Lujo Vojnović
| Lujo Vojnović | |
|---|---|
| Puno ime | Lujo Vojnović |
| Rođenje | 15. april 1864. Split, Austrijsko carstvo |
| Smrt | 18. april 1951. Zagreb, FNRJ |
| Zanimanje | književnik, pravnik, diplomata, istoričar, pisac |
| Nacionalnost | Srbin |
| Supruga(e) | Tinka Vojnović |
| Djeca | Marija Vojnović, Ksenija Vojnović |
Lujo Vojnović, knez (konte) užički (Split, 1864. - Zagreb, 1951.) srpski[1][2] pravnik, diplomata, književnik i istoričar iz stare srpske plemićke[3][4][5] porodice Vojnovića. Poznati književnik Ivo bio mu je stariji brat.
Najpoznatije Lujovo djelo je Istorija Dubrovačke republike. Provodio je vrlo buran život po južnoslovenskim dvorovima i drugdje. Godine 1898. postaje lični sekretar crnogorskog knjaza Nikole Petrovića, a 1899. ministar pravde Crne Gore i njen opunomoćeni predstavnik u Vatikanu. Posebno uspješna njegova misija u Vatikanu bila je pobjeda Crnogoraca u tzv. svetojeronimskoj krizi 1901. godine. Iz Vatikana je na zahtjev Austrije otišao 1903. U razdoblju od 1904. do 1906. bio je u Beogradu guverner kraljevića Aleksandra Karađorđevića, nakon toga voditelj Ferdinandove knjižnice u Sofiji[6], u rangu ministra. Godine 1912. ponovno je bio predstojnikom ureda (sada kralja) Nikole Petrovića na Cetinju; 1913. predstavnik je Crne Gore i potpisnik na Mirovnoj konferenciji u Londonu. Uoči Prvog svjetskog rata pobjegao je preko Skadra u Srbiju; godine 1915. bio je specijalni izaslanik vlade Nikole Pašića u misiji u Rimu, odakle je bio potjeran, pa 1917. odlazi u srpsko poslanstvo u Pariz. Godine 1919. bio je delegat Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Bio je postojan Srbin katolik umjerenih političkih pogleda.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ www.rastko.rs, "Admirali i generali Vojnovići u ruskoj vojsci"
- ↑ Z. Grijak, S. Ćosić, Figure politike: Lujo Vojnović i Robert William Seton–Watson, Zagreb, 2012.
- ↑ Srpsko nasleđe, Dušan J. Martinović, "Admirali i generali Vojnovići u ruskoj vojsci"
- ↑ Dragomir Acović, Heraldika i Srbi, Beograd 2008. pp. 335,
- ↑ Sava Nakićenović, O hercegnovskim Vojnovićima, Dubrovnik 1910
- ↑ runeberg.org, norveška enciklopedija iz 1921. o Luju Vojnoviću