Lučki most u Mostaru

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Lučki most u sumrak

Lučki most ili most Mujage Komadine je armirano-betonski sa jednim lukom, na rijeci Neretvi, opština Mostar, Bosna i Hercegovina.

Lokacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Most je na Neretvi, nizvodno od Starog mosta, na području Mostara između Predhumlja i Luke.

Istorija mosta[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon izgradnje Mosta cara Franje Josipa (Most Musala), kao posljedica ubrzanog razvoja Mostara, austro – ugarske vlasti odlučuju izgraditi i treći most u gradu. Zaslugom gradonačelnika Mujage Komadine izgrađen je 1913. godine armirano-betonski most dužine 72 metra. Po njemu je i dobio ime, što je rijetkost da se osobama od lokalnog značaja posveti takva čast. Zanimljivo je da se za prelazak Mosta cara Franje Josipa i Mosta Mujage Komadine plaćala mostarina za pješake, pješake s konjem ili sa stokom, ali samo za prelazak sa desne na lijevu stranu Neretve, a povratak je bio besplatan.

Novi most je bio graditeljski pothvat svog vremena. Armirano-betonska konstrukcija sa širokim kolnikom, nogostupima i 2 kandelabera na počecima mosta je bio prvi armirano-betonski most u BiH, ujedno najveći most takve vrste u BiH. Most je izgrađen sa stilskim detaljima zakašnjele secesije u arhitektonskoj obradi.

Most je srušen 24.05.1992. godine. Obnova mosta je izvršena za 15 mjeseci (2004-2005). Vrijednost radova iznosila je 3,27 milijuna KM (45% sredstava je iz budžeta Federacije, dok je preostalih 55% osigurano kuvajtskim kreditom koji će otplaćivati Vlada FBiH). Rekonstrukcija mosta rađena je po izvornim nacrtima i nastojali su se ispoštovati svi autohtoni detalji izvornog mosta. Most je otvoren na prvu godišnjicu otvaranja Starog mosta 24.07.2005. godine.

Opis[uredi - уреди | uredi izvor]

U užem koritu, u samoj Neretvi, uz lijevu i desnu obalu izbetonirana su dva pravougaona postolja, uzdužno tokom Neretve, nadvisujući najniži vodostaj za samo dvadesetak centimetara. Na svako postolje postavljena je konstrukcija piramidalno zarubljenog oblika, a u njih su postavljeni vertikalni nosači skele mosta. Ovi sanduci su napunjeni kamenom i šljunkom. Pored osnovnih vertikalnih drvenih nosača iz svakog sanduka se prema lučnom svodu postavljene još po 4 garniture lepezasto postavljenih nosača.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Mr. sc. Krešimir Šaravanja, dipl. ing. „IGH-MOSTAR“ d.o.o. Mostar, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru –Mostovi Mostara iz Austro-Ugarskog razdoblja

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]