Lokativ

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Lokativ (lat. locus = mjesto) je padež u srpskohrvatskom jeziku i njime se određuje mjesto, vrijeme ili način. Odgovara na pitanja gdje?, o komu? ili o čemu?

Prijedlozi koji idu uz lokativ jesu:

na, o, po, pri, prema, u


Uporaba lokativa[uredi | uredi kod]

Lokativ se koristi kao:

U kinu je uvijek zabavno.
  • priložna oznaka vremena
O Uskrsu ukrašavamo pisanice.
  • priložna oznaka načina
Prepoznao sam ga po brazgotini.
Dugo su radili na tom znanstvenom radu.
Dokazi o krađi predočeni su javnosti.
Zablistala je prekrasna u svome sjaju.

Lokativ i dativ[uredi | uredi kod]

Lokativ se oblikom riječi razlikuje od dativa samo po svojim prijedlozima: na, o, po, prema, pri, u. Dugo se raspravljalo pripada li prijedlog prema dativu ili lokativu. Budući da lokativ najčešće ima stativno značenje, a ne značenje kretanja kao dativ, u posljednje se vrijeme prijedlog prema češće svrstava dativu.


Lokativ i akuzativ[uredi | uredi kod]

Prijedloge u, na, o, i po akuzativ dijeli s lokativom i u akuzativu su uvijek vezani za glagol kretanja:

Akuzativ: Brod je uplovio u luku. (dinamički odnos)
Lokativ: Brod je u luci. (statički odnos)
Akuzativ: Posjeo je dijete na rame.
Lokativ: Dijete je na ramenu.
Akuzativ: Išao je u školu.
Lokativ: U školi je bilo veselo.



Padeži srpskohrvatskog jezika
nominativ | genitiv | dativ | akuzativ | vokativ | lokativ | instrumental