Luciano Delbianco
| Luciano Delbianco | |
|---|---|
| |
| saborski zastupnik | |
| na dužnosti 1997. – 2000. | |
| izborna jedinica | VIII. izborna jedinica |
| 1. župan Istarske županije | |
| na dužnosti 1993. – 1997. | |
| prethodnik | dužnost osnovana |
| nasljednik | Stevo Žufić |
| gradonačelnik Pule | |
| na dužnosti 1993. – 1993. | |
| prethodnik | dužnost osnovana |
| nasljednik | Igor Štoković |
| na dužnosti 2001. – 2005. | |
| prethodnik | Giankarlo Župić |
| nasljednik | Valter Drandić |
| predsjednik Skupštine općine Pule | |
| na dužnosti 1990. – 1993. | |
| prethodnik | Ivica Percan |
| nasljednik | dužnost ukinuta |
| osobni detalji | |
| rođen | 10. lipnja 1954. Pula, NR Hrvatska, FNR Jugoslavija (sada Hrvatska) |
| umro | 29. rujna 2014. (60 god.) Zagreb, Hrvatska |
| mjesto pokopa | Monte Ghiro, Pula, Hrvatska |
| nacionalnost | Hrvat |
| politička stranka | Socijaldemokratska partija Hrvatske (1988. – 1993.) Istarski demokratski sabor (1993. – 1996.) Istarski demokratski forum (1996. – 2005.) |
| supruga | Valnea Delbianco |
| alma mater | Sveučilište u Zagrebu |
| profesija | inženjer elektrotehnike |
Luciano Delbianco [luˈtʃano delˈbjaŋko] (Pula, 10. lipnja 1954. – Zagreb, 29. rujna 2014.), hrvatski doktor elektrotehnike, profesor visoke škole, političar.
Luciano Delbianco rodio se 10. lipnja 1954. u Puli.[1] Osnovnoškolsko obrazovanje dovršio je 1969., a srednjoškolsko je stekao na Tehničkoj školi u Puli 1973. godine. Iste godine upisao je studij elektroenergetike na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Akademski naslov inženjera elektrotehnike stekao je 1977., a dvije godine poslije upisuje poslijediplomski studij na istom smjeru na ovom fakultetu. Po završetku studija 1983. godine dobiva akademski stupanj magistra tehničkih znanosti u znanstvenom polju elektrotehnike. Od 1978. do 1989. radio je u tehničkom odjelu Elektroistre u Puli (Zajednica elektroprivrednih organizacija Hrvatske), gdje je obavljao posao inženjera za razvoj distributivnih mreža i posao tehničkog rukovodioca.[1]
U politiku je ušao 1988. godine kao potpredsjednik Skupštine općine Pule.[2] Nakon prvih višestranačkih izbora 1990. godine na listi SDP-a postaje i predsjednik Skupštine općine Pule.
1991. godine, kao prvi čovjek grada i koordinator predsjednika skupština općina Istre postao je voditelj pregovaračkog tima pulske gradske uprave s JNA.[3] Budući da je Pula tada bila jedan od jačih garnizona JNA na Jadranu sa 12 tisuća vojnika svih rodova vojske (KoV, JRZ i JRM) i velikim brojem vojne tehnike, Delbianco je pregovarao sa zapovjednicima 5. vojno-pomorskog sektora, admiralima Pogačnikom, Barovićem i Rakićem, o mirnom odlasku JNA iz grada. Unatoč povremenim incidentnim situacijama, pokušajima izazivanja oružanog sukoba i napadima na općinski krizni štab sa sjedištem u Komunalnoj palači, uspjelo se postići da pripadnici JNA mirno napuste grad 15. prosinca 1991. Kao predstavnik grada Delbianco je u pregovorima postigao preuzimanje od JNA 78 vojnih objekata na 154 hektara površine i cijelog naoružanja Teritorijalne obrane.[3] Nakon mirnog odlaska JNA u Puli je na Delbianca pokušan atentat.[2]
Dužnost predsjednika Skupštine općine Pule obnašao je do 1993. godine kada je zbog zakonskih promjena administrativnog ustroja države postao prvi gradonačelnik Pule. Uoči lokalnih izbora 1993. prešao je s grupom SDP-ovaca u IDS.[4] Na izborima je pobijedio s gotovo 73 posto biračke potpore i tako postao prvi istarski župan.[4] Na parlamentarnim izborima 1995. izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu Sabora RH,[2] no nastavlja obavljati dužnost župana. U siječnju 1996. dolazi do smjene smjene trojice direktora gradskih javnih poduzeća u Puli („pulski slučaj”) i zbog pritisaka u vezi s tim najavljuje u listopadu 1996. odlazak iz IDS-a i pristupanje novoj stranci.[2] Novu stranku, Istarski demokratski forum, osnovao je 14. prosinca 1996. na čelu koje ostaje do 2005. godine.[5] U siječnju 1997. na Županijskoj skupštini u Pazinu IDS-ovci su izglasali nepovjerenje županu pa Delbianco nije dočekao kraj mandata.[4] Na mjestu župana zamijenio ga je Stevo Žufić.[4] Godine 1997. bio je izabran za zastupnika u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora gdje je ostao do isteka mandata 2000.[1]
Krajem 1998. doktorirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu s temom Doprinos istraživanju utjecaja otpornog uzemljenja zvjezdišta na visine prenapona i na sistem zaštitnog uzemljenja u razdjelnim mrežama, stekavši akademski stupanj doktora tehničkih znanosti.[1]
Poslije lokalnih izbora 2001. uspostavio je vlast u Puli u koaliciji sa Socijaldemokratskom partijom i Nezavisnom listom Loredane Štok i postao gradonačelnik Pule po drugi put.[5] Po završetku mandata 2005. godine napustio je politiku i potpuno se posvetio znanstvenom i nastavnom radu.[4]
Godine 2000. izabran je za docenta na Zavodu za elektrotehniku Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci gdje je sljedeće tri godine držao predmet „Izgradnja i montaža elektroenergetskih postrojenja”.[1] Na Visoku tehničku školu – Politehnički studij Pula prešao je 2004. godine u zvanju docenta. Ondje je 2005. izabran za prodekana, 2006. za znanstvenog suradnika, a 2007. za profesora predmeta „Elektrotehnika 1 i 2”.[1] Po prestanku obavljanja dužnosti prodekana 2008., bio je 2009. izabran za dekana Visoke škole i tu je funkciju obnašao do svoje smrti.[1]
Godine 2010. bio je izabran za docenta Europskog centra za mir i razvoj Sveučilišta za mir Ujedinjenih naroda, a 2011. za dekana Regionalnog centra u Puli ECPD-a.[1] Radeći na poslovima razvoja distributivnih mreža napisao je veći broj stručnih radova, surađivao je u izradi više studija, više puta bio član povjerenstva za obranu doktorske disertacije i mentor mnogim studentima. Bio je član nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede d.d. od 2000. do 2009. godine.[1] U puljskom triju „Kravate” svirao je harmoniku i pjevao, a posebno je bio upamćen njihov nastup u Areni u Puli u povodu 3000. obljetnice grada kada su odsvirali i otpjevali hit „Samo anđeli znaju”.[2]
Umro je 29. rujna 2014. u bolnici u Zagrebu nakon teške bolesti, u 61. godini života.[6]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 43. sjednica Županijske skupštine Istarske županije Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u. Prijedlog Rješenja o opozivu Nadzornog odbora trgovačkog društva IRENA- Istarska Regionalna Energetska Agencija za energetske djelatnosti društvo s ograničenom odgovornošću Labin. Istarska županija. Pazin. 11. ožujka 2013. http://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/novosti/sjednice_skupstine_2009/43/43-16.pdf (pristupljeno 30. rujna 2014.).
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 OSOBA TJEDNA: Delbianco Luciano. Feral Tribune. Split. Objavljeno 28. listopada 1996. http://osobe.savjest.com/osoba_tjedna.php?s_vjest_id=18&luciano-delbianco-istarski-zupan Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u (pristupljeno 30. rujna 2014.).
- ↑ 3,0 3,1 Prije točno 21 godine Pulu napustila jugo-vojska. Glas Istre. Pula. Objavljeno 15. prosinca 2012. http://213.147.106.82/vijesti/print/prije-tocno-21-godine-pulu-napustila-jugo-vojska-369606 Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u (pristupljeno 30. rujna 2014.).
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 Delbianco IDS-ovcima: Ne vraćam se u politiku. Glas Istre. Pula. Objavljeno 1. kolovoza 2012. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/delbianco-ids-ovcima-ne-vracam-se-u-politiku-356501 (pristupljeno 30. rujna 2014.).
- ↑ 5,0 5,1 Istarski demokratski forum. Istarska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb. 2008. http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1213 Arhivirano 2014-10-06 na Wayback Machine-u (pristupljeno 30. rujna 2014.).
- ↑ Umro prvi istarski župan Luciano Delbianco. Glas Istre. Pula. Objavljeno 30. rujna 2014. http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/umro-prvi-istarski-zupan-luciano-delbianco-469998 (pristupljeno 30. rujna 2014.).
| političke službe | ||
|---|---|---|
| prethodnik Ivica Percan |
predsjednik Skupštine općine Pule 1990. – 1993. |
služba ukinuta |
| služba stvorena | gradonačelnik Pule 1993. |
nasljednik Igor Štoković |
| prethodnik Giankarlo Župić |
gradonačelnik Pule 2001. – 2005. |
nasljednik Valter Drandić |