što ga je Tetch koristio, ali isti je bio potpuno uništen.[3] Iako se čini kako je slučaj došao do zastoja, ponovno, u postaju dolazi Connie Littleton, koja im govori kako misli da je njezina majka na neki način upletena u cijelu aferu, otkrivajući im da je prethodnu noć bila prilično uzrujana kada je otkrila što se dogodilo u Arkhamu, tvrdeći da je Tetch svetac i da bi mu Connie trebala biti zahvalna jer je upravo on osvetio njezinu čast.[3] U tom trenutku Connie shvati što se dogodilo 1996. godine i odluči objasniti detektivima: kada je bila u školi, izlazila je s Markom Rabinom iz bejzbolske ekipe te je, nepažnjom, ostala trudna; u strahu da ju majka, koja je bila sklona zlostavljanju, ne ubije, lagala je da ju je silovao jedan od članova bejzbolske ekipe, ali nije znala da će njezina majka nagovoriti Tetcha da uradi ono što je uradio.[3] Na taj je način misterij smrti članova Gotham Hawksa razriješen, a sljedećeg su jutra Driver i MacDonaldova otišli i uhapsili gospođu Littleton, koja je i dalje bila uvjerena kako su ti mladići silovali njezinu kći. U njezinom stanu su pronašli Mad Hatterov rezervni šešir, korišten za kontrolu čuvara u Arkhamu.[3] U siječnju 2005. godine, Hatter je imao značajnu ulogu u jubilarnom izdanju Detective Comics #800 (siječanj 2005.), u priči "Alone at Night", u kojoj se otkrilo kako je preživio ozljede koje je zadobio prilikom bijega iz Arkhama te kako radi za Black Maska.[25] Radnja priče smještena je nakon velikog rata gothamskih kriminalaca, a prati Batmana kako istražuje smrt mladog narkomana. Istraga ga dovoti do Mad Hattera, koji je oteo djevojku i dječaka te ponovno organizirao jednu od svojih ludih čajanki, u kojoj je Batman dobio ulogu Ožujskog Zeca. I dok Batman pokušava dobiti na vremenu i započinje razgovor s Tetchom, ovaj shvati njegov plan te nagovori Killer Croca da napadne Batmana; značajno je spomenuti da se Croc praktički potpuno oporavio od svojt mutacije, međutim je pod kontrolom Mad Hattera.[25] U jeku borbe, Batman uspije svladati Croca i skinuti mu rođendanski šeširić što ga je nosio, međutim Tetch ga upozorava da je to obični, papirnati šešir i da je uređaj za kontrolu uma ugradio direktno u njegov mozak.[25] Nakon što Batman ponovo svlada Croca, Tetch ga provocira, tvrdeći da ga sada vjerojatno zanima tko stoji iza svega te ga poziva na gornju razinu, samo kako bi mu otkrio organizatora plana - Black Maska. Sionis odluči žrtvovati dječaka, ali ga Batman spasi, što Tetch iskoristi kako bi pobjegao.[25]

Infinite Crisis i "One Year Later"[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom poznatog serijala Infinite Crisis, koji je u sedam izdanja izlazio od prosinca 2005. do lipnja 2006., Mad Hatter se prvo pojavljuje kada ga Argus prebije, a onda kasnije i tokom bitke za Metropolis, gdje se borio u sklopu skupine Secret Society of Super Villains, koju je na kraju porazila Justice League. Na samom početku "One Year Later" serijala, koja prati posljedice Infinite Crisisa, otkrivamo kako je Mad Hatter pomogao Great White Sharku u njegovom planu da smjesti Harveyju Dentu za ubojstva gothamskih kriminalaca u osmodjelnoj priči Face the Face, u kojoj je Dent kratko preuzeo Batmanov kostim. Iako je plan na kraju otkriven, nikada nije u potpunosti razjašnjeno u kojoj je mjeri Mad Hatter u njemu sudjelovao.[26] Nedugo zatim, otkrilo se da Hatter posjeduje atomsku bombu, koju su Tim Drake i Owen Mercer, drugi Captain Boomerang, tražili u njegovom skrovištu u Gothamu. Kada su se njih dvojica tamo pojavili, Hatter se ukazao na ekranu te im rekao će strop biti posljednji šešir što će ga ikada nositi, nakon čega se strop doista srušio na njih; njih su dvojica preživjeli, međutim Hatterovo skrovište je uništeno.

Secret Six[uredi - уреди | uredi izvor]

Gail Simone je u stripu Secret Six (srpanj 2006. - siječanj 2007.) donijela određene promjene u interpretaciji Mad Hattera. Osim što je prikazan kao bizaran lik koji sam sebe hipnotizira kako bi se doveo u stanje "blažene" ekstaze, ali je sposoban i za nevjerojatnu lucidnost, Mad Hatter je u ovom stripu izrazito moćan zlikovac, sposoban kontrolirati um svojih protivnika isključivo pomoću vlastitog šešira, a ne preko prijenosnika kao i u ranijim inkarnacijama.

Mad Hatter će ubrzo igrati značajnu ulogu u stripu Secret Six, čija je autorica bila Gail Simone, a koji se bavio konfliktom između istoimene zločinačke skupine i skupine Secret Society of Super Villains, koju trenutno vodi Dr. Psycho, a kojoj je Hatter ranije pripadao.[1] Nakon konzultacija s grupom, Catman odlazi do Mad Hattera, kojega je ranije opisao kao mnogo opasnijeg nego što su izvorno mislili i izrazito moćnog,[1] kako bi ga privukao u njihovu grupu i kako bi iskoristili njegove vještine da kontriraju onima Dr. Psychoa. Hatterov dom, zapravo napuštena i trošna kuća, izoliran je i prepun predmeta koji asociraju na Carrollovu Alice, a on sam je vrlo konfuzan u svojim replikama i kroz njih demonstrira priličan stupanj psihičke nestabilnosti. Konzumirajući nargilu, potpuno gol te okružen šeširima, šalicama za čaj i lubanjama, Mad Hatter pristaje pridružiti se Catmanu i njegovoj skupini nakon kraćeg uvjeravanja, tvrdeći da mu se sviđa ideja rušenja Tajnog društva.[1] Dok se Secret Six kasnije regrupiraju i spašavaju, Mad Hatter, odjeven kao istoimeni Carrollov lik, dolazi do njihovog skrovišta i pokazuje se znatno pribranijim i smirenijim, mada izrazito djetinjastim; kasnije svima napravi tortu i čaj.[1] Kasnije, kada se Knockout pojavi potpuno gola i potpuno izbezumi Catmana i Deadshota, Tetch tek nonšalantno prepričava događaje o Crvenoj Kraljici, ignorirajući ju potpuno; kada mu Deadshot kaže da mu nije jasno kako može ignorirati tako zgodnu ženu, Hatter zijevajući upita nosi li šešir, a onda zlovoljno komentira da mu se ponovno obrate kada ona bude propisno odjevena.[1] Kasnije, kada članovi skupine krenu u lov na svoje napadače, a Rag Doll, kojim je ranije manipulirao Dr. Psycho, napadne ostale članove i skoči iz helikoptera, Mad Hatter u cijeloj strci odluči "staviri [svoj] misaoni šešir", međutim ubrzo dobije neobjašnjiv napadaj; i dok Scandal Savage predloži da ga ostave da umre, Catman i Deadshot se pobrinu za njega i izvuku ga na sigurno.[1] Rag Doll se ubrzo vraća te se ispričava grupi zbog ranijeg napada, tvrdeći da je Dr. Psycho manipulirao njime. Ubrzo Secret Six bivaju napadnuti od strane Doom Patrola i kada se čini da potonji pobjeđuju, Tetch se oporavlja i svojim sposobnostima kontrole uma samostalno svlada sve članove Doom Patrola; svoju moć je odveo toliko daleko da je bio spreman natjerati Elasti-Girl da pojede Beast Boyja, svog usvojenog sina, međutim Scandal mu je odvalila šamar i tako prekinula njegovu kontrolu nad njihovim protivnicima.[1] Deadshot i Catman su sa strane prokomentirali, dok je Hatter ponovno navlačio svoj šešir, kako nisu imali pojma da je ovaj toliko moćan. Nakon tog uspjeha, tim je otišao na zasluženi odmor, međutim Hatter se izolirao, prilično bijesan što ga je Scandal dodirnula, ali još bjesniji jer je dirala njegov najdraži šešir; opet gol, Hatter aktivira "blaženo" stanje i ponovno dobije napadaj, ali prilikom kojeg demonstrira neprirodno zadovoljstvo.[1] Nešto kasnije, nakon što Scandal sazna da je Deadshot spavao s Knockout, Hatter promatra njezinu bijesnu reakciju i odlazak iz grupe s velikim zadovoljstvom, i dalje gol nakon svog "blaženog" iskustva.[1] Dok ostali raspravljaju o Scandalinu odlasku, Hatter im objašnjava kako je lagala oko razloga svog odlaska i kako je s razlogom napustila grupu da bi otišla u Japan, gdje se nalazi njezin otac, Vandal Savage; kada ga drugi pitaju kako to zna, on slavodobitno konstatita da je pametniji od svih (njih), ali ubrzo otkrije kako je postavio uređaje za prisluškivanje posvuda, otkrivajući tako izvor svog znanja.[1] Kada shvati da je njezina ljubav u opasnosti, Knockout odluči ići, na što joj se pridružuju i ostali članovi tima, uključujući i Hattera.

Rag Dollova izdaja iz stripa Secret Six #6 (siječanj 2007.), prikazana kroz kolaž scena s posljednjih stranica stripa. Dok je Mad Hatter bio prilično sretan jer je konačno stekao, kako je vjerovao, prijatelje koje nije morao kontrolirati, Rag Doll ga je, ljubomoran i vidjevši ga kao konkurenciju sebi, gurnuo s litice, vjerujući da ga je ubio. Ipak, Jervis Tetch je preživio i, držeći svog jedinog prijatelja (šešir), zakleo se kako će se osvetiti svom bivšem timu.

Na putu za Japan, Deadshot upita Hattera kako je, najednom, tako lucidan, na što mu ovaj objašnjava razliku između termina "insanity" i "madness";[1] ovdje saznajemo dio Hatterove geneze, odnosno priču o čovjeku koji je izumio šešire za kontrolu ima kako bi ih koristio zbog vlastitog interesa, ali i zbog sticanja osnovnog međuljudskog kontakta. Međutim, Tetch je u jednom trenutku shvatio da mu ne bi trebali biti potrebni drugi da bi bio sretan te je odlučio koristiti svoje šešire na samom sebi, uspijevši u vlastitom umu inducirati takvo "blaženo" stanje da bi plakao od sreće, provjereno tisuću puta bolje od kokaina.[1] Nakon te bizarne priče, Deadshot samo komentira kako je njihovo tajno oružje "ovisnik o šeširima".[1] Kada dođu u Japan, Secret Six otkriju kako iza svega stoji Dr. Psycho, koji pokuša natjerati Deadshota da ubije Catmana, međutim tada se pojavi Hatter, koji svojom vlastitom kontrolom blokira Psychoa.[1] I dok Hatter kontrolira Psychoa i inducira u njemu ozbiljnu patnju, iza leđa mu dolazi Cheshire i zabija mu otrovani nož, nakon čega njegova kontrola nad Psychom prestaje, a on pada na pod.[1] Tetch doživljava halucinaciju u kojoj dolazi u Zemlju čudesa, gdje su likovi iz Carrollove priče zapravo likovi iz stvarnog života, što članovi Secret Sixa, što njihovi oponenti. I dok je Tetch sretan jer boravi u zemlji svojih snova, Cheshire (koja igra ulogu Češirske Mačke) ga upozorava da mora slijediti Bijelog Zeca (kojeg "igra" Dr. Psycho) u rupu, a koja je zapravo Hatterov grob. I dok se Hatter priprema uči u rupu (grobnicu), sretan što će konačno doći do Zemlje čudesa, pojavljuje se Alice i poziva ga da ostane i da ih ne ostavlja na cjedilu; prikaz realnosti otkriva kako je to Scandal i kako se trudi vratiti Tetcha u realnost.[1] Iako on isprva još uvijek halucinira, Scandal ga uspijeva vratiti u realnost, međutim potreban im je protuotrov kako bi se ovaj potpuno oporavio. I dok Catman i ostalo pokušavaju doći do protuotrova i spasiti vlastite živote, Hatter nestaje i ubrzo ga vidimo kako prati Psychoa prilikom njegova pokušaja bijega. Tetch ga suočava s istinom, međutim ovaj mu govori da nije budala i da bori jer je svjestan da je slabiji od svojih protivnika, međutim Hatter tada izvlači otrovani nož i dolazi do borbe. I dok Psycho nastoji uvjeriti Tetcha da je i on borac i da je ranije ubio, Hatter mu odvraća da i on, kao i mnogi, potcjenjuje njegovu odlučnost. Nešto kasnije, Tetch je ponovno upao u svoju halucinaciju, ali se pojavio Catman s protuotrovom i spasio ga; tu saznajemo da je Tetch u borbi ubio Dr. Psychoa.[1] Ubrzo se Savageova palača uruši i Scandal završi na litici, držeći se jednom rukom. Do nje dolazi Tetch, koji, umjesto da joj pomogne, prijeti joj i napada ju jer mu je ranije oborila šešir s glave; ipak, u tom trenutku dolazi Rag Doll i uvjerava Hattera kako su mu oni prijatelji, nakon čega se ovaj sabere i pomogne Scandal da se popne, spasivši joj tako život. Dok se on ispričava, Scandal mu govori da mu je sve oprošteno.[1] Kasnije, Hatter ostaje sam s Rag Dollom i prilično oduševljeno govori o tome kako je stekao nove prijatelje (jer, zbog makrocefalije, kao dijete nije imao puno prijatelja, osim onih koje je hipnotizirao) i kako će, zasigurno, i on biti dobar prijatelj svima njima. I dok Hatter nastavlja o važnosti šešira za njega samog, Rag Doll to jedno vrijeme suosjećajno sluđa, a onda gurne hladnokrvno gurne Tetcha niz liticu, tvrdeći da u toj grupi ima mjesta samo za jednog čudaka; kasnije Rag Doll govori ostalim članovima tima da je Tetch odlučio ostati i da ih pozdravlja, ali tvrdi kako ga smatra čudnim.[1] I dok se Secret Six vraća natrag, svi sretni i zadovoljni, otkrivamo kako je Hatter preživio pad i kako se planira krvavo osvetiti svojim bivšim prijateljima, koji su ga razočarali, tvrdeći kako je njegov šešir njegov jedini prijatelj.[1]

Gotham Underground i Salvation Run[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako se Jervis Tetch pojavio i u nekoliko izdanja prije serijala Gotham Underground, o kojma će više riječi biti kasnije, njegova sljedeća veća priča uslijedila je upravo u tom serijalu Franka Tierija, koji je izlazio od prosinca 2007. do kolovoza 2008.,[27] ali i u povezanom serijalu Salvation Run, kojega su autorizirali Bill Willingham i Matthew Sturges.[28] Na samom početku Gotham Undergrounda, Mad Hatter se pridružuje Hugu Strangeu i Scarecrowu, koji zajedno s Two-Faceom mole Penguina da im pomogne pobjeći iz Gothama, a sve zbog djelovanja Suicide Squada Amande Waller, koji je otimao i deportirao zlikovce u serijalu Countdown to Final Crisis.[27] Ipak, dok njih četvorica sastanče s Penguinom, što špijunira prerušeni Bruce Wayne, Suicide Squad upada na sastanak i hapsi sve prisutne zlikovce; Hattera je osobno uhapsio Bane.[27] Njegovo je hapšenje potvrđeno u trećem dijelu serijala, tokom scene u kojoj Scarecrow objašnjava kako je pobjegao.[27] U drugom izdanju Salvation Runa, Hatter se u cameo nastupu može vidjeti među brojnim zlikovcima na Hell Worldu u trenutku kada Joker preuzima kontrolu, čime su potvrđene teorije da Suicide Squad doista deportira zlikovce van Zemlje.[28] Posljednje pojavljivanje u sklopu ovih izdanja bilo je u posljednjem izdanju Salvation Runa, kada ga možemo vidjeti kako se bori s Parademonima, ali i kako uspijeva pobježi živ s Hell Worlda zahvaljujući savjetu što ga je dobio od Lexa Luthora.[28]

Final Crisis[uredi - уреди | uredi izvor]

Isječak iz stripa Final Crisis #2 (kolovoz 2008.), jedinog pojavljivanja Mad Hattera u tom serijalu, u sceni u kojoj ga je Dan Turpin brutalno premlatio. Iako je njegova direktna uloga u samom stripu bila svedena na, praktički, cameo nastup, ispostavilo se kako je Mad Hatter indirektno bio izrazito važna karika u razvoju Darkseidova plana.

Nastavljajući se na Secret Six, koji je Mad Hattera prikazao kao izrazito moćnog zlikovca, veliki serijal Final Crisis (srpanj 2008. – ožujak 2009.) je ponovno donio veliku ulogu za Jervisa Tetcha u događajima koji su imali naglašeno dalekosežne posljedice. Na samom početku, istražujući slučaj šestoro nestale djece, detektiv Dan Turpin, a nakon što posvjedoči umirućem tijelu Novog Boga Orion (kojeg kasnije istražuju Green Lanterni Hal Jordan i John Stewart), susreće se s Question, koja mu odluči pomoći pri njegovom radu, napominjući mu da su nestala djeca, osim što su bila siromašna i pametna, također bila i Metaljudi te da je to poveznica među njima; Question ubrzo odlazi, ostavivši Turpina s karticom enigmatičnog "Dark Side Cluba".[29] I dok se diljem svemira odvijaju različiti događaji, Dan Turpin uspijeva doći do tajanstvenog kluba te se susresti sa njegovim upraviteljem, misterioznim šefom Dark Sideom. Turpin od njega pokušava saznati informacije o djeci, na što mu Dark Side govori kako su djeca predana Baki te kako su ih naučili anti-životnoj jednadžbi; i dok postaje evidentno kako se zlikovac Darkseid prerušio u čovjeka kako bi doveo rat na Zemlju, Turpin se suoči s nestalom djecom, evidentno pod Darkseidovom kontrolom, koji im naređuje da "pokažu [Turpinu] što su naučili o anti-životu".[29]

Nešto kasnije, vidimo kako je Turpin otkrio da je upravo Mad Hatter pomogao Darkseidu u otmicama djece pomoću svojih šešira za kontrolu uma. Otišavši u njegov stan, prepun bijesa kojeg ni sam ne može objasniti, Turpin brutalno premlati Hattera, koji pritom izgubi mnogo krvi i zubiju.[29] Dok ga Turpin mlati, Hatter ga moli da prestane te mu govori da je samo izradio prototipe šešira za kontrolu uma, ali da ne zna gdje je Darkseid odveo djecu.[29] Turpin mu ne vjeruje i počne razbacivati njegove šešire, što Hatter iskoristi i pokuša pobjeći u toalet, međutim detektiv ga primijeti i odlazi za njim. Nakon što ga je i tamo nastavio mlatiti i raskrvavio cijelu prostoriju, Turpin je konačno dobio svoj odgovor o lokaciji djece - Blüdhaven.[29] Nakon incidenta, Turpin odlazi u Nightwingov grad.

Iako se Hatter više nije pojavljivao u ovom serijalu, ispostavilo se kako je njegova indirektna uloga bila iznimno značajna. Darkseid, kao najmoćniji zlikovac u svemiru, odabrao je upravo njega kao ključnu vezu za uspostavljanje dominacije nad zemljom, što govori o tome koliki je ugled uživao Tetchov genij. Kako je otkriveno u popratnom izdanju Final Crisis: Secret Files, kacige za Justifierse što ih je koristio Darkseid nastale su kao kombinacija tehnologije s planeta Apokolipsa i Tetchove zemaljske tehnologije za kontrolu uma.

Ostala pojavljivanja[uredi - уреди | uredi izvor]

U posljednjoj fazi DC-jevih stripova prije New 52 serijala, Mad Hatter je imao još nekoliko značajnih pojavljianja. Ipak, kako ona nisu vezana uz neki konkretni veliki serijal, kao ona ranije, a unatoč činjenici da su kronološki te priče možda izdane i prije gore navedenih, sva se navode u posebnom poglavlju radi bolje preglednosti.

Već u prosincu 2007. godine, Mad Hatter se pojavio u specijalnom izdanju DC Infinite Halloween Special,[30] gdje je u prvom licu prezentirao priču "Red Rain: Blood Lust", o dječaku koji je posvjedočio kako mu roditelje ubija antropomorfni šišmiš koji pije krv. Bila je to jedna od trinaest kratkih horor priča iz tog izdanja, a prilično je vjerno pratila genezu samog Batmana,[31] s tim da je smještena u tzv. Red Rain univerzum, gdje je Batman zapravo vampir.

U sklopu glavnog univerzuma, Mad Hatter se pojavio i u stripu Detective Comics #841 (travanj 2008.), koju je napisao Paul Dini, jedan od glavnih scenarista popularne serije Batman: The Animated Series. U ovoj priči, Batman se suočava s novom zločinačkom grupom, The Wonderland Gang, koju predvodi upravo Mad Hatter, a čiji su članovi, uz Tweedleduma i Tweedledeeja, različiti sitni kriminalci odjeveni u likove iz Carrollove Alice, poput Ožujskog Zeca ili Lava i Jednoroga. Nakon što Batman uspije pronaći njihovo skrovište u zabavnom parku, otkriva Mad Hattera kako se besciljno vrti u jednoj od atrakcija (rotirajuće šalice). Vitez tame shvati kako je Tetch pao kao žrtva vlastitog uređaja za kontrolu uma, kojega ukloni, nakon čega odlazi do stvarnih vođa Wonderland Ganga - Tweedleduma i Tweedledeeja. I dok se Batman lako obraćunava s ostalim članovima bande, braća Tweed bježe, ali ne uspijevaju doći daleko kada ih dočeka Tetch i premlati ih veslom zbog njihove manipulacije. Nešto kasnije, na Batmanov poziv, Jim Gordon dolazi pokupiti bandu, ali mu Vitez tame napominje da bude blag prema Tetchu, koji realno nije bio kriv ni za što. U Arkhamu, braća Tweed se, prestravljeni, pokušavaju ispričati Hatteru, na što im on u vrat ugradi dva uređaja za kontrolu uma te ih natjera da se međusobno tuku.[32]

Tokom 2009. godine, Mad Hatter je imao značajnije uloge u dva stripa - obnovljenom serijalu Secret Six (studeni 2008. – listopad 2011.)[33] te Gaimanovom kultnom dvodijelnom izdanju Batman: Whatever Happened to the Caped Crusader? (travanj 2009.).[34] U prvom serijalu (koji se nastavlja na raniji serijal Gail Simone), Secret Six, čiji je novi šesti član Bane, dobije novi zadatak da spasi Tarantulu iz Alcatraza te da ju, kao i posebnu Neronovu karticu, dostave u Gotham. Međutim, taj ih zadatak suočava s opasnom novom zlikovkom, znanom kao Junior, a za koju se kasnije otkriva da je Alex Merkel, Rag Dollova psihotična sestra, koja vjeruje da joj je Neronova kartica ključ za izbjegavanje vječnog prokletstva, zbog čega ne planira stati ni pred čim kako bi je se domogla. Ipak, Secret Six joj uspiju pobjeći i doći sigurno do Gothama, gdje se se otkrije kako je njihov nalogodavac zapravo Mad Hatter, koji planira pobiti svakog člana skupine pojedinačno, kako bi im se osvetio za Rag Dollovu raniju izdaju. Ubrzo se u priču vrati i Junior te dođe do velikog obračuna na Gothamskom mostu. Nakon završetka borbi, Mad Hatter dolazi pred svoje bivše prijatelje te ih suoči s njihovom izdajom. Na koncu, Rag Doll ponovno intervenira, kao i ranije, te baci Hatterov šešir niz most, na što Tetch skoči za njim i tako završava svoj nastup u ovoj priči. S druge strane, u Gaimanovom kultnom izdanju, Tetcha prvi puta vidimo na samom početku, kako Penguinu nudi da sjedne pored njega, tokom priprema za Batmanov sprovod. Nešto kasnije, Mad Hatter je jedan od brojnih zlokovaca koji održe eulogiju u Batmanovu čast, a zapravo pričaju različite verzije njegove navodne smrti. Iako njegova cijela priča nije otkrivena, prema replikama koje je citirao, jasno je, a to je bilo zajedničko svim pričama, kako se Vitez tame borio do samoga kraja i da nije htio priznati poraz čak ni kada je bilo očito da umire.

Svoje posljednje značajno pojavljivanje prije New 52 serijala imao je u priči Batman: Life After Death, čiji je autor Tony S. Daniel, a koja se protegla kroz stripove Batman #692-697 (prosinac 2009. – svibanj 2010.).[35] U ovoj se priči otkriva kako je Tetch, očigledno bez ozljeda, preživio sukob s grupom Secret Six te kako se spojio s Penguinom kako bi zajednički ubili novog Black Maska, kojemu pomaže Hugo Strange.[35] Nakon što ga istraga slučaja dovede do napuštenog zabavnog parka Fairmount, kojega je, kako se otkriva, kupio upravo Mad Hatter,[35] Vitez tame (čiji kostim nosi Dick Grayson) ima neugodan susret s vranama u sobi sa zrcalima. Iako se osigurao od Hatterovog pokušaja kontrole uma, napad vrana, čiji su kljunovi obloženi otrovom, potpuno ga je iznenadio i on je brzo pao svladan, nakon čega su mu Penguin i Hatter zajednički stavili gas masku pomoću koje je Tetch mogao kontrolirati njegov um.[35] U takvom stanju, Batman je napao gradonačelnika Hadyja i ukrao dva Gene-Core paketa, koji služe kao protuotrov za Black Maskovu kontrolu uma, koju je ostvarivao uz Strangeovu pomoć. Ubrzo nakon toga, Penguin i Tetch su poslali Batmana u misiju da ubije Black Maska, što je ovaj i izvršavao, mlateći pri tom svakog tko mu je stao na put, ali uz Catgirlinu pomoć. Ipak, tokom hoda kroz Black Maskovo skrovište, Batman i Catgirl aktiviraju senzor i potonja spriječi Viteza tame da ubije svoju metu; Batman ju odgurne, nakon čega ga pogodi strujni udar. Utjecaj maske u tom trenutku prestaje, a pred Batmanom se pojavljuju Black Mask u pratnji svojih pomoćnika; Black Mask deducira kako iza ovog pokušaja atentata stoji Penguin, dok Strange doda da je uređaj za kontrolu uma izradio Mad Hatter.[35] I dok se Batman oporavlja, Black Mask ga napadne i palnira ga ubiti, ali bezuspješno, jer ga je Vitez tame svladao. Black Mask je tada ispalio tri metka u njegova prsa, koja su ga izbacila kroz zid u vodu, ali ga, zbog zaštite, nisu ubili; cijela situacija dala mu je dovoljno dokaza da otkrije Black Maskov stvarni identitet - onaj Jeremiaha Arkhama.[35] Penguinov i Hatterov plan je tako propao i oni se više nisu pojavljivali u stripu, s tim da je Batman uspješno eliminirao Black Maskovu prijetnju.

New 52[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoje prvo pravo pojavljivanje u New 52 serijalu, Mad Hatter je imao u stripu Batman: The Dark Knight #8 (lipanj 2012.), gdje je bio odgovoran za seriju brutalnih zločina diljem grada. Već je u svom prvom pojavljivanju Jervis Tetch prikazan znatno morbidnije i manijakalnije nego u ranijim interpretacijama, a s vremenom će se pokazati kao izrazito opasan protivnik za Viteza tame, ponajviše zbog svoje psihotične prirode, koja je u ovom serijalu još dodatno naglašena.

Kada je DC Comics započeo sa svojim New 52 serijalom, Mad Hatter je, kao i većina drugih zlikovaca, doživio relativno minorne promjene, ali je postao osjetno morbidniji i opasniji protivnik za Viteza tame. Kako saznajemo u ranije referiranom serijalu Batman: The Dark Knight, Jervis Tetch je u djetinjstvu obolio od hipogonadizma, što mu je onemogućilo normalan fizički razvoj u pubertetu, a posredno dovelo i do sve veće izoliranosti u društvu; interesantno, prije toga je Tetch bio potpuno normalno dijete, sretan i okružen prijateljima i zaljubljen u razrednu kolegicu Alice Dee.[2] Shvativši da zaostaje za svojim vršnjacima, Tetch je počeo uzimati eksperimentalni lijek za povećanje testosterona, ali je ubrzo počeo osjećati posljedice - povećanu agresivnost, fizičke deformacije i psihotične napadaje.[2] Nakon što je izgubio kontrolu i ubio svog kunuća, roditelji su ga poslali u Arkham, gdje ga i vidimo kasnije, kada ga misteriozna White Rabbit oslobađa, zajedno sa serijom drugih zlikovaca.[36] Nešto kasnije, Mad Hatter, koji radi s braćom Tweed, odgovoran je za seriju incidenata, posljednji od kojih se zbio u podzemnoj, gdje su građani Gothama poludjeli i međusobno se pobili na brutalne načine.[37] Istraga odvodi Batmana do podzemnih tunela u Gothamu, gdje ga neuspješno napadaju braća Tweed, koje Vitez tame slijedi; s druge strane, diljem Gothama se događaju novi incidenti, među kojima je i samoubojstvo senatora Toomeyja pred televizijskim kamerama dok je objavljivao kandidaturu za predsjednika. Braća Tweed bježe, međutim Batman ubrzo uspijeva otkriti izvor problema, pronalazeći njih dvojicu u društvu Mad Hattera na vrhu zgrade, gdje potonji preko satelita kontrolira umove građana. Tetch djeluje manijakalno i fizički deformirano, a Batman ubrzo zaključi kako preko satelita prenosi svoju vlastitu psihozu na druge. Iako, isprva, Tetch uspijeva svladati Batmana, pri čemu mu pomažu braća Tweed, dolazak Jima Gordona poremeti Tetchove planove i Batman preuzme kontrolu. Potpuno lud, Hatter pokuša harpunom pogoditi helikopter u kojemu je Jim Gordon, međutim Batman ga spriječi snažim udarcem i ovaj se otkotrlja kroz stakleni prozor u unutrašnjost zgrade.[37]

Nakon ovog incidenta, Mad Hatter, koji je sada izgledao puno pribranije nego ranije, postao je dio Black Maskove skupine nakon što je ovaj pobjegao iz Arkhama. Hatter, koji je prerušen u cirkuskog kluna i čijeg pravog identiteta Sionis nije svjesan, a s obzirom da je Black Mask preuzeo cirkus, promatrao je kako Sionis kontrolira svojih pomoćnika, kojima je stavljao različite životinjske maske, a sve u sklopu zločinačke skupine False Faces Society, koju je Sionis već ranije vodio.[38] Ipak, Hatter je imao drugi plan; kada je Sionis došao u muzej kako bi ponovno preuzeo kontrolu nad ratnicima False Faces Societyja, Hatter je otkrio svoj pravi identitet i naredio ratnicima da napadnu Sionisa i njegovu cirkusku trupu, u čemu je bio uspješan. Objašnjavajući kako mu je upravo on prirodna konkurencija, Tetch otkriva svoj plan da ukrade Sionisovu masku i kontrolira False Faces Society, čime bi postao nezaustavljiv. Međutim, u tom trenutku dolazi Batman i omete njegove planove; Sionis iskoristi iznenađenje i povrati svoju masku te obori Tetchov šešir, ali ga ovaj uspješno vraća i njih dvojica ulaze u dvoboj kontrole uma, kojeg prekida Batman nakon što se obračuna s ostalim likovima. Batman svlada Tetcha i nogom odvali Sionisa, čija maska napukne, a ovaj potpuno poludi. Dolazi do velikog bljeska, nakon kojega svi padaju kao pokošeni. Batman se prvi ustaje i odnosi masku Gordonu u GCPD; Sionis je ponovno vraćen u Arkham, potpuno izbezumljem, međutim Tetchova sudbina nije otkrivena.[38]

U velikoj Hurwitzovoj priči iz stripa Batman: The Dark Knight, Mad Hatter je po prvi puta dobio jasnu genezu, a ova je interpretacija bila najbizarnija i najmračnija od svih do nje. Osim što je fizički deformiran, psihotičan, agresivan i manijakalan, Jervis Tetch je i ovisnik o opijatima, koje konzumira kroz čaj i koji mu izazivaju morbidne halucinacije, kao što je vidljivo na ovom prikazu iz stripa Batman: The Dark Knight #17 (travanj 2013.).

Svoju veliku priču u sklopu ovog serijala Tetch je dobio nešto kasnije u sklopu Batman: The Dark Knight serijala, gdje je prezentirana i njegova geneza. Kako je dio te priče prezentiran ranije u članku, isti neće biti ponovljen ovdje te će se ovaj pasus fokusirati na Hatterov plan; za priču koja stoji u pozadini treba pogledati ranije naveden tekst. Cijeli slučaj započinje serijom otmica - žrtve su različite dobi, spola i profila, dakle bez jasne veze među njima - a Batman nema jasnih dokaza. Prateći kompleksnost cijele priče, Vitez tame odlazi do Penguina, međutim Cobblepot nema nikakve veze s nestancima te sugerira Batmanu da potraži "drugog igrača sa sklonošću prema šeširima". U međuvremenu, vidimo kako se u klubu "The Wild Hare" održavaju audicije, na kojima Mad Hatter, uz pomoć braće Tweed, odabire kandidate za, tada, još uvijek nerazjašnjeni plan. Kada Tetch, koji je prikazan kao prilično fizički deformiran i prilično psihotičan, ujedno i znatno agresivniji i morbidniji nego ranije, odabere kandidata, jedan od braće Tweed odlazi po njega. Nešto kasnije, podebeli muškarac je prisiljen odjenuti ljubičasti sako i čitati dani mu tekst, ali kako je, zbog straha, prilično neuvjerljiv, Hatter mu spraši metak u glavu i naredi braći Tweed da počiste nered. Nakon toga, Hatteru prilazi jedan od njegovih radnika i pokušava mu ukazati na ludilo što se odvija u zgradi, ali mu Hatter palcima, pred svima i u psihotičnom napadaju, iskopa oba oka, poslavši tako poruku svim ostalim radnicima.[2] Ubrzo se otkrije kako Tetch pred stadionom u Gothamu prodaje kape i šešire te vidimo kako jedan dječak kupuje jednu šiltericu od njega, što Tetcha čini vrlo zadovoljnim. U međuvremenu, Batman je shvatio koga treba tražiti te vrši konzultacije s Gordonom oko toga kako ga pronaći. Tokom večeri, Hatter nastavlja s audicijama i hladno eliminira sve loše kandidate, ali se na koncu ipak odluči za jednu stariju crnkinju koja je, prema njemu, krajnje uvjerljivo vapila za pomoć; u ovom je trenutku, unatoč Hatterovoj reminiscenciji na djetinjstvo, još uvijek nejasno koji je njegov točan plan. Nakon reminiscencije, vidimo kako Hatter postavlja scenu za nekakav događaj, međutim nije precizirano kakav; kada mu jedan od kostimografa sugerira da ne vidi razliku između kuta upada kakav je trenutno i kakvog on želi, Hatter, u novom psihotičnom napadu, skoči na njega i zavrne mu vratom, želeći mu tako demonstrirati razliku u kutevima.[2] Hatterov sljedeći cilj je dječak kojeg pronalazi na dobrotvornoj zabavi gothamske pedijatrije; kada naredi svojim pomoćnicima da ga otmu, dolazi Batman i uspješno spašava dječaka te dozvoljava Hatterovim pomoćnicima da pobjegnu, a sve kako bi ih iskoristio da dođe do njega. Hatter ubrzo organizira čajanku s pomoćnicima koje je ubio, a među kojima su i otmičari dječaka koje je Batman spriječio, te odlazi u novu reminiscenciju tokom koje saznajemo da zapravo želi rekreirati svoj savršeni dan iz djetinjstva, kada je bio u zabavnom parku sa simpatijom, Alice Dee. Njegovo sanjarenje prekine obavijest o Batmanovom dolasku, na što Tetch poludi, međutim kako se Tetch sakrio u napušteni raketni silos, koji je dobro izoliran, Batman ga nije uspio otkriti. Nakon što Batman ode, Tetch izlazi na površinu gdje konzumira halucinogeni čaj, koji njegovu maštariju o Alice Dee pretvara u bizanu, psihodeličnu viziju različitih likova, sugerirajući time da je Hatter ovisnik o opijatima.[2]

Razočaran njezinim "odrastanjem" i gubitkom savršenosti koju je imala tokom tog dana u djetinjstvu, Jervis Tetch je, nakon konzumiranja čaja s opijatima, brutalno ubio Alice Dee, smrskajući joj glavu peglom u stripu Batman: The Dark Knight #18 (svibanj 2013.). Ono što je on u svom ludilu smatrao činom milosrđa prema svojoj uništenoj ljubavi, zapravo je bio samo odraz njegovog psihotičnog uma i opasnosti koju predstavlja.

Batman se odluči za drugačiji pristup te odlazi potražiti Deevera Tweeda, preko kojega dođe do jednog od centara Hatterove operacije - napuštene tvornice, koja zapravo i nije napuštena, a u kojoj Hatter čuva dio oružja i halucinogena sredstva. Dok Batman istražuje lokaciju, s leđa ga, metalnom šipkom, napada Hatter, koji koristi ošamućenost Viteza tame da pobjegne. Kada se ovaj već oporavi, Tetch je davno nestao. Natrag na drugoj lokaciji, Hatter dobiva potvrdu da su sve pripreme spremne te kreće po Alice Dee, koja je posljednji lik koji nedostaje u njegovoj bizarnoj rekreaciji.[2] Tetch odlazi do kuće Keitha i Alice Kahle, noseći buket ruža; vrata mu otvori Keith, oronuli muškarac s troje djece, očigledno nezadovoljan svojim životnim odlukama. Saznavši da je na pravoj adresi, Jervis mu da $100 kako bi ga ostavio na samo s Alice, međutim i ona je oronula žena, izmučena životnom i daleko od idealne djevojčice koja ga je u djetinjstvo tako usrećivala. Susret je prilično traumatičan za Tetcha, koji ne može shvatiti što se dogodilo s njom, iako mu ona odgovori da je samo odrasla, odnosno da su svi oni odrasli - osim njega. Govoreći joj da želi nju, ali nju kakva je nekoć bila, a ne kakva je sada, Tetch si spremi jedan od svojih halucinogenih čajeva od kojega dobiva psihotičnu epizodu, tokom koje peglom smrska Aliceinu glavu, tvrdeći da joj neće dozvoliti da živi na takav način.[2] Bijesan i razočaran, gotovo potpuno izgubljen, Tetch organizira audicije za ulogu Alice u njegovoj rekreaciji savršenog dana, međutim ubija jednu kandidatkinju za drugom, potpuno nezadovoljan izborom, ali tvrdeći kako će ju pronaći i sve ispraviti. Nešto kasnije, Tetch govori braći Tweed kako im je Batmanov napad na tvornicu nanio priličnu štetu i kako ga trebaju pod hitno pronaći i ubiti; kada se njih dvojica pitaju kako će to izvesti, Tetch otkriva da je dosad prodao na tisuće kapa i šešira te kako ima kontrolu nad svime što njihovi nosioci vide, što se doista pokazalo dobrim potezom. Naime, jedan od Hatterovih pijuna je vidio kako Batman, u Batwingu, dovodi pijanisticu Nataliju Trusevič na njezin koncert (Natalija Trusevič je ujedno i djevojka Brucea Waynea, kojoj je on odlučio priznati istinu o Batmanu). Kada Tetch ugleda Nataliju na koncertu, dobije viziju nje u ulozi Alice Dee te se odluči oteti ju kako bi realizirao svoju rekreaciju. Nakon što je pronašao svoju glavnu glumicu, Tetch aktivira uređaje u svojim kapama i šeširima te naredi svim svojim pijunima da dođu na generalnu probu, na kojoj je jedna nasumično odrabrana žena glumila umjesto Natalije. Tu vidimo kako je Tetch vrlo detaljno rekreirao uloge i scenografiju, međutim radi se o vrlo mračnoj i bizarnoj rekreaciji njegovog savršenog dana s Alice, gdje je veseli zabavni park zamijenila morbidna scenografija s istim motivima. Iako je donekle zadovoljan potonjom, Tetch je bijesan na svoje glumce te im svima naredi da odu u rijeku, gdje su se svi redom utopili, počinivši tako pokolj stotine ljudi.[2]

Nakon što je Tetch ubio njegovu djevojku, Nataliju Trusevič, Batman se brutalno obračunao s njim, nanijevši mu izrazito teške ozljede od kojih je Tetch na koncu izgubio svijest. Iako su ga i Tetch i Alfred molili da prestane, Batman je mlatio Tetcha gotovo do smrti te ga je u jednom trenutku, kako bi se osvetio, bio spreman ostaviti da umre; na kraju ga je ipak spasio i tako održao svoje temeljno načelo postojanim.

Posljedice tog zločina bile su grozne, međutim Gordon je ubrzo javno prenio poruku da svi ljudi koji su kupili Tetchove šešire iste i uklone, jer su oni izvor cijelog kaosa. Prateći tu objavu, Tetch pobijedni na Batmana, kojeg smatra krivim za propast njegovog plana, međutim odbija priznati poraz te se usmjeri na Nataliju, koju on naziva svojom Alice. Dok ona vježba u svom stanu, Tetch i braća Tweed ju otimaju; ubrzo vidimo kako ju Hatter provodi kroz svoju morbidnu rekreaciju, međutim ona se odbija pokoriti, tvrdeći da nikad neće biti njegova Alice i nazivajući ga nakazom, nakon čega mu je noktima ogrebala lice.[2] Shvativši da ga njegova Alice nikada ne bi ozlijedila, Tetch naredi Tweedovima da ju utope, međutim zaustavi se, dosjetivši se da pitanja - tko je zapravo Batman?[2] Vitez tame, u međuvremenu, sazna za incident i krene u potragu za Natalijom, dok Tetch silom pokušava iznuditi informaciju iz nje, ali bezuspješno. Tada ju odluči odvesti u svoj helikopter te ju, prijeteći joj da će ju izbaciti iznad Gothama, nagovara da mu otkrije Batmanov identitet, što ona i dalje odbija, nadajući se da će Vitez tame stići na vrijeme. Batman, istina, uspije pronaći njezin signal, međutim u tom trenutku on već strmoglavo pada i Batman shvati kako je prekasno otkrio istinu - Tetch je izbacio Nataliju iz helikoptera i ona je, mrtva i krvava, pala na Bat-Signal na vrhu zgrade GCPD-ja.[2] Posjedočivši toj tragediji, Batman kreće u osvetnički okršaj s Tetchom, unatoč Alfredovim molbama da se smiri. Dolazeći do napuštenog raketnog silosa, Batman ulazi u Tetchovu rekreaciju zabavnog parka, gdje se uspješno obraćuna sa svim pijunima prije nego krene na Tetcha. Hatter je predvidio takav ishod te je za Batmana pripremio poseban psihodelični čaj koji je kod ovoga izazvao snažnu halucinaciju u kojoj je suočen sa svojim osobnim tragedijama i sa svojim najvećim neprijateljima. Ipak, Batman se ubrzo oporavi te, na putu do Tetcha, polomi donju čeljust jednom od braće Tweed. Preostao mu je još samo Mad Hatter, koji se već ranije nakljukao čajevima, međutim to nije ni približno dovoljno za fizički okršaj s Batmanom, koji brutalno premlati Tetcha, iako ga je ovaj molio da prestane, i baci ga u maleno jezero, želeći ga ostaviti da umre. Ipak, nakon Alfredovih molbi preko komunikacijskog sustava, Batman se vraća i spašava Tetchov život, iako je zlikovac bez svijesti i pretučen. Verzija koju je u sklopu New 52 serijala predstavio Gregg Hurwitz u svojoj priči daleko je najmračnija i najopasnija verzija Mad Hattera, odnosno verzija u kojoj je ovaj lik izgubio svoju tragičnost i postao fizički deformirani, o opijatima ovisni, psihotični manijak koji neprekidno proživljava vlastitu, nepostojeću iluziju te je spreman hladno žrtvovati i stotine tuđih života kako bi njegova bolesna deluzija konačno bila realizirana. U svemu tome, zadržava visoku inteligenciju i genijalnost, znajući napasti svoje protivnike gdje treba, izazivajući istovremeno i strah i psihički kaos, zbog čega je nesumnjivo predstavljen kao jedan od najopasnijih zlikovaca u New 52 serijalu.

Jervis Tetch je imao i posebno pojavljivanje u stripu Batman: The Dark Knight Annual #1 (srpanj 2013.), u priči "Once Upon a Midnight Dreary" (čiji je naslov prvi stih Poeovog "Gavrana"), koju je također napisao Hurwitz, a ilustrirao Szymon Kudranski.[39] Radi se o kratkoj, tematski orijentiranoj priči čija je radnja događa na Halloween u prostorijama Arkhamove ustanove za mlade, gdje je Tetch proveo svoje djetinjstvo. Ispostavilo se kako je Tetch dobio poruku od Penguina, ali i on se našao u istoj zgradi, tvrdeći da je dobio poruku od njega; ubrzo otkrivaju i Scarecrowa, koji je pak tvrdio da je on dobio poruku od njih dvojice. Ne znajući tko im je smjestio, ugledaju siluetu Batman te se prestrave zbog misli da im je on smjestio. Tri se zlikovca, ubrzo, potpuno prestrave i dezorijentirano upadaju u niz strašnih situacija, što kulminira njihovim slučajnim inhaliranjem Scarecrowovog toksina za strah, tokom kojega se svi suoče sa svojim najvećim tragedijama; Hattera progoni lik Alice Dee. Nakon strašne večeri i halucinacija, trojica zlikovaca ujutro bježe i zaklinju se kako će ta večer ostati njihova tajna; otkriva se kako je pozivnice doista poslao Batman, međutim kako nije imao nikakvu ulogu u događanjima te večeri, odnosno kako su se trojica zlikovaca zapravo - sami isprepadali.[39]

Njegova posljednja značajna uloga u New 52 serijalu bila je u specijalnom izdanju Forever Evil serije, točnije stripu Forever Evil: Arkham War, gdje je bio jedan od brojnih Batmanovih protivnika koji su izazivali kaos u Gothamu u međusobnom sukobu za dominaciju nad gradom. Hatter je surađivao s Mr. Freezeom, koji je pak iskoristio Man-Batove kako bi se domogao Talona, koje je koristio Court of Owls, a koje je želio i Bane. Ipak, njegova uloga u cijeloj priči je vrlo mala, više ona pomoćnika Mr. Freezeu i Scarecrowu, ali je ipak sudjelovao u konačnom okršaju venomom ojačanih zlikovaca protiv Banea, koji je završio pobjedom potonjeg.[40]

Rebirth[uredi - уреди | uredi izvor]

Svoje prvo pojavljivanje u Rebirth serijalu, iako se zapravo radilo o samo kratkom, cameo nastupu, Jervis Tetch je imao u stripu Batman Annual #1 (siječanj 2017.), u priči "The Insecurity Diversion", čiji je autor Scott Bryan Wilson. U ovoj priči otkrivamo kako je Jervis Tetch u Arkhamu, gdje dobiva maleni poklon od Haunter, koja tokom božićne zabave bježi iz azilija. O samom Tetchu ne saznajemo previše jer mu je uloga jako mala, ali vidimo kako je sada prikazan kao znatno mlađi i potpuno normalne visine, dok su mu kosa i brada plavi. Prilikom razgovora s Haunter zainteresira se za njezinu tehniku selektivne probave, ali mu ona odgovara da će ga naučiti drugi put jer te večeri napušta azilij.[41]

Moći i vještine[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako, kao i dobar dio Batmanovih protivnika, Mad Hatter ne posjeduje nikakve inherentne supermoći, ipak predstavlja jednog od najopasnijih protivnika Viteza tame. Po profesiji znanstvenik genijalnog intelekta, Jervis Tetch je u većini inkarnacija stručnjak za neuroznanost s iznimnim poznavanjem ljudskog uma; nerijetko posjeduje i hipnotičke vještine. Uz to, Tetch je i sposoban izumitelj koji izrađuje različite tipove uređaja za kontrolu uma, koje najčešće stavlja u šešire, mada je u određenim prilikama znao koristiti i druge uređaje (npr. slušalice u stripu Robin: Year One)[20]. U serijalu Secret Six, prikazano je kako Hatter može manifestirati svoje sposobnosti kontrole uma i bez uređaja, međutim upitno je koliko se tu radilo o novonastaloj nadljudskoj sposobnosti, a koliko u uznapredovalosti njegove tehnike s uređajima, koje je sposoban u potpunosti sakriti;[1] ipak, ta je ideja bila vrlo kratko primijenjena te je već u sklopu New 52 serijala odbačena, kada je Tetch ponovno koristio uređaje u kapama i šeširima kako bi kontrolirao svoje pijune. Uz to, Hatter nije eksplicitno protiv ideje o korištenju svojih uređaja na samom sebi kako bi inducirao određena psihofizička stanja, što je vidljivo u stripu Secret Six.[1]

Glavna odlika njegova lika je njegova opsjednutost Carrollovom Alice, koja u većini slučajeva u potpunosti determinira njegovu ličnost, od stila odijevanja do lajtmotiva u zločinima. Ipak, unatoč opsesivnoj prirodi njegove fiksacije, Hatter zadržava svoj genijalni intelekt i sposoban je razmišljati izrazito spretno kako bi ostvario svoj cilj. Uz to, u serijalu New 52 je prikazan kao osvisnik o halucinogenim sredstvima.[2]

Iako je fizički prilično hendikepiran zbog niskog rasta i zakržljale muskulature, Mad Hatter je u određenim prilikama bio fizički izrazito spretan i agilan, a u crtanom romanu Madness je čak bio dostojan oponent u borbi s Batmanom; ipak, u većini slučajeva je njegov fizički hendikep njegova najočitija slabost.

Lažni Mad Hatter[uredi - уреди | uredi izvor]

Lažni Mad Hatter
Mad Hatter (DC Comics)
Isječak stripa Detective Comics #573 (travanj 1987.)
Olovka: Alan Davis, Paul Neary; Boja: Adrienne Roy
Podatci o izdavanju
Izdavač DC Comics
Prvo pojavljivanje Detective Comics #230
(travanj 1956.)
Kreatori Bill Finger
Sheldon Moldoff
Podatci iz priče
Vrsta čovjek
Dom Gotham City
Poznati aliasi Hatman
Moći i sposobnosti
Vješt izumitelj oružja
Sposoban imitator i majstor kamuflaže

Kada je, nakon svog debitantskog pojavljivanja, Jervis Tetch završio u Arkhamu, u Gothamu se pojavio potpuno novi Mad Hatter, koji je tvrdio da je Jervis Tetch. Lažni Mad Hatter (eng. Impostor Mad Hatter) premijerno se pojavio u stripu Detective Comics #230 (travanj 1956.), čiji su autori Bill Finger i Sheldon Moldoff,[42] te je zapravo figurirao kao "službeni" Mad Hatter tokom kraja Zlatnog i cijelog Srebrnog doba stripa; naime, u tom još uvijek nije izvršena distinkcija između Jervisa Tetcha i Lažnog Mad Hattera, tako da je lažnjak zapravo figururao kao pravi Batmanov zlikovac u potpuno modificiranom obliku sve dok 1982. godine njegova krinka nije otkrivena, a u stripovski se svijet vratio Jervis Tetch.[8]

U svom prvom pojavljivanju, Lažni Mad Hatter je prezentiran kao lopov opsjednut šeširima, a njegov krajnji cilj bilo je upotpunjavanje kolekcije šešira iz cijelog svijeta i svih historijskih perioda, što je bio osnovni okidač za njegovu kriminalnu karijeru.[42] Prikazan kao potpuno psihički zdrav i tek kao manje opasan lopov, Lažni Mad Hatter je kao krunu svoje kolekcije vidio Batmanovu masku te je uspio smisliti plan kako da je se domogne - masku je posprejao radioaktivnim sredstvom, što je Viteza tame prisilulo da ju skine i tako omogući Hatterovim pomoćnicima da ju ukradu. Pokrivši svoje lice maskom s odijela protiv radioaktivnosti, Batman je pomoću posebnog uređaja uspio pratiti radioaktivni trag i tako doći do Lažnog Mad Hattera, kojega je u konačnici spriječio i vratio svoju masku, dok je ovaj završio u zatvoru.[42] Njegova kasnija pojavljivanja bila su ograničena te se do 1982. godine pojavio još samo sedam puta. Tako je u stripu Batman #161 (veljača 1964.) ponovno demonstrirao svoju fiksaciju šeširima, ali i značajne vještine prerušavanja te sposobnost konstrukcije različitih šešira u koje bi inkorporirao različite tipove oružja.[43] Nakon kratkog pojavljivanja u stripu Batman #201 (svibanj 1968.), Lažni Mad Hatter se pojavio i u sporednoj ulozi u višedijelnoj priči "Where Were You On the Night Batman Was Killed?", koja se protezala kroz stripove Batman #291-294 (rujan-prosinac 1977.), a gdje je po prvi puta nosio veliki cilindar, kao i originalni Jervis Tetch.

Svoju posljednju veliku priču prije Tetchova povratka, Lažni Mad Hatter je imao u stripu Batman #297 (ožujak 1978.), gdje je navodno odustao od svoje kriminalne karijere, ali se ispostavilo da je to bila laž.[44] Ova priča znakovita je i po tome što je donekle prikazala njegovu genezu, odnosno kratki flashback u kojem otkriva da je njegov djed bio vlasnik trgovine šeširima te da je on još kao dječak isprobavao različite primjerke, koji su aktivirali njegovu maštu i odvodili ga u različite svjetove. Kada se u stripu Detective Comics #510 (siječanj 1982.) Jervis Tetch vratio iz Arkhama, otkrili smo da Mad Hatter iz Srebrnog doba zapravo bio lažnjak koji se pretvarao da je Tetch, zbog čega ga je potonji ubio.[8] Ipak, Lažni Mad Hatter se vratio, živ i zdrav, u stripu Detective Comics #573 (travanj 1987.), gdje je, zanimljivo, oslovljen kao Jervis Tetch i gdje je bio osjetno psihički nestabilniji u odnosu na svoja ranija pojavljivanja; naime, ispostavilo se da je ovisan o šeširima i da bez nekog oblika pokrivala za glavu uopće ne funkcionira tako da, kada od novinskog papira izradi improvizirani šešir, potpuno poludi i ponovno postane kriminalac (u toj je priči pušten iz zatvora), ali na kraju ga Batman i Robin uspješno svladaju.[45] S obzirom da ovakav rasplet događaja predstavlja očiglednu rupu u kontinuitetu (po ovoj logici, i Mad Hatter i Lažni Mad Hatter su zapravo Jervis Tetch, što je fizički nemoguće), koja nikada nije potpuno razjašnjena, ova se priča treba tumačiti ili kao prikaz ranijeg slučaja iz perioda kada je Lažni Mad Hatter bio jedini Mad Hatter (dakle, smještena je prije Tetchova povratka 1982. godine), ili pak kao omašku uzrokovanu promjenama u kanonskom kontinuitetu, a koja je nastala zbog činjenice da je Lažni Mad Hatter tokom Srebrnog doba doista figurirao kao jedini Mad Hatter, odnosno Jervis Tetch.

Ovo nije bio kraj njegovih pojavljivanja, tako da je Lažni Mad Hatter imao i cameo nastup u stripu Secret Origins #44 (rujan 1989.), gdje je nanovo oslovljen kao Mad Hatter; u stripu ga vidimo kako u svojoj ćeliji u Arkhamu mahnito izrađuje papirnate šešire dok stražari u prolazu komentiraju kako bi bio sposoban ubiti s bilo kakvim pravim šeširom, ali kako ga čak i ovi papirnati ne sprječavaju da pokuša.[46] Svoje posljednje pojavljivanje imao je u jubilarnom izdanju Batman #700 (kolovoz 2010.), gdje se identificiran kao Hatman i gdje je jedan od zlikovaca koji pomažu Jokeru.[47]

Lažni Mad Hatter je, kako se ispostavilo, od izmijenjene verzije izvornog Jervisa Tetcha s vremenom postao samostalni zlikovac, ali s izrazito malim odjekom u među Batmanovim protivnicima. Za razliku od Tetcha, Lažni Mad Hatter (ili Hatman) je uglavnom prikazan kao psihički zdrava osoba (uz izuzetke u pričama iz 1987. i 1989.)[45][46] i fizički potpuno normalan, odnosno normalna rasta. Iako majstor prerušavanja, najčešće je nosio odijelo koje je podsjećalo na ono Ludog Šeširdžije, a na glavi je uglavnom imao svakojake šešire. Uz to, uvijek je imao karakteristične brkove, a njegova je kosa varirala od riđe, preko plave do izrazito crvene. Unatoč svom ograničenom dometu u serijalu stripova o Batmanu, Lažni Mad Hatter je ipak neizostavan lik u proučavanju povijesti serijala, a posebice zbog njegova utjecaja na fizički izgled Mad Hattera u kultnoj seriji Batman iz 60-ih godina.

Ostale verzije[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao jedan od Batmanovih glavnih neprijatelja, Mad Hatter se pojavljuje u cijeloj seriji različitih stripova koji se ne smatraju dijelom glavnog kontinuiteta, odnosno pripadaju nekom od drugih univerzuma u sklopu Multiversea. Među te alternativne verzije spadaju i:

DCAU stripovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao jedan od zlikovaca koji su se pojavili u sklopu DC Animated Universe serijala, Mad Hatter je bio i lik u popratnim stripovskim materijalima, koji su dopunjavali radnju animiranih serija u kojima se pojavio (za više informacija, vidi ispod). Mad Hatter se pojavio u dva izdanja, u sklopu kojih je njegova priča prezentirana u cijelosti, od svog početka u epizodi "Mad as a Hatter" pa sve do stanja potpunog ludila u stripu Justice League Unlimited. U stripu The Batman and Robin Adventures #17 (travanj 1997.), Mad Hatter se pojavljuje kao lik u priči "But A Dream", koju je napisao Paul Dini, i gdje je prikazan sukladno prvoj inkarnaciji lika u animiranoj seriji Batman: The Animated Series. Radnja ove priče direktno se nadovezuje na epizodu "Mad as a Hatter" i prikazuje Jervisa Tetcha u Arkhamu, gdje polagano umire nakon što je otkrio da se njegova voljena Alice udaje. Nakon što Tetch umre, Alice naglo otkaže vjenčanje usred crkve i pobjegne, međutim Batman i Robin znaju kako je to sve samo Mad Hatterov plan, nakon što je lažirao vlastitu smrt. Dinamični duo ubrzo saznaje gdje se Tetch nalazi te odlaze u napušteni zabavni park, gdje se nalaze replike Batmanovih protivnika, ali i uplakana Alice. Batman joj pokuša pomoći, međutim ubrzo ga svladaju Riddler i Two-Face, a onda se otkriva i Tetch, koji dvojicu prvih identificira kao svoje maskirane pomoćnike. Ubrzo otkriva kako je njegov plan oženiti se Alice, međutim prije dovršenja ceremonije u prostoriju upada Robin i pomaže Batmanu da svlada svoje protivnike. Boy Wonder onda stavlja Hatteru njegov vlastiti uređaj za induciranje snova na glavu i ovaj padne u trans u kojemu vidi sebe kako ubija Batmana i Robina te se ženi za Alice i s njom živi sretno do kraja života. U stvarnosti, Batman i Robin su ga odveli natrag u Arkham. U epilogu se otkriva kako je Tetch doživio trajni raskid s realnošću te kako se nalazi u permanentnom stanju sretnog sna i života s Alice, sretan, ali kao biljka.[48]

Svoje pojavljivanje u sklopu DCAU-ja bio je cameo nastup u stripu Justice League Unlimited #8 (lipanj 2005.), gdje ga kratko vidimo u njegovoj ćeliji u Arkhamu dok Question provodi svoju istragu. Tetch je ovdje u potpuno maničnom stanju, uvjeren kako će mu misli odletjeti ako nema šešir na glavi; tu je otkriveno kako su godine korištenja tehnologije za kontrolu uma u potpunosti spržile njegov mozak.[49]

Batman Beyond[uredi - уреди | uredi izvor]

U stripu Batman Beyond #1 (kolovoz 2010.), Terry McGinnis odlazi u bolnicu u Neo Gothamu kako bi provjerio Jervisa Tetcha, za kojeg mu Bruce Wayne govori da je navodno potpuno izgorio prije mnogo godina, tokom njihovog konačnog okršaja, ali kako bi svejedno mogao biti sumnjivac u njihovom slučaju. Kada Terry dođe u bolnicu i pronađe Tetchovu ćeliju, vidimo oronulog i olinjalog starca koji govori besmislice i koji je potpuno bezopasan; dok Terry promatra Tetcha dolazi do novog napada, nakon čega ovaj shvati da Mad Hatter ne stoji iza svega i da je doista bezopasan.[50] Nešto kasnije, u priči "Flashdrive" iz stripa Justice League Beyond, točnije u izdanju Justice League Beyond #20 (ožujak 2013.), otkriveno je kako je Mad Hatter preminuo te kako je njegovo tijelo preneseno u trezor ispod Wayne Manora, gdje se nalaze i ostali preminuli protivnici Viteza tame.[51]

Injustice: Gods Among Us[uredi - уреди | uredi izvor]

U ovom stripu, Mad Hatter se pojavljuje kada ga Justice League planira preseliti iz Arkhama. Isprva prestravljen, Hatter uspijeva nestati uz Flashovu pomoć. U Year Five, vidimo ga kako zajesno s Black Maskom, Bronze Tigerom, Man-Batom, Scarecrowom te Tweedledumom i Tweedledeejem sve dok njihov sastanak ne prekine Damian Wayne. Iako zlikovci svladaju Damiana, Deadman ubrzo opsjedne Bronze Tigera, svlada ostale zlikovce i pozove pomoć.

Batman: Crimson Mist[uredi - уреди | uredi izvor]

U kratkom cameo nastupu u Elseworlds stripu Batman: Crimson Mist, posljednjem dijelu trilogije Batman & Dracula koja prikazuje Batmana kao vampira, Mad Hatter se može vidjeti tokom Batmanovog napada na Arkham, gdje ga Batman ubije i otkine mu glavu.

Psihološki profil[uredi - уреди | uredi izvor]

S obzirom na dosta slobodne i ponekad maštovite interpretacije Mad Hattera kroz stripovsku povijest, ali i osebujnost njegove poremećene psihe, gotovo da je nemoguće postaviti unisoni psihološki profil. Sukladno tomu, ovaj dio će analizirati najizraženije odlike njegove ličnosti te objasniti kako se one uklapaju u cjelokupni profil, a sve kako bi što bolje i što cjelovitije predstavio polivalentnost ličnosti Jervisa Tetcha. Kontroverzno pitanje pedofilije, koje je bilo aktualno u jednom razdoblju, bit će analizirano u posebnom pasusu.

Prva i svakako najočitija odlika Tetchovog profila je njegova opsjednutost Carrollovom Alice, koja se kod njega ogleda u gotovo svim aspektima njegova lika, od fizičkog izgleda i komunikacije pa sve do tematske preokupacije njegovih zločina. Uzroci njegove patološke fiksiranosti na Carrollovu priču za djecu različito su objašnjavani kroz povijest i različite inkarnacije lika, međutim njezini korijeni se uvijek pojavljuju u djetinjstvu i nerijetko su vezani uz njegov nizak rast i potrebu za nošenjem visokih šešira, kojima je nadoknađivao nedostatak visine.[2] S vremenom je njegova fiksiranost dosegla patološki stadij i on se u brojnim inkarnacijama doista predstavljao kao Ludi Šeširdžija, pri čemu je bilo izrazito teško izdiferencirati stvarni lik Jervisa Tetcha i njegove vlastite fantazije. Kao što je ranije rečeno, ta se fiksacija manifestirala kroz različite aspekte njegove ličnosti. Prvi i najočitiji je njegov fizički izgled; naime, Tetch je gotovo uvijek odjeven u ekstravanagdne odjevne kombinacije i s cilindričnim šeširom u kojemu se nalazi kartica s porukom "In This Style 10/6", kakvu je nosio i Carrollov Šeširdžija. Iako su neke kasnije inkarnacije dodavale različite elemente njegovom fizičkom izgledu (visoke cipele u New 52 serijalu ili golotinja u Secret Six Gail Simone),[2][1] isto je tokom godina bivao uglavnom nepromijenjen i trajna odlika njegovog psihološkog profila. Isto tako, često je znao govoriti u neobičnoj maniri, bilo u rimi, bilo citirajući dijelove iz priča o Alisi,[18] što je također bio dokaz njegove patološke fiksiranosti pričom. No, iako su ove stvari možda bile najočitije na prvi pogled, najsnažniji dokazi Hatterove fiksacije ipak su vezani uz tematsku preokupaciju njegovih zločina.

Scena iz stripa Batman: Haunted Knight, gdje vidimo sve aspekte Tetchove fiksacije Carrollovom Alice. U prvom redu, to je Tetchov izgled, rekreacija Carrollovog Ludog Šeširdžije; nakon toga žrtve odjevene u likove iz iste priče, prisiljene na poslušnost pomoću straha; te, u konačnici, Barbara Gordon kao Alice, odjevena, ali bez perike, odnosno utjelovljenje Alice kao simbola i, zapravo, konačni ratio njegovog djelovanja.

Naime, gotovo svi Hatterovi samostalni zločini su, u ovoj ili onoj mjeri, uključivali rekreaciju nekih aspekata iz Carrollove priče, bilo da se radilo o namjernom kostimiranju pomoćnika i žrtava u likove iz iste,[17] bilo da se priča provlačila kao lajtmotiv,[1][7] bilo da je njezina rekreacija bila fokus cijeloga plana.[17] I dok su mu Tweedledum i Tweedledee najčešće, kao pomoćnici, služili kao idealna podloga za proživljavanje njegove fiksacije, ostale su likove često igrali ljudi koji bi ili bili prestravljeni od Hattera,[17] ili pod utjecajem njegove kontrole uma. No, naznačajniju ulogu među tim likovima svakako je, i očekivano, igrala Alice, koja je u gotovo svakom njegovom individualnom zločinu bila krajnji cilj. Alice je, doduše, portretirana dvojako, ovisno o autoru i pristupu, bilo kao simbol, odnosno krunski predmet njegove fiksacije, bilo kao stvarna osoba, čiji je gubitak jedan od uzroka Hatterove istraumatizirane psihe.

Ukoliko je Alice simbol, onda je ona, zapravo, temeljni uzrok i krajnji cilj Hatterove poremećene psihe. Jervis Tetch je Mad Hatter zbog nje, ali i radni nje, jer njegova poremećena psiha bez Alice kao krajnjeg simbola nema smisla. Njegova se egzistencija, a s njom i njegova kriminalna karijera, suštinski svodi na pronalazak Alice i potpuno oživljavanje njegove fantazije, mada se u cijeloj toj priči postavlja postavlja pitanje što bi bilo da se ta fantazija zapravo realizira; iako Mad Hatter u nekoliko navrata govori kako realizacija fantazije za sobom povlači sretnu budućnost, njegov je odgovor dovoljno nejasan da ne odgovara jasno na ovo pitanje. U sklopu ovakve interpretacije, Alice nikada nije konkretna osoba, već netko (ili bilo tko) tko može odigrati tu ulogu, najčešće zbog fizičkog izgleda i generalne uklopljenosti u Tetchovu fantaziju; mada, postojali su brojni primjeri kada je Tetch birao svoje žrtve neovisno o fizičkom izgledu, spreman da ih kostimima i perikom prilagodi svojoj viziji. Gledajući povijest stripovskih pojavljivanja, ova je interpretacija Alice bila učestalija, a možda najreprezentativniji primjer iste je Batman: Haunted Knight;[17] ova interpretacija korištena je i u serijalu video igara Batman: Arkham, gdje Tetch konstantno vapi za "svojom Alice", mada je jasno da to nikad nije konkretna osoba. S druge strane, Alice je u manjem broju interpretacija bila stvarna osoba, netko iz Tetchova života u kom je on vidio realizaciju svoje fantazije i čijem je uvlačenju u istu težio. Takva priča najčešće bi bila vezana uz Tetchovo djetinjstvo, odnosno traumu i gubitak Alice u ranom periodu, a onda bi se kasnije realizirala kroz njegovo kriminalno djelovanje. Najbolji primjer ovoga je strip Batman: The Dark Knight iz New 52 serijala,[2] koji prezentira Tetchovu genezu upravo na ovoj bazi (mada stvarna Alice ovdje, nakon što ju Tetch ubije, postaje simbol; za više informacija vidjeti gore u tekstu). Teza o stvarnoj Alice korištena je i u animiranoj seriji Batman: The Animated Series te u seriji Gotham.

Kako god gledali i interpretirali Alice, bilo kao simbol, bilo kao stvarnu osobu, ona u svakoj inkarnaciji lika biva krunom Tetchove fiksacije, u jednom aspektu i njegov raison d'être. Kao što je ranije rečeno, njegova fantazija, ultimativno, nema smisla bez Alice i upravo su zbog toga svi njegovi zločini u konačnici fiksirani upravo na realizaciju njezinog lika, bilo da je u vidu izabrane, ali esencijalno nepoznate osobe, bilo da je u vidu izgubljene, ali postojeće Alice. Neovisno o žrtvama i cijeni, Tetch je spreman ići i do krajnjih granica kako bi ostvario svoju bizarnu fantaziju, vjerujući kako će mu upravo ona donijeti krajnju sreću, kojoj u konačnici teži. No, unatoč tome, njegova ovisnost o njoj ga čini izrazito osjetljivim upravo na nju, tako da je ona, paradoksalno, i njegov raison d'être i njegova najveća slabost.

Još jedna važna stvar za potpuno shvaćanje Hatterove psihe jest i njegov odnos s ljudima, pri čemu pokazuje određene paralele s Penguinom, koji je zbog svoje fizičke nakaznosti također bio izložen izoliranosti. Naime, a kao i dobar dio njegove ličnosti, Tetchova socijalna izoliranost ima korijene u njegovom nesretnom djetinjstvu, što je teza od koje polaze sve tri značajne stripovske priče koje donose njegovu genezu. Jervis Tetch je bio usamljeni dječak, a to je u velikoj mjeri bila posljedica činjenice da zbog svog fizičkog izgleda bio izvrgnut ruglu i odbijanju od strane svojih vršnjaka, zbog čega nije imao ni prijatelje ni djevojku. I dok su dvije verzije suglasne oko toga da je oduvijek bio društveno izoliran,[1][3] geneza iz stripa Batman: The Dark Knight polazi od nešto drugačije situacije, odnosno toga da je Tetch do jedne faze bio okružen prijateljima i bio dio blisko povezane skupine, međutim je zbog neuspjelih ljubavnih pokušaja i problema u razvoju, koje je kompenzirao lijekovima koji su uzrokovali njegovu maniju, na kraju bio izvrgnut odbacivanju od onog istog društva koje mu je nekoć bilo glavna utjeha.[2] Naravno da je, s čisto psihološke strane, takav splet okolnosti doveo do toga da je Jervis Tetch, suštinski gledano, nesretan još od ranog djetinjstva i da je izoliranost kojoj je bio izložen, a za koju je bio svjestan da je posljedica njegove nezgrapne persone, razvila cijelu seriju frustracija koje su se kasnije ispoljile u njegovom kriminalnom djelovanju. Naime, koristeći svoj genijalni intelekt, Tetch je shvatio da, ukoliko već ne može pridobiti prijatelje prirodnim putem, može iskoristiti svoje poznavanje neuroznanosti kako bi prisilio ljude da mu budu prijatelji ili njegova Alice, bilo da je koristio svoje čajeve, bilo da je koristio šešire. To je objašnjenje prisutno u cijeloj seriji stripova,[2][1][17] ali i nekim deriviranim materijaliam. Hatter je zapravlo vrlo rijetko uspio ostvariti nekakve stvarne odnose s drugim osobama (prijateljske ili romantične), pri čemu također pokazuje veliku sličnost s Penguinom, a čak i kada bi uspio, oni nikada ne bi bilo blagotvorni po njegovu psihu - tako je u stripu Gotham Central pobio članove školske momčadi u ime svoje stanodavke, s kojom je ostvario donekle prijateljski odnos,[3] a u serijalu Secret Six je postao dio istoimene skupine i razvio prema njima snažno prijateljstvo, samo da bi ga Rag Doll hladnokrvno izdao i pokušao ubiti.[1] Jedini likovi s kojima je konzistentno uspijevao ostvariti kakav-takav stvaran odnos, bez da je primjenjivao kontrolu ima, bili su Tweedledum i Tweedledee, mada je upitno koliko se tu radilo o stvarnom prijaljetsvu, a koliko o odnosu zasnovanom na kombinaciji strahopoštovanja i kriminalne suradnje. U konačnici, socijalna izoliranost kojoj je bio izložen uvelike je utjecala na krahiranje njegove psihe u kasnijem razdoblju, a cijelom je njegovom liku dala jednu tragičnu notu, koja donekle objašnjava, ako već ne opravdava, njegovu uvrnutu psihu; vječno sam, Hatter je u jednom trenutku shvatio da netko poput njega ne treba graditi odnose, već ih stvarati umjetnim putem, koristeći kontrolu uma kako bi realizirao privid svojih kerolovskih fantazija o ljubavi i prijateljstvu.

Iako pitanje ovisnosti ostaje neriješeno u sklopu Tetchova psihološkog profila, mnogi su autori na različite načine obradili tu problematiku. Ipak, vjerojatno najbizarnija interpretacija je ona iz serijala Secret Six, autorice Gail Simone, gdje Hatter koristi svoje šešire na samome sebi kako bi si indicurao "blaženo" stanje, čiji je stvoreni užitak neusporediv s bilo kojim što ga je dotad iskusio.

Kako je Mad Hatter u početnom razdoblju bio tek šeširima i krađom opsjednuti, komični zlikovac, njegova psiha nije dobila prostora za dublju analizu. Međutim, sazrijevanjem njegovog lika u Modernom dobu, sve je aktualnije postalo pitanje utjecaja opijata i halucinogenih sredstava na njegov um. I dok je činjenica da je Jervis Tetch sklon fantazijama postala razvidna još iz njegove fiksacije Carrollom, analiza njegove psihe otvorila je i pitanje konzumacije sredstava koje djeluju na kemiju mozga, što je Tetchu, s obzirom na specijalnost, bila vrlo bliska tema. I iako se ne može kazati da je Tetch ovisnik u pravom smislu te riječi (kao što je, primjerice, Two-Face ovisan o svom novčiću ili Ra's al-Ghul o Lazarus Pitu), različite verzije su prezentirale različite aspekte njegove konzumacije opijata, ali i posljedice iste. Najblaže varijante prikazivale su ga kao čestog konzumenta čajeva s halucinogenim sredstvima i(li) opijatima[1][2] ili pak kao korisnika nargile, kao u Morrisonovom Arkhamu, međutim tu se doista radilo o prilično ublaženom prikazu njegovih sklonosti. Neke su verzije išle još i dalje, prikazujući Hattera kao lika sklonog samoinduciranim halucinacijama, čija je svrha bila ili postizanje užitka,[1] ili zadovoljavanje njegove uvrnute psihe.[2] Ove interpretacije uglavnom su se bavile onim bizarnijim i problematičnijim aspektima njegove ličnosti, a prikazale su ga, praktički, kao ovisnika o opijatima i halucinogenim sredstvima, čak i teškim drogama,[1] koji nije u stanju kontrolirati svoje ludilo i, paradoksalno, racionalno razmišljati bez takvih epizoda; u prilog ovomu može se spomenuti i njegova brzo razvijena sklonost prema opasnim lijekovima iz stripa Batman: The Dark Knight.[2] Posljednja interpretacija iz ove skupine ujedno je i najbizarnija te je prisutna samo u serijalu Secret Six Gail Simone, a gdje je Mad Hatter prikazan kao izolirani čudak koji koristi svoje šešire za kontrolu uma na sebi samome kako bi si kemijski inducirao užitak neusporediv s bilo kojim drugim;[1] on čak i kaže kako je vršio usporedbe i došao do tog zaključka.[1] To stanje, koje on naziva "blaženim", bacalo bi Hattera u induciranu ekstazu od koje bi upadao u trans tokom kojeg bi se potpuno izolirao od stvarnog svijeta.[1] Zaključno, ne može se reći da je pitanje ovisnosti jasna i standardna odlika Hatterova lika, međutim uvelike je popularizirana i korištena u modernim interpretacijama, koje su ovakvom pristupu davale sve više značaja. Nema sumnje kako je promjena stanja uma i bijeg od realnosti Tetchov forte, međutim modus realizacije tih aspekata nije dovoljno konzistentno prezentiran da bi se moglo govoriti o nepromjenjivoj činjenici i trajnoj karakternoj osobini - nekada je samo bio pretjerano sklon običnim čajevima.

Kao što je i rečeno, konačna evaluacija psihičkog stanja Mad Hattera vrlo je složena, mahom zbog različitosti u interpretaciji intenziteta njegove patologije. Radi se o liku čije psihičko stanje varira od nešto snažnije izražene opsesije pa sve do potpune psihoze, od gotovo potpune lucidnosti do manične izgubljenosti, zbog čega je izrazito teško dati točnu evaluaciju. Neke trajnije odlike, uz njihove varijacije, objašnjene su ranije kroz tekst i jasno indicidaju na postojanje opsesivno-kompulzivnog poremećaja ili istovjetnog poremećaja ličnosti, mada se u usporedbi s Riddlerom ili Calendar Manom radi o prilično blagoj varijanti. Ono što je možda nešto izraženije kod Mad Hattera je njegova shizofrenija ili možda shizotipni poremećaj ličnosti; distinkcija između to dvoje varira ovisno o samoj interpretaciji Hatterove psihe. Iz većine adaptacija je očito kako Hatterov um funkcionira vrlo shizofreno i kako je cijeli njegov mentalno-kognitivni sklop vrlo nekonvencionalan; tomu treba pridodati i česte halucinacije, bilo da su one samoinducirane bilo da su idiopatske. Hatterov shizofreni um uvelike utječe na njegovo svakodnevno ponašanje i njegovu socijalnu izoliranost, a još dodatno pojačava njegovu bizarnu opsesiju Carrollovim djelom, koja upravo zbog tog stanja uma često biva utjelovljena u njegovim zločinima. Ipak, uzroci njegove shizofrenije su nešto jasniji od same dijagnoze i mogu se pratiti sve do tragičnog djetinjstva, opsesije Carrollom te neuzvraćene ljubavi i nepostojećih socijalnih kontakata, a u velikom broju slučajeva i zlostavljanja te namjerne izolacije; u tom je kontekstu donekle sličan Penguinu. S obzirom na količinu psihičke traume koju je proživio, nije ni čudno da je Mad Hatter, a koji je uz to i fizički hendikepiran, postao, zapravo, tragična figura obilježena psihopatologijom koja mu je istovremeno i jedini spas od surove realnosti u kojoj živi, koja mu omogućava da živi u izoliranom, fiktivnom i stiliziranom svijetu rekreacije Carrollove bajke, svijetu djeteta u kojemu njegov smisao postojanja postaje tragična i vječna potraga za srećom u vidu Alice, ali je jednako tako i krajnje opasno oružje jer je upravo zbog te tragične psihe Jervis Tetch spreman na sve kako bi realizirao svoj plan.

Pedofilija[uredi - уреди | uredi izvor]

Prilikom psihološke analize Mad Hattera i njegovog uma, jedno pitanje ostalo je toliko kontroverzno i toliko značajno da je zaslužilo posebno poglavlje, a to je ono vezano uz njegovu presumiranu pedofiliju, koja je prvi puta implicirana u alternativnom stripu Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth Granta Morrisona,[15] a kasnije se tek sekundarno provlačila kroz neka kasnija izdanja. No, kako bi ovaj aspekt njegove ličnosti bio potpuno jasan, prethodno bi trebalo objasniti koliku uopće ulogu seksualnost ima u Hatterovoj priči.

U velikoj većini interpretacija, Mad Hatter ili ne pokazuje nikakve znakove seksualne potrebe, ili pak pokazuje otvoren prijezir prema ženama i muškoj pohoti.[1] Takav rasplet, unatoč činjenici da su neki zlikovci, poput Two-Facea ili Penguina, otvoreno realizirali svoje seksualne potrebe, za Tetcha nije uopće neobičan, s obzirom na to da je njegov um, iz gore objašnjenih razloga, zakočen u fazi djetinjstva u kojoj je seksualnost ne samo strana i apstraktna, već i nepostojeća. U svijetu Lewisa Carrolla, seksualnost je nepostojeća tema i osjećaji koje Mad Hatter prezentira prema svojoj fiktivnoj Alice zapravo su ili platonski ili potpuno aseksualni, usmjereni isključivo na emocionalni koncept vječne sreće u kojem i sam Tetch pronalazi spas. Tako da čak i u onim bizarnijim slučajevima, gdje Hatter doslovno rekreira Carrolla i realizira realnu verziju fiktivne djevojčice,[17] cijela je scena lišena seksualnog konteksta. Možda najprecizniji primjer za ovo je upravo Hatterova geneza,[2] gdje se ilustrira nekoliko specifičnosti vezano uz nepostojeći značaj seksualnosti za njegov lik. Prva stvar je njegova potpuna nezainteresiranost za ženski spol, a koja se manifestira kroz njegov brutalan tretman svih onih žena koje ne udovoljavaju njegovoj viziji, neovisno o njihovom realnom fizičkom izgledu; djevojka Brucea Waynea u ovom je kontekstu iznimka jer se radilo o osveti, ali i ona je čak uklopljena u kontekst Hatterove idealne Alice, bez kojega ni ona ne bi bila predmet njegova interesa. Drugo što je bilo razvidno jest njegovo potpuno ignoriranje fizičkih karakteristika u odnosu na idealiziranu viziju, što se očituje u njegovom susretu s Alice Dee, oronulom, ispaćenom ženom koju Mad Hatter ubija ne zato što ona fizički više ne predstavlja lijepu djevojčicu koju on pamti iz djetinjstva, već zato što je konceptualno njezin lik daleko od one djevojčice u koju se zaljubio - ona je odrasla, ona je prestala biti djevojčica koja je bila i zato ju je morao ubiti; dakle, Hatter je ovdje evidentno bio spreman zanemariti fizičku deterioraciju Alice Dee da je ona zadržala one psihološko-emocionalne karakteristike koje joj je on pripisao i njegov je zločin motiviran isključivo nedostatkom potonjih, a ne onim prvim. Treća i posljednja, a ujedno i najvažnija stvar upravo je mentalni sklop u kojem Jervis Tetch funkcionira, a koji je, suštinski, mentalni sklop djeteta, odnosno odrasle osobe zaostale u i fiksirane na ideji idealnog, neiskvarenog djetinjstva i jednog, sretnog i savršenog, trenutka kojeg želi rekreirati. Emocionalna veza koju Tetch, u svoj svojoj maniji, osjeća prema tom trenutku i likovima iz tog trenutka, lišena je bilo kakve seksualne konotacije i ista ni u kojem trenutku nije postala relevantan faktor u realizaciji njegova plana. U konačnici, Gail Simone u serijalu Secret Six odlazi čak toliko daleko da otkriva kako Hatter otvoreno pokazuje prijezir i nedostatak svakog interesa za golu Knockout, čija pojava potpuno izbezumi Catmana i Deadshota;[1] u ovom kontekstu Hatter ne reagira čak ni na direktne podražaje.

Kao što je vidljivo, većina relevantnih stripovskih interpretacija u potpunosti zanemaruje seksualnost kod Mad Hattera, bilo da je u potpunosti ignorira, bilo da daje jasne dokaze kako je ona potpuno irelevantna u njegovom mentalnom sklopu. Takav rasplet, kao što je rečeno, nije neobičan jer je većina autora pristupla Tetchu kao odraslom djetetu, odnosno tragično psihotičnoj odrasloj osobi koja je zaostala u jednom trenutnku idealnog i nikada realiziranog djetinjstva, u fazi životnog razvoja u kojoj je seksualnost još uvijek vrlo apstraktan koncept. I dok stripovski Hatter uglavnom ne pokazuje gotovo nikakav, a posebice ne seksualni, interes za žene (i muškarce), osim onog čisto utilitarnog (koliko te osobe mogu biti od koristi u realizaciji njegova plana), neke derivirane verzije lika (o kojima će više riječi biti u sljedećem poglavlju) odlučile su se za drugačiji pristup, naglašavajući upravo seksualnost kao jedan od važnih faktora Hatterove psihe - takav primjer je u serijalu igara Batman: Arkham, gdje se seksualna priroda Tetchovih zločina, doduše, samo implicira, te u seriji Gotham, gdje ona dobiva i incestuozni karakter.[6] Ipak, čak ni derivirane verzije nisu Hatteru pridavale dijagnozu pedofila.

Kao što je ranije rečeno, ova teza prvi put je prezentirana u Morrisonovom stripu smještenom u alternativnom realitetu, a gdje vidimo ostarjelog i prilično izgubljenog Mad Hattera kako u Arkhamu, pod utjecajem opijata, govori o "malim, bestidnim kurvama", odnosno o ženskoj djeci koja ga podsjećaju na njegovu Alice.[15] Detalji ove priče nikada nisu otkriveni i cijela teza svedena je na tek par redaka teksta, koji su kontroverzno implicirali da je Hatterova fiksacija na djecu zapravo pedofilija. S obzirom na "izvučenost iz konteksta" samoga stripa, teško je ponuditi konkretno objašnjenje za ovu implikaciju, međutim moguće je osvrnuti se na činjenicu da je Morrison, u kontekstu mračnog karaktera svoga stripa i generalne atmosfere psihičkog kaosa koju strip uspješno prenosi, predstavio jednog ostarjelog i potpuno pogubljenog Mad Hattera, koji iz perspektive jednog starca promatra svoju vječnu fiksaciju na Alice; njegovi komentari u tom kontekstu dobivaju određenu težinu. Iako je izazvala kontroverze, ova teza nikada nije u potpunosti zaživjela u biografiji Jervisa Tetcha i dobila je tek sekundarnu važnost u stripu Robin: Year One.[20] Naime, u tom je stripu Jervis Tetch otimao djevojčice i kostimirao ih u Alice, ali je to radio po nalogu diktatora Leeja, koji je jasno demonstrirao svoje pedofilske sklonosti. Iako je Tetch, dakle, otimao djevojčice i spremao se predati ih pedofilu, činjenica je da je on kroz strip pokazao gotovo nikakav interes za njih, izuzev onog poslovnog, i kako nije demonstrirao nikakvu seksualnu privlačnost prema svojim žrtvama; u najgorem slučaju, Tetch je tek odobravao pedofiliju, ali sam nije pokazivao simptome iste, radeći zapravo, kao i većina gothamskih kriminalaca, poslove radi vlastite, financijske koristi.

Nakon ove analize, razvidno je kako je pitanje seksualnosti kod Mad Hattera gotovo pa zanemarivo i kako je Morrisonova teza o pedofiliji zapravo više kontroverzna, nego što ima neke jasnije realne implikacije. Jervis Tetch je prikazan gotovo aseksualno ili, barem, kao osoba koja seksualnost doživljava kao dalek i stran, praktički apstraktan koncept, i to je teza koja se provlačila kroz gotovo sve stripovske interpretacije i većinu deriviranih materijala, uz nekoliko iznimki, koje su pripisivale seksualni karakter njegovim zločinima, ali čak ni one nisu išle toliko daleko da su insinuirale pedofiliju. Morrison je tako ostao jedini autor koji je sugerirao ovu činjenicu, međutim kada se ona stavi u kontekst mračnog karaktera njegova stripa i činjenice da je isti smješten u alternativnu realnost, postaje vjerojatnim da je Morrison svoju tezu koristio više kao sredstvo za samu radnju, kao plot element i sredstvo karakterizacije, koje se najbolje uklapalo u kontekst njegove priče.

Medijske adaptacije[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizija[uredi - уреди | uredi izvor]

David Wayne kao Jervis Tetch, odnosno Mad Hatter u seriji Batman iz 1966. godine.

Unatoč činjenici da u inicijalnom razdoblju nije uživao velik renome među Batmanovim protivnicima, Mad Hatter je na televiziji debitirao već u kultnoj camp seriji Batman iz 1960-ih godina, kao jedan od likova koji se svojom "kid-friendly" prikladnošću uklapao u tadašnje okvire. Hatter se pojavio u ukupno dvije dvodijelne epizode, u kojima ga je igrao David Wayne. Ova verzija Jervisa Tetcha fizički je, ali i konceptualno, identična onoj iz tadašnjih stripova, a za koju se tada još uvijek nije znalo da je Lažni Mad Hatter, a ne stvarni Jervis Tetch (o ovoj problematici u kontinuitetu više informacija dostupno je gore u tekstu). Svoj debi imao je u prvoj sezoni, u epizodama "The Thirteenth Hat" i "Batman Stands Pat". U prvoj od njih, Mad Hatter je krenuo u osvetnički pohod na porotnike koji su ga proglasili krivim za ranije kriminalno djelovanje. Njegov plan se sastoji u otimanju svakog pojedinačnog porotnika te krađi njihovih šešira, a kruna istoga je otimca Batmana i krađa njegove maske, a sve zbog činjenice da je Batman bio ključni svjedok koji je doveo do njegove osude; sve su ovo motivi koji su preuzeti iz tadašnjih stripova, u kojima je (Lažni) Mad Hatter također bio prilično bezazleni zlikovac opsjednut šeširima i krađom Batmanove maske.[42][52] Iako Batman i Robin u toku epizode gotovo svladaju Hattera, ovaj uspijeva pobjeći i zatočiti Batmana u gipsanoj kutiji. U sljedećoj epizodi, Batman se uspijeva izvući iz gipsanog zatvora i nakon potrage, Robin i on uspijevaju pronaći Tetcha. Ono što njih dvojica nisu znali jest da je Hatter otkrio njihov ranije postavljeni uređaj za praćenje te da je u tvornici šešira, u kojoj drži svoju kolekciju, pripremio zamku za njih. Iako se isprva čini da će Mad Hatter ponovno poraziti Dynamic Duo, oni se uspijevaju snaći i svladati ga, prije nego ga Batman gurne u kanistar s nesmrtonosnom kiselinom koja ga omami, ali mu ne nanese nikakve ozljede, nakon čega oslobađa otete porotnike. Svoje drugo i posljednje pojavljivanje, Mad Hatter je imao u epizodama "The Contaminated Cowl" i "The Mad Hatter Runs Afoul" iz druge sezone. U prvoj od navedenih, otkrivamo kako je Mad Hatter pobjegao iz zatvora i kako ponovno planira ukrasti Batmanovu masku. Prerušen u orijentalnog pašu, Mad Hatter je infiltrirao gothamski bal klobučara, gdje je oteo veliki rubin sa šešira kolumnistice Hattie Hatfield. Iako su Batman i Robin došli kako bi ga zaustavili, Tetch je uspio pobjeći, ali je prethodno posuo Batmanovu masku rozim radioaktivnim sredstvom.[53] Prateći Batmanova kretanja do laboratorija za atomsku energiju, Mad Hatter je želio iskoristiti priliku kada Batman skine masku radi dekontaminacije da istu ukrade, pri čemu bude uspješan, ostavivši Batmana i Robina da umru od radijacije. U sljedećoj epizodi, Gothamom se proširi glasina kako su dva kostura pronađena u laboratoriju tijela Batmana i Robina, što Mad Hatteru omogućava da nastavi sa svojim zločinačim valom. Ipak, tokom epizode se otkrije da su Batman i Robin zapravo živi te oni uspiju pronaći Tetcha. Nakon borbe na vrhu vodotornja, Dynamic Duo još jednom porazi svog protivnika, koji je na taj način zaključio svoja pojavljivanja u ovoj seriji.

Sljedeće pojavljivanje imao je već 1968. godine u animiranoj seriji The Batman/Superman Hour, što je ujedno bilo i njegovo prvo animirano pojavljivanje. Glas mu je, kao i mnogim zlikovcima, posudio Ted Knight, a on se pojavio u tek jednoj epizodi, prikladno naslovljenoj "A Mad, Mad Tea Party". Iako je cijela ova serija bila inspirirana ranije spomenutom serijom i tadašnjim stripovima, Mad Hatter je ovdje uvelike drugačiji u odnosu na svoje tadašnje inkarnacije, posebice u odnosu na Wayneovu interpretaciju, te je mnogo sličniji modernim interpretacijama lika, koje su se pojavile osjetno kasnije. Bez ikakvih brkova, Tetch je u ovom animiranom serijalu mnogo više fiksiran na Carrollovu Alice nego na same šešire, što je jedna od najvažnijih odlika modernih interpretacija tog lika, mada nikada nije prešao u mračnog i psihički opterećenog lika kakav je bio u kasnijem periodu. U samoj epizodi, Mad Hatter je planirao ukrasti antikni čajnik kako bi uspješno organizirao svoju "ludu čajanku", a uz to je imao i istrenirane bijele zečeve, automobil u obliku cilindričnog šešira te pomoćnike odjevene kao likove iz Carrollovih priča.

Promjena dizajna Mad Hattera kroz animirani kontinuitet

Gotovo trideset godina je trebalo da se Jervis Tetch ponovno pojavi na telviziji, ovoga puta kao lik u kultnoj animiranoj seriji, Batman: The Animated Series, gdje mu je glas posudio Roddy McDowall. Prvo pojavljivanje imao je u epizodi "Mad as a Hatter", za koju je scenarij napisao Paul Dini. U ovoj seriji, Jervis Tetch je doktor znanosti koji je zaposlen u kompaniji Brucea Waynea, gdje radi na uređajima za kontrolu uma, koje uspješno testira na štakorima. Nakon što njegov laboratorij posjeti Bruce Wayne osobno, ožalošćeni Jervis Tetch odlazi do svoje tajnice Alice Pleasance, kojoj indirektno pokušava reći da mu se jako sviđa; činjenica da ona ima dečka prilično ga razljuti. I dok on razmišlja treba li iskoristiti svoje uređaje za kontrolu uma, jer već je izradio prototip za ljudski um, na njoj, saznaje kako je Alice prekinula s dečkom i tu vidi svoju priliku. Odjeven kao Ludi Šešidržija iz Carrollove priče, Jervis dolazi po Alice te ju izvodi na spoj kako bi ju impresionirao; Alice je doista vesela i sretna zbog takvog raspleta, ne znajući da je većina zapravo inscenirana, zahvaljujući Tetchovim uređajima za kontrolu uma. Tokom iste večeri, Batman spasi živote dvojice uličnih kriminalaca, kojima je Tetch naredio da se bace s gothamskog mosta. Nakon uspješnog spoja, Tetch odlazi kući sretan, ne znajući da je Alicein dečko došao kod nje i da su se oni pomirili. Kada sljedećeg jutra dođe veseo na posao, što izazove opće čuđenje njegovih kolega, s buketom ruža za Alice, biva teško razočaran kada saznaje što se dogodilo i da je Alice zaručena. U naletu bijesa, Tetch se odluči osvetiti tako što kontrolira Aliceinog zaručnika i naredi mu da nanovo prekine s njom, nakon čega odlazi u njezin stan i pokuša joj se nametnuti kao njegova zamjena. Batman, koji je povezao ranije incidente s Tetchom, dolazi do stana i konfrontira Tetcha, ali ovaj uspije pobjeći s Alice u tematski park napravljen prema Carrollovoj priči. Batman ih slijedi, ali prvo se mora sukobiti s Tetchovim pijunima odjevenim u likove iz Carrollove bajke, nakon čega dolazi do stola, za kojim pronalazi Alice, također pod Tetchovom kontrolom. Iako Batman pokuša uvjeriti Tetcha da je njegova ljubav pogrešna i da on voli beživotnu lutku, Tetch ne popušta i napada Batmana, kriveći njega za svoje postupke. Nakon kraće konfrontacije, Batman uspijeva svladati Tetcha uz pomoć modela zmaja Jabberwocka, koji razočaran promatra ponovno ujedinjenje Alice i njezinog zaručnika.[4]

Mad Hatter u seriji
Batman: The Animated Series
Znanstvenik Jervis Tetch prije svoje transformacije u zlikovca Mad Hattera, prikazan kako ljutito promatra zajedničku fotografiju Alice Pleasance i njezinog dečka. Nerealizirana ljubav prema Alice bila je okidač za njegovu transformaciju u zloglasnog i opasnog zlikovca.
Scena iz hvaljene epizode "Perchance to Dream", u kojoj Bruce Wayne u sekvenci sna otkriva kako Batmanovu masku nosi upravo Jervis Tetch te kako je on odgovoran za cijelu tu iluziju. Ova epizoda je i danas, prema kritičarima, jedna od najboljih epizoda cijelog serijala, a glumac Kevin Conroy, koji je posudio glas Batmanu, nazvao ju je svojom najdražom epizodom.

Sljedeće pojavljivanje bilo je u kritički nahvaljenoj epizodi "Perchance to Dream", gdje je Mad Hatter pokazao koliko opasan protivnik može biti. Naime, nakon što Batman prati kriminalce do skladišta, na toj ga lokaciji omami blještavo svjetlo, nakon čega dobije udarac koji ga onesvijesti. Ubrzo se Bruce Wayne budi u svom imanju, ne sjećajući se kako je incident od prethodne noći završio. Međutim, ispostavlja se kako situacija nije identična kao i ranije - Batcave ne postoji, Alfred nema pojma ni o kakvom Batmanu ili Robinu, a Bruce Wayne je zaručen za Selinu Kyle i vodi idealan, miran život. Iako se isprva odluči uživati u blagodatima idealnog života, Bruce Wayne ubrzo shvaća da nešto nije uredu kada pokuša čitati novine i knjigu, ali tekst djeluje nejasno; nedugo zatim, policajci ga pokušavaju uhapsiti zbog kupovine kuke i svjetiljke. Bruce Wayne bježi do groblja, a na vrhu crkvenog zvonika pronalazi Batmana, s kojim ulazi u fizički sukob, objašnjavajući mu da je shvatio da se radi o snu. Iako se čini kako će Batman pobijediti, Bruce Wayne ga uspije svladati i skine mu masku, otkrivši ispod nje lice Jervisa Tetcha. Tetch ga tada pohvali na dobrom zaključivanju, na što Bruce Wayne ostane šokiran jer shvati da Hatter onda zna njegov tajni identitet; Tetch mu tada objasni da je to istina, ali da uređaj za induciranje snova ne prenosi podatke prema vani, tako da stvarni Mad Hatter, izvan sna, ne zna ništa što se odvijalo u Bruceovoj glavi. Kada mu Bruce naredi da zaustavi san, Tetch biva ožalošćen zbog činjenice da se njemu nije svidio idealni svijet što ga je stvorio za njega, na što mu Bruce govori da to nije stvarno te mu naređuje da mu govori kako sve to zaustaviti. Tetch mu citira Carrolla i navodi kako je stvorio idealni svijet za njega, svijet u kojemu je Bruce Wayne imao sve, pokušavajuči ga uvjeriti da ne postoji način da se iz tog sna izađe. Ipak, Bruce Wayne shvati način te se odluči, unatoč Hatterovom pokušaju da ga spriječi, baciti s vrha tornja - taktika se pokaže uspješnom i Batman se doista probudi. Svjestan da je izgubio, Tetch u nevjerici promatra kako Batman dolazi k sebi. Bijesan, Vitez tame ga upita zašto mu je to uradio, nakon čega mu Tetch, plačući, govori kako je on uništio njegov život i kako mu je bio spreman dati bilo kakav, čak i savršen život, samo da ga makne iz svoga; nakon toga Tetch se sruši na koljena, a ubrzo vidimo kako ga odvodi policija.[54] Sljedeće pojavljivanje imao je u epizodi "The Worry Men", posljednjoj iz prve sezone, čiji je scenarij ponovno napisao Paul Dini. Nakon što se bogatašica Veronica Vreeland vrati iz Centralne Amerike, organizira zabavu na kojoj, između ostalog, podijeli ljudima minijaturne lutkice, koje se zovu Worry Men, a koje navodno rješavaju svačije probleme, ako se pred spavanje stave ispod jastuka; tokom iste zabave, Bruce Wayne uoči muškarca odjevenog kao centralnoameričkog Indijanca, međutim ovaj uspije pobjeći. Tokom noći, nekoliko gothamskih bogataša bez jasnog razloga odluči "dati" milijune dolara, koje preuzimaju novi muškarci odjeveni kao centralnoamerički Indijanci, što Batman poveže s lutkicama koje je dijelila Veronica Vreeland; međutim, ubrzo se ispostavlja kako je i ona žrtva. Batman ubrzo poveže činjenice i zaključi kako iza svega stoji nitko drugi do li Jervis Tetch, odnosno Mad Hatter, koji se utaborio u praznom teatru (gdje se, simbolično, nalaze lutke drugih Batmanovih protivnika) gdje skuplja ukradeni novac. Kada njegovi pomoćnici, odjeveni u već spomenute Indijance, dolaze praznih ruku i informiraju ga da ih je Batman zaustavio, Mad Hatter poludi, shvativši da će Batman zasigurno doći, međutim ubrzo se obraduje jer shvaća da ima vremena smisliti plan. Vitez tame doista pronalazi njegovo skrovište, no Tetch ga iznenadi lutkom odjevenom u njegov kostim, govoreći mu pritom kako je znao da će doći te kako mu je pripremio neke "stare prijatelje". U tom trenutku, Batmana napadaju lutke njegovih protivnika koje se nalaze u teatru, prvo Penguin, zatim Riddler, Harley Quinn i, na koncu, Joker, nakon čega Batmana napadaju Hatterovi pomoćnici, koji ga uspijevaju svladati. Ubrzo se pojavljuje i sam Tetch, koji govori da se, sada kada je pušten iz Arkhama, povlači iz kriminala i odlazi iz Gothama, nakon što mu Batman kaže da je razočaran njime jer je uz svu svoju genijalnost postao običan lopov. Tetch objašnjava kako želi kupiti otok, međutim za to mu je trebalo novca, kojega je odlučio nabaviti preko Veronice Vreeland, nakon što je čuo za njezin put u Centralnu Ameriku. Uz pomoć lokalnog lutkara i trgovca, kasnije prerušenog u indijanskog poglavicu, Tetch je Veronici dao hrpu lutkica u koje je ugradio svoje mikročipove. Nakon što mu je objasnio svoj plan, Hatter pokuša skinuti Batmanovu masku za svoju kolekciju, međutim Batman ga udari nogama, nakon čega Tetch odluči staviti Batmana pod giljotinu. Prije nego Tetch aktivira mehanizam, Batman iskoristi uređaj za neutraliziranje njegovih čipova, oslobodivši tako Tetchove pijune njegova utjecaja. Iako Tetch pusti oštricu i namjerava dekapitirati Batmana, njegovi pijuni, koji su čuli njegove uvrede na njihov račun, okrenu se protiv njega i tako pomognu Batmanu; "poglavica" ih zaustavi i govori im da ga prepuste policiji, što Hatter iskoristi i iz šešira izvuče pištolj, s kojim planira ubiti Batmana, međutim Vitez tame je nestao. Tetch ga traži, no Batman ga prevari pomoću lutke odjevene kao on, nakon čega ga svlada. U Arkhamu, vidimo kako je lutkar izradio jednog Worry Mana za Tetcha, u liku Batmana, koji se vrpolji u snu u svojoj ćeliji u aziliju.[55]

U sklopu druge sezone, The Adventures of Batman & Robin, Mad Hatter se pojavio u dvije epizode, mada nikada kao glavni negativac, kao što je to bio slučaj u prvoj sezoni. Prva epizoda bila je "Trial", u kojoj je Mad Hatter bio jedan od sudionika montiranog procesa protiv Batmana, nakon što je ranije stavio sve zaposlenike u Arkhamu pod svoju kontrolu. Tokom procesa je bio predsjednik porote, ali i prvi svjedok ispitan od strane Janet Van Dorn. Iako je Hatter tvrdio da je Batman kriv za njegovu preobrazbu u kriminalca, tvrdeći da ga je upravo on prisilio da otme i ispere mozak Alice Pleasance te da mu nije ostavio nikakvog izbora; kada ga je Van Dornova pitala zašto nije poštovao Aliceine želje i ostavio ju na miru, Hatter se izlanuo da bi ju radije ubio nego to uradio, nakon čega je odmah shvatio kako je pogriješio. Nakon procesa, Hatter je prenio odluku porote koja je oslobodila Batmana krivnje, međutim to nije spriječilo zlikovce da napadnu Viteza tame i tužiteljicu. Batman je, na koncu, ipak uspio spasiti tužiteljicu i sebe.[56] U epizodi "Make 'Em Laugh", Hatter se pojavio tek kratko i to u svojoj ćeliji u Arkhamu, gdje su ga posjetili Batman i Robin. Tamo su otkrili kako on nije glavni krivac za seriju bizranih zločina te da je netko, kasnije se ispostavilo Joker, ukrao njegove čipove za kontrolu uma te je čak i njega osobno stavio pod njihovu kontrolu, potpuno ga ukomiravši.[57] Dinijev koncept Mad Hattera, a slično je bilo i s Mr. Freezeom, temeljio se, zapravo, na tragičnosti njegove pojave i neuzvraćenoj ljubavi kao katalizatoru za njegovo kriminalno djelovanje. Kako je vidljivo u njegovom prvom pojavljivanju, Tetch je bio usamljeni genijalac koji je patio za djevojkom koja ga nije niti mogla voljeti, a upravo je to dovelo do njegovog konačnog kraha i nepovratnog ulaska u svijet kriminala te dostizanja statusa jednog od Batmanovih najopasnijih protivnika.

Drastična primjena vizualnog dizajna lika povukla je za sobom i određene promjene u interpretaciji, tako da je Roddy McDowall bio donekle mračniji i znatno manje teatralan nego u ranijim interpretacijama. Ipak, Mad Hatter u seriji The New Batman Adventures nije igrao ni približno veliku ulogu kao u njezinoj prethodnici.

Mad Hatter se pojavio i u seriji The New Batman Adventures, koja je bila dio istog animiranog kontinuiteta kao TAS, a glas mu je nanovo posudio Roddy McDowall, koji je donekle izmijenio svoju interpretaciju i bio manje tetralan. Kao i većina likova iz ovog animiranog kontinuiteta, Mad Hatter je doživio osjetnu promjenu vizualnog dizajna, postavši maleni, kržljavi čovječuljak u tamnozelenom odijelu, fizički nalik na glodavca; ova ga je promjena učinila sličnijim stipovskoj verziji lika. Epizoda "Animal Act" bila je jedina u kojoj je Mad Hatter bio samostalni zlikovac, a temeljila na seriji zločina što su ih počinile životinje, čije je umove kontrolirao upravo Hatter, koji je za to vrijeme bio prerušen u nijemog klauna koji radi za Haly's Circus. Nešto kasnije, voditeljica cirkusa, Miranda Kane (koja je Batmanova glavna osumnjičena), otkriva kako nijemi klaun stoji iza svega, nakon čega joj se on predstavi kao Jervis Tetch, odnosno Mad Hatter. Batman i Nightwing u međuvremenu otkriju da Hatter stoji iza svega te odlaze do cirkusa, gdje prvo spašavaju Mirandu od lava i lavice, a onda se odlaze suočiti s Hatterom. U velikom šatoru, Hatter dočekuje svoje goste i objašnjava kako je bio blizu savršenstva u svojoj kontroli uma, uspjevši kontrolirati životinje s velike udaljenosti, ali kako mu je za ljude još uvijek potrebna blizina. Nakon toga, svi članovi cirkusa napadaju dvoje junaka, svi pod utjecajem Tetchove kontrole. Tokom borbe, jedan od cirkuskih radnika zapali Hatterov šešir, što dokine njegovu kontrolu nad ljudima, nakon čega se ovaj da u bijeg i planira iskoristiti ženku gorile, Peaches, kako bi pobjegao, međutim Nightwing mu uspijeva oboriti šešir, nakon čega ga Peaches svlada i tako dokine njegov plan.[58] Svoj debi je, doduše, imao nešto ranije, u epizodi "Over the Edge", gdje se pojavio u sekvenci sna, tokom talk showa zajedno s Harley Quinn, Riddlerom i Ventriloquistom, u svojstvu Batmanove žrtve, tokom kampanje za njegovo hapšenje; na kraju se ispostavilo da je cijeli taj rasplet događaja Batgirl samo sanjala, nakon susreta sa Scarecrowom.[59]

Jervis Tetch iz ovog serijala se pojavio i u crossover epizodi sa serijom Superman: The Animated Series, "Knight Time", gdje su ga Superman, tada prerušen u Batmana, i Robin, tražili, misleći kako je on odgovoran za ispiranje mozga pravom Batmanu. Nakon što od Penguina saznaju gdje se skriva, Superman i Robin odlaze na lokaciju, gdje Mad Hatter, Riddler i Bane smišljaju plan kako iskoristiti navodni Batmanov nestanak. No, Superman i Robin ih zajednički spriječe, nakon čega odvode Hattera u policijski laboratorij, gdje on tehnologiju pomoću koje je hipnotiziran Bruce Wayne identificira kao vanzemaljsku; na kraju se ispostavilo da je za cijeli incident odgovoran Brainiac.[60] U animiranoj seriji Batman Beyond se, zbog vremenskog kontinuiteta, nije pojavio, međutim njegov se šešir može vidjeti u epizodi "Black Out".

Mad Hatter se pojavio i u animiranoj seriji Batman: The Brave and the Bold, međutim tu se radilo o Lažnom Mad Hatteru, koji je bio korišten u stripovima za vrijeme nestanka Jervisa Tetcha. Njegova pojavljivanja u ovoj seriji bila su svedena na cameo nastupe i nisu bile govorne uloge.

Gotham[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Jervis Tetch (Gotham)
Benedict Samuel kao Jervis Tetch u seriji Gotham. Izrazito inteligentan i opasan, Samuelov Mad Hatter je bio dosad najmračnija medijska adaptacija ovoga lika te je dobio izrazite pohvale kritičara zbog uloge, ali i glumačke interpretacije.

Pola stoljeća nakon Davida Waynea, Benedict Samuel je postao drugi televizijski Jervis Tetch, ovoga puta u sklopu serije Gotham.[61][62][63] S obzirom na ton same serije, Gothamov Jervis Tetch je bio osjetno opasniji i mračniji lik od svog prethodnika, po mnogim odlikama jedan od najmorbidnijih zlikovaca čiju je priču serija prezentirala. Kreatori serije su Jervisa Tetcha predstavili kao vrsnog i vrlo sposobnog hipnotičara, koji ima sposobnost kontrolirati ljude i usađivati im različite misli u glavu. Svoj debi imao je u trećoj epizodi treće sezone, "Look Into My Eyes", kada se pojavljuje u Gothamu i unajmi Jima Gordona (Ben McKenzie) da pronađe njegovu sestru Alice (Naian Gonzalez Norvind), za koju se pretpostavlja da, zbog virusa u krvi, ima posebne moći. Kasnije se otkriva kako je Alice pobjegla od Jervisa jer joj je u pokušao usaditi "misli koje nijedan brat ne bi trebao imati", sugerirajući neprirodnu seksualnu privlačnost koju je Jervis osjećao prema Alice. Unatoč činjenici da ju je Gordon pokušao zaštititi, Jervis ju je otao i pokušao ju natjerati da ju voli, ali ju je na kraju slučajno gurnuo na šiljak, nakon čega je ona umrla. Jervis je za to okrivio Gordona. Kako bi se osvetio, Tetch je oteo Gordonovu bivšu djevojku, Leslie Thompkins (Morena Baccarin), te tada aktualnu, novinarku Valerie Vale (Jamie Chung), te ga je prisilio da odluči koju će od njih ubiti; kada Gordon odabere Lee, Tetch propuca Valerie i bježi. Kasnije je pokušao prošititi halucinogeno sredstvo naziva "Red Queen" po Gothamu, ali su njegov plan spriječili Nathaniel Barnes (Michael Chiklis) i Harvey Bullock (Donal Logue), koji su ga odveli u Arkham; Jim je, s druge strane, pao pod utjecaj sredstva i doživio halucinaciju tokom koje se suočio sa demonima iz prošlosti. Prije nego je odveden u Arkham, Tetch je uočio promjene na Barnesu temeljem kojih je deducirao da je otrovan Aliceinom krvlju (koja djeluje kao virus na sve koji dođu u doticaj s njom). Kasnije se otkrilo kako je on inficirao Marija Calvija (James Carpinello) istim virusom što ga je dobio Barnes.

Film[uredi - уреди | uredi izvor]

Za razliku od televizije, Mad Hatter se na filmu nije pojavio izvan animiranih adaptacija, gdje se pojavio u ukupno tri filma. Prvi od njih bio je Batman: Bad Blood iz 2016. godine, gdje mu je glas posudio Robin Atkin Downes. Mad Hatter je u ovom filmu vizualno dosta drugačiji nego u svim ranijim interpretacijama, podsjećajući likom na američkog predsjednika Abrahama Lincolna. U ovom filmu, Hatter radi za Taliju al Ghul te inicijalno saznajemo da je iskoristio svoje sposobnosti da oblikuje prazni um Heretica (klona Damiana Waynea) u onaj savršenog vojnika koji bi služio organizaciji League of Assassins. Nakon što Heretic otme Batmana, Mad Hatter reprogramira njegov um da bude potpuno odan Taliji i da otkrije sve tajne svojih saveznika. Uz Batmanovu pomoć, League of Assassins napadne sajam tehnologije u Gothamu, čiji je domaćim Bruce Wayne, te ukade tehnologiju Wayneove kompanije. Njegov sljedeći zadatak je da ispere mozak svim uglednim dostima i reprogamira ih da budu odani Taliji, međutim ne uspijeva završiti posao zbog borbe između Talijinih ljudi i Batmanovih saveznika. U sustavu dolazi do preopterećenja koja dovede do toga da Tetchova glava eksplodira, a on umire.

Njegova druga dva pojavljivana zapravo su cameo nastupi; prvi od njih bio je u filmu Batman Unlimited: Mechs vs. Mutants, gdje mu je glas posudio Troy Baker (iako nepotpisan u toj ulozi), dok je drugi bio Return of the Caped Crusaders, gdje se pojavio u vidu Lažnog Mad Hattera (zato što je film animirana verzija serije iz 60-ih), kao jedan od brojnih zlikovaca koji su se ujedinili s Robinom i Catwoman kako bi se borili protiv kloniranih, zlih Batmena.

Video igre[uredi - уреди | uredi izvor]

Mad Hatteru je u serijalu Batman: Arkham glas posudio Peter MacNicol. Uz dodatne materijale prezentirane kroz igru, ovaj serijal jako lijepo prikazuje tragičnu deterioraciju psihe Jervisa Tetcha, od usamljenog genijalca, preko morbidnog ubojice do psihičkog bolesnika koji je potpuno izgubio doticaj sa stvatnošću.

Mad Hatter je bio jedan od češće korištenih zlikovaca u video igrama o Batmanu. Svoje prvo pojavljivanje imao je već u igri The Adventures of Batman & Robin za Segu Genesis iz sredine 90-ih godina, gdje je zauzeo kazalište u Gothamu, koje je pretvorio u nadrealnu verziju Zemlje čudesa. Tamo je upravljao vojskom robota izrađenih prema likovima iz Carrollove priče.

Svoje sljedeće pojavljivanje imao je u uspješnoj igri Lego Batman: The Videogame, prvoj iz trilogije, gdje mu je glas posudio Chris Edgerly. Nakon što svi najveći Batmanovi protivnici pobjegnu iz Arkhama i podijele se u tri skupine po pet zlikovaca, Mad Hatter se pridruži Jokeru kao jedan od njegovih pomoćnika. Mad Hatter je zapravo protiv protivnik iz Jokerove skupine što ga Batman i Robin svladaju, nakon čega idu Harley Quinn, Scarecrow i Killer Moth. Njegovo oružje u igri je maleni pištolj, a posebne vještine su mu kontrola uma i dvostruki skok, kojeg ostvaruje zahvaljujući propeleru u svom šeširu.[64] Mad Hatter je ostao jedini Jokerov pomoćnik koji nije dobio zasebnu misiju tako da ga se može otključati za igru tek nakon što ga Batman i Robin poraze. Nakon pojavljivanja u MMORPG igri DC Universe Online, gdje mu je glas posudio Aaron Mace, Mad Hatter se nanovo pojavio u igri Lego Batman 2: DC Super Heroes, gdje mu je glas ovoga puta posudio Townsend Coleman. Iako je jedan od brojnih zlikovaca koji na početku igre pobjegnu iz Arkhama, nema nikakvu ulogu u glavnoj priči i može ga se susresti samo u vidu elektivne misije tokom igre. Mad Hatter je jedan od brojnih zlikovaca koji izazivaju kaos po Gothamu, a njegova posebna vještina jest da se može zakopati u zemlju i hipnotički sugerirati protivnicima da je stvorio vojsku "bijelih zečeva". Nakon što ga Batman i Robin svladaju, može ga se kupiti i on postaje igriv. Nolan North mu je posudio glas u posljednjem dijelu trilogije, Lego Batman 3: Beyond Gotham, gdje se pojavljuje kao igrivi lik, ali bez uloge u samoj priči.

Iako je prema kritičarima bila najlošiji dio Season of Infamy DLC paketa, misija "Wonderland" je dala dostojan kraj priči o Mad Hatteru i na maštovit način prikazala njegov posljednji okršaj s Vitezom tame, odavši pritom krajnje simpatičan i nadrealan hommage dotadašnjim nastavcima iz serijala.

Ipak, njegova najvažnija pojavljivanja u sferi video igara su, dakako, u serijalu Batman: Arkham, gdje se pojavio u tri od ukupno četiri nastavka; u svima mu je glas posudio Peter MacNicol.[65] U igri Batman: Arkham Asylum se ne pojavljuje, međutim njegov set za čaj se može pronaći u botaničkom vrtu, nakon čega se otkriva njegova biografija. Svoje prvo pojavljivanje imao je u drugom nastavku, Batman: Arkham City, gdje se pojavio kao jedan od manje značajnih Batmanovih protivnika. Nakon što spasi Vicki Vale, Batman dobije hipnotičku sugestiju od Tetcha, koji to iskoristi kako bi ga drogirao snažnim psihoaktivnim drugama u čaju i izazvao mu bizarne halucinacije, koje je dodatno pojačao stavljanjem maske za ispiranje uma. Ipak, Batman je uspješno svladao Hatterove pomoćnike i riješio se utjecaja Tetchovih halucinacija, nakon čega je svladao i samog Tetcha. Ukoliko se Tetch na lokaciji posjeti kasnije, vidjet će ga se u vrlo jadnom stanju kako kuka zbog šešira i kako traži prijatelja; ukoliko ga Catwoman posjeti, Tetch ju ne prepoznaje i traži Alice, na što ona komentira kako ga je Strange "dobro sredio" te mu laže kako ide tražiti Alice. Dodatni materijali iz igre otkrivaju kako je Tetch bio krucijalan faktor u Strangeovoj implementaciji kontrole unutar Arkham Cityja. Naime, Strange je bio fasciniran Tetchovim genijalnim idejama o kontroli uma i ispiranju mozga te ga je, kao upravitelj Arkhama, nagovorio da provodi nehumane eksperimente na pacijentima kako bi ih stavio pod svoju potpunu kontrolu; zauzvrat je dobivao nepresušne količine čaja, a Strange je čak koristio Tetchovu patološku fiksaciju ubojstvom mladih djevojaka koje je smatrao utjelovljenjima Carrollove Alice, što je bilo prilično mučno. Spisi o njegovoj kriminalnoj karijeri otkrivaju da je Tetch bio vrlo "plodan" ubojica i da je njegov zločinački plan zapravo bila bizarna i morbidna serijal brutalnih ubojstava. Nakon što je prostudirao njegove metode, Strange je iste iskoristio na svojim pomoćnicima, koje je pretvorio u elitnu i neupitno lojalnu privatnu vojsku. Njegova je uloga nešto veća u (pred)nastavku Batman: Arkham Origins, gdje je imao ulogu sličnu onoj Scarecrowa u Arkham Asylumu.[66] Hatterovo psihičko stanje u ovom nastavku je znatno bolje, s obzirom da je radnja smještena nekoliko godina prije Arkham Cityja, tako da se on čak i predstavlja kao Jervis Tetch, što u kasniji nastavcima više nije bio slučaj. Nakon što Batman odradi jedan zadatak, Mad Hatter pošalje nekoliko svojih pomoćnika sa zečjim maskama, a nakon što ih Batman svlada, ponudi mu "poslovnu priliku" da spasi još jednu "Alice". Batman pronalazi Tetcha u trgovini šeširima, gdje ga se može čuti kako prigovara što nije do savršenstva razradio svoje uređaje za kontrolu uma, ali i kako je zadovoljan činjenicom da konačno može natjerati ljude da ga primijete, jer je ranije bio usamljen i jadan; ovaj detalj otkriva tragičnu pozadinsku priču koja je često pratila Hattera. Nakon što Batman dođe spasiti djevojku, Hatter ga hipnotizira i pošalje na pustolovinu kroz "Zemlju čudesa", na kraju koje mora spasiti Alice od Tetcha. Koristeći Batarang, Batman obori Tetcha i spasi djevojku, koja ne prestaje jecati, govoreći kako više ništa neće biti kao prije. U posljednjem nastavku iz serijala, Batman: Arkham Knight, Mad Hatter se pojavljuje u DLC misiji iz Season of Infamy paketa, naslovljenoj "Wonderland". Tokom glavne radnje, Batman dobije obavijest od Aarona Casha kako se Jervis Tetch predao policiji i priznao, na svoj poetično-kriptičan način, da je uzeo tri taoca te daje Batmanu zadatak da ih pronađe. Tetch je zapravo oteo policajce s prikladnim prezimenima te ih zatvorio u prtljažnike automobila, koje je prethodno napunio eksplozivom; nitko od njih se ne sjeća kako je došao do tog mjesta. Nakon što Batman spasi dvoje, otkrije kako je treći taoc zapravo zamka i odlazi natrag u policiju, gdje Tetchu prezentira knjigu koju je našao na trećoj lokaciji, naslovljenu Batman's Adventures in Wonderland. Nakon što mu Tetch objasni da treba okrenuti stranicu knjige, koja sadrži povijest Batmanovih avantura u Arkham serijalu prikazanih u Hatterovoj nadrealnoj maniri, Vitez tame dođe u doticaj s halucinogenim sredstvom koje ga baca u novu iluziju, gdje se na stranicama knjige mora boriti protiv Hattera, koji ga nastoji poklopiti listanjem. Svaka stranica, odnosno razina, predstavlja posebnu priču iz Arkham serijala, referirajući tako, uz mnogo mašte, na ranija događanja. Batman se, na koncu, oslobodi halucinacije i svlada Tetcha, koji je potpuno lud jer Batman ponovno nije potpao pod njegovo ludilo, uvjeren u svom psihičkom rastrojstvu da je Batman zapravo Alice. Nakon što ga Batman zatvori u ćeliju, Hatter ga doziva da mu se pridruži, uvjeren i fiksiran kako je Vitez tame zapravo Alice. Hatterova misija je kritički prošla najlošije među četiri ponuđene iz ovog DLC paketa, uz komentar kako se radi o dobro zamišljenom konceptu, ali fabularno i igrački promašenoj ideji.[67][68] Uz ovo, dijelovi Hatterove opreme iz ranijih nastavaka nalaze se u sobi za dokaze, uz komentar Aarona Casha koji otkriva da je Tetch pušten iz Arkhama nakon incidenta sa Strangeom; nakon što se riješi DLC misija, predmeti iz tog slučaja završe u posebnoj vitrini uz Cashov komentar.

Batman: Arkham serijal zapravo daje vrlo dobru genezu Hatterova lika, prezentirajući njegovu prošlost serijskog ubojice, uz natruhe tragične priče koja je uzrokovala morbidan zaokret u njegovom inače genijalnom umu. U kronološki najranijem nastavku, on je donekle maničan, ali još uvijek ima priličan doticaj s realnošću; on je više ubojica i kriminalac, nego što je patološki slučaj. U Arkham Cityju, a posebice nakon razgovora sa Strangeom i izoliranosti od stvari na koje je fiksiran, njegova je psiha prilično labilna i on se potpuno uživio u deluziju vlastitog lika, odnosno vjeruje da je on Ludi Šeširdžija i gubi doticaj sa stvarnošću. U konačnici, u posljednjem dijelu njegova je fiksacija otišla toliko daleko da se preorijentirala na Batmana, kojega je želio dovesti do ludila kako bi ga pretvorio u svoju Alice i kako bi provodio vrijeme s njim, pokazujući tako svu tragičnost svoje deterioracije do stadija u kojem je njegov doticaj s realnošću praktički nepostojan.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 1,14 1,15 1,16 1,17 1,18 1,19 1,20 1,21 1,22 1,23 1,24 1,25 1,26 1,27 1,28 1,29 1,30 1,31 1,32 1,33 1,34 1,35 1,36 1,37 Secret Six #6 (prosinac 2006.)
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 2,20 2,21 2,22 2,23 2,24 2,25 2,26 2,27 2,28 2,29 2,30 2,31 2,32 2,33 2,34 2,35 2,36 2,37 2,38 2,39 Batman: The Dark Knight vol. 3: "Mad" (siječanj 2014.)
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 3,14 3,15 3,16 3,17 3,18 3,19 3,20 3,21 3,22 3,23 Gotham Central #19-22, "Unresolved" (srpanj - listopad 2004.)
  4. 4,0 4,1 4,2 4,3 Batman: The Animated Series 1x27 - "Mad as a Hatter"
  5. Gotham 3x03 - "Look Into My Eyes"
  6. 6,0 6,1 6,2 Gotham 3x04 - "New Day Rising"
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 7,4 7,5 7,6 7,7 7,8 Batman #49 (listopad-studeni 1948.)
  8. 8,00 8,01 8,02 8,03 8,04 8,05 8,06 8,07 8,08 8,09 8,10 8,11 8,12 8,13 8,14 Detective Comics #510 (siječanj 1982.)
  9. 9,0 9,1 Detective Comics #526 (svibanj 1983.)
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Batman #378 (prosinac 1984.)
  11. 11,0 11,1 11,2 Batman #379 (siječanj 1985.)
  12. Batman #400 (listopad 1986.)
  13. Animal Man #10 (travanj 1989.)
  14. Neil Gaiman (a), Dave McKean (i). "Black Orchid" (rujan 1991.), DC Comics
  15. 15,0 15,1 15,2 Grant Morison (a), Dave McKean (i). "Arkham Asylum: A Serious House on Serious Earth" (listopad 1989.), DC Comics
  16. 16,0 16,1 Batman #492 (svibanj 1993.)
  17. 17,00 17,01 17,02 17,03 17,04 17,05 17,06 17,07 17,08 17,09 17,10 Jeph Loeb (a), Tim Sale (i). Batman: Haunted Knight (1995.), DC Comics
  18. 18,0 18,1 18,2 Jeph Loeb (a), Tim Sale (i). Batman: The Long Halloween (1996. - 1997.), DC Comics
  19. 19,0 19,1 Jeph Loeb (a), Tim Sale (i). Batman: Dark Victorys (1999. - 2000.), DC Comics
  20. 20,0 20,1 20,2 20,3 20,4 20,5 Chuck Dixon (a), Scott Beatty (a), Marcos Martin (i), Javier Pulido (i). Robin: Year One (2001), DC Comics
  21. Batman #566 (rujan 1999.)
  22. 22,0 22,1 22,2 22,3 22,4 22,5 22,6 22,7 22,8 Detective Comics #758-760 (srpanj - rujan 2001.)
  23. Batman #600 (travanj 2002.)
  24. 24,0 24,1 24,2 Dan Slott (a), Ryan Sook (i). Arkham Asylum: Living Hell (2003.), DC Comics
  25. 25,0 25,1 25,2 25,3 Detective Comics #800 (siječanj 2005.)
  26. James Robinson (a), Leonard Kirk (i), Don Kramer (i). Batman: Face the Face (svibanj – kolovoz 2006.), DC Comics
  27. 27,0 27,1 27,2 27,3 Frank Tieri (a), Jim Califiore (i). Gotham Underground (prosinac 2007. – kolovoz 2008.), DC Comics
  28. 28,0 28,1 28,2 Bill Willingham (a), Matthew Sturges (a), Sean Chen (i), Walden Wong (i), Joe Bennett (i), Belardino Brabo (i). Salvation Run (studeni 2007. – lipanj 2008.), DC Comics
  29. 29,0 29,1 29,2 29,3 29,4 Grant Morrison (a), J. G. Jones (i), Marco Rudy (i). Final Crisis (srpanj 2008. – ožujak 2009.), DC Comics
  30. Skupina autora i ilustratora. DC Infinite Halloween Special #1 (prosinac 2007.), DC Comics
  31. S tim da je obitelj u ovoj priči napuštala zgradu opere, a roditelje nije ubio ulični kriminalac već antropomorfni Batman, koji im je popio krv i onda ih dekapitirao
  32. Detective Comics #841 (travanj 2008.)
  33. Secret Six (vol. 3) (studeni 2008. – listopad 2011.)
  34. Nail Gaiman (a), Andy Kubert (i). Batman: Whatever Happened to the Caped Crusader? (travanj 2009.), DC Comics
  35. 35,0 35,1 35,2 35,3 35,4 35,5 Tony S. Daniel (a), Sandu Florea (i). Batman: Life After Death (prosinac 2009. – svibanj 2010.), DC Comics
  36. Batman: The Dark Knight #1 (studeni 2011.)
  37. 37,0 37,1 Batman: The Dark Knight #8 (lipanj 2012.)
  38. 38,0 38,1 Detective Comics Annual #1 (listopad 2012.)
  39. 39,0 39,1 Batman: The Dark Knight Annual #1 (srpanj 2013.)
  40. Forever Evil: Arkham War (rujan 2014.)
  41. Batman Annual #1 (siječanj 2017.)
  42. 42,0 42,1 42,2 42,3 Detective Comics #230 (travanj 1956.)
  43. Batman #161 (veljača 1964.)
  44. Batman #297 (ožujak 1978.)
  45. 45,0 45,1 Detective Comics #573 (travanj 1987.)
  46. 46,0 46,1 Secret Origins #44 (rujan 1989.)
  47. Batman #700 (kolovoz 2010.)
  48. The Batman and Robin Adventures #17 (travanj 1997.)
  49. Justice League Unlimited #8 (lipanj 2005.)
  50. Batman Beyond #1 (kolovoz 2010.)
  51. Justice League Beyond #20 (ožujak 2013.)
  52. Konkretno, radi se o pričama "The Mad Hatter of Gotham City" iz stripa Detective Comics #230 (travanj 1956.), čiji su autori Bill Finger i Sheldon Moldoff, te "The New Crimes of the Mad Hatter" iz stripa Batman #161 (veljača 1964.), čiji su autori Dave Wood i Sheldon Moldoff.
  53. Ovaj je motiv također preuzet iz stripa Detective Comics #230 (travanj 1956.), čiji su autori Bill Finger i Sheldon Moldoff.
  54. Batman: The Animated Series 1x30 - "Perchance to Dream"
  55. Batman: The Animated Series 1x65 - "The Worry Men"
  56. Batman: The Animated Series 2x03 - "Trial"
  57. Batman: The Animated Series 2x18 - "Make 'Em Laugh"
  58. The New Batman Adventures 1x16 - "Animal Act"
  59. The New Batman Adventures 1x12 - "Over the Edge"
  60. Superman: The Animated Series 3x02 - "Knight Time"
  61. Burlingame, Russ (April 5, 2015). "Gotham To Introduce Clayface, Mr. Freeze and Mad Hatter in Season Two". Comic Book.com. http://comicbook.com/2015/04/05/gotham-to-introduce-clayface-mr-freeze-and-mad-hatter-in-season-/. 
  62. Fish Mooney Returns to Gotham? - #DCTV
  63. Ausiello, Michael (July 18, 2016). "Walking Dead Alum Joins Gotham Season 3 as Mad Hatter". TV Line. http://tvline.com/2016/07/18/gotham-mad-hatter-benedict-samuel-season-3-cast/. 
  64. Časopis Game Informer sadrži galeriju likova iz igre na dvije stranice s fotografijom svakog lika i opisnim tekstom. U verziji za Nintendo DS, Mad Hatter može prolaziti kroz posebne prolaze i instalirati kanistre za demoliranje. Otključava ga se u razini "Joker's Last Laugh", u poglavlju "The Chemical Factory". Za više informacija, vidjeti "LEGO Batman: Character Gallery", Game Informer 186 (listopad 2008.): 93.
  65. "Twitter / ericholmeslive: @johnboy34661029 Yes it is!". Twitter.com. https://twitter.com/ericholmeslive/status/362611027877167105. pristupljeno 2014-01-07. 
  66. "Mad Hatter Confirmed for Batman: Arkham Origins". IGN. http://www.ign.com/articles/2013/07/23/mad-hatter-confirmed-for-batman-arkham-origins. pristupljeno 2014-01-07. 
  67. "Review: Batman: Arkham Knight: Season of Infamy". destructoid.com. 2015-12-23. https://www.destructoid.com/review-batman-arkham-knight-season-of-infamy-328895.phtml. 
  68. "Review: 'Batman: Arkham Knight's Season Of Infamy DLC Is The Game's First Truly Worthy Expansion". techtimes.com. 2015-12-26. http://www.techtimes.com/articles/119407/20151226/review-batman-arkham-knights-season-of-infamy-dlc.htm. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]



Cscr-featured.png Članak Mad Hatter (DC Comics) je odabran u kategoriju izabranih članaka.
Pozivamo vas da unaprijedite i potom predložite neki članak za izabrani.