Louis Eugène Cavaignac

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Louis Eugène Cavaignac
Louis Eugène Cavaignac

26. premijer Francuske
Državni poglavar i predsjednik Vlade
Mandat
28. svibnja 1848. – 20. prosinca 1848.
Prethodnik Izvršna komisija (poglavar)
François Arago (premijer)
Nasljednik Louis-Napoléon Bonaparte (predsjednik)
Odilon Barrot (premijer)

Rođenje 15. listopada 1802.
Francuska Pariz, Francuska
Smrt 28. listopada 1857.
Francuska Flée, Francuska

Louis Eugène Cavaignac (Pariz, 15. listopada 1802.Flée, 28. listopada 1857.) je bio francuski vojni general i političar, jedna od najprominentnijih ličnosti Revolucije 1848. godine.

Rođen je u Parizu kao drugi sin političara Jean-Baptistea Cavaignaca, koji je imao značajnu ulogu tokom Revolucije 1789. godine. Uvjereni republikanac, Jean-Baptiste Cavaignac je svoje političke ideale prenio na svoga sina. Louis Eugène Cavaignac je upisao vojnu školu te je isprva radio kao inženjer, a 1828. je imenovan satnikom. Po izbijanju Julske revolucije, protjeran je iz aktivne službe zbog zagovaranja republikanizma, no već se 1832. godine vratio uz pomoć svog ujaka, Jacques-Marieja Cavaignaca, koji je bio dužnosnik u Julskoj Monarhiji. Ipak, za kaznu je poslan u Alžir. Vojni uspjesi u Alžiru omogućili su mu brzo uspinjanje u vojnoj hijerarhiji i donijeli mu potrebnu distinkciju.

Kada je 1848. godine izbila revolucija, Cavaignac je izabran u skupštinu, a Privremena vlada mu je ponudila mjesto ministra rata, koje je i prihvatio. Cavaignac se tako našao u samom vodstvu novoproglašene, ali još uvijek nestabilne Druge Republike. Kada su u lipnju izbili protesti, Cavaignac je predvodio Nacionalnu gardu koja se krvavo obračunala s radnicima koji su prosvjedovali protiv konzervativne državne politike. Cavaignacov dobro organiziran i krvav obračun s prosvjednicima ostat će zapamćen kao jedan od najtragičnijih događaja u francuskoj povijesti, a sam Cavaignac će zbog svoje uloge dobiti nadimak "Lipanjski koljač".

Ipak, njegova uspješna obrana države imala je pozitivan odjek među vlastodršcima, koji su jednoglasno odlučili kako je general časno služio svoju zemlju, tako da je Cavaignac 28. lipnja 1848. godine imenovan državim poglavarom i predsjednikom Vijeća ministara. Cavaignac je tako, iako se nakon gušenja ustanka odrekao diktatorskih ovlasti koje su mu dodijeljene, de facto postao šef države. Nekoliko mjeseci kasnije, točnije 10. prosinca, organizirani su predsjednički izbori (prvi u francuskoj povijesti) na kojima je favorizirani Cavaignac trebao konsolidirati svoju vlast. Ipak, doživio je uvjerljiv poraz od Louisa Bonapartea, koji je uživao veliku potporu u ruralnim dijelovima zemlje (što je njemu išlo u korist jer je ustav iz 1848. dao pravo glasa svim punoljetnim muškarcima, bez imovinskog cenzusa).

Cavaignac se povukao u opoziciju, a 1851. godine, nakon državnog udara, uhapšen je zajedno s ostalim članovima opozicije. Ipak, ubrzo je pušten. Kako je u dva navrata odbio prisegnuti vjernost novom caru, zastupničko mjesto koje je osvojio na izborima mu je uskraćeno. Godine 1857. se povlači iz politike i odlazi sa suprugom u Flée, gdje iznenada umire 28. listopada 1857. godine.

Političke funkcije
Prethodi:
Izvršna komisija:
François Arago
Louis-Antoine Garnier-Pagès
Alphonse de Lamartine
Alexandre Ledru-Rollin
Pierre Marie (de Saint-Georges)
De facto državni poglavar Francuske
28. lipnja 1848.20. prosinca 1848.
Slijedi:
Louis-Napoléon Bonaparte
kao Predsjednik Republike
Prethodi:
François Arago
Predsjednik Vijeća ministara
28. lipnja 1848.20. prosinca 1848.
Slijedi:
Odilon Barrot
Prethodi:
Jacques Gervais, baron Subervie
Ministar rata
20. ožujka 1848.5. travnja 1848.
Slijedi:
François Arago
Prethodi:
Jean-Baptiste Adolphe Charras
Ministar rata
17. svibnja 1848.28. lipnja 1848.
Slijedi:
Louis Juchault de Lamoricière