Lucerna

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lucerna
75 Medicago sativa L.jpg
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Angiospermae
Razred: Magnoliopsida
Red: Fabales
Porodica: Fabaceae
Rod: Lucerna
Vrsta: Medicago
Dvojni naziv
M. sativa
Linnaeus.

Lucerna ili lucerka (latinski: Medicago sativa) je višegodišnja biljka iz porodice Mahunarki (Fabaceae), roda Medicago. Tom rodu pripada 64 vrsta, od kojih su najvažnije obična ili plava lucerna (Medicago sativa) i hibridna lucerna (Medicago media).[1]

Karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Obična lucerna ima snažan vretenast korijen koji uobičajeno prodire u tlo do 5 metara.[1] Nadzemna stabljika je zeljasta, razgranata, visoka 50 - 80 cm. Listovi su troperasti, cvjetovi plavo - ljubičasti, a plod spiralno uvijena mahuna. Lišće se smatra najvažnijim dijelom lucerne jer je bogato hranjivim materijama, na koje otpada do 50% biljke. Stoka se hrani lucernom u zelenom stanju, u obliku silaže, sijena ili lucernina brašna.[1] Količina hranjivih jedinica i proteina najveća je ako se biljka koristi u zelenom stanju, ili kao brašno dobiveno dehidracijom. Sijeno lucerne je bogato proteinima (16 do 20%), mastima (3%), mineralima i drugom materijama. Tokom godine prosječno se može dobiti od 4 do 5 otkosa, s prinosom od 10 do 15 t/ha.[1]

Lucerna ima izvanrednu sposobnost brze regeneracije stabljika i lišća nakon košnje. Tako da se u jednoj sezoni može imati ido 13 žetvi. Lišće lucerne je vrlo hranjivo i ukusno za stoku, jer sadrži oko 16 % proteina i 8 % minerala, a bogata je i vitaminima; A, E, D i K.[2] Lucerna je poznata po otpornosti na sušu, vrućinu i hladnoću.[2]

Kad se uzgaja kao pokrovni usjev ili kao dio rotacije usjeva, lucerna poboljšava količinu hranjivih tvari u tlu i smanjuje potrebu za sintetskim gnojivima.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Lucerna je jedna od najstarijih krmnih kultura, koja je poznata još prije 8000 godina. Uzgajala se u Mezopotamiji i Arabiji. U Grčku je prenesena za Grčko-perzijskih ratovova. Nakon tog su je Rimljani i Arapi proširili po Mediteranu. Krajem 18. vijeka počela se saditi i po južnoslavenskim zemljama.

U svijet]]u se lucerna najviše uzgaja po Sjevernoj Americi (13 348 325 t/ha), nakon tog po Evropi (7 994 310 t/ha), Južnoj Americi (7 770 500 ha), Oceaniji (1 133 000 ha), Africi (434 970 ha) i po Aziji (199 400 ha). U Evropi se najviše sadi po Italiji (1 300 000 ha), Francuskoj (556 000 ha), Rumunjskoj (400 000 ha), Bugarskoj (399 000 ha) i Madžarskoj (337 500 ha).[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 "Lucerna" (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=30916. pristupljeno 12. 7. 2018.. 
  2. 2,0 2,1 2,2 "Alfalfa" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/plant/alfalfa. pristupljeno 12. 7. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]