Ljubljanska nadbiskupija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Grb Ljubljanske nadbiskupije

Ljubljanska nadbiskupija (sl. Nadškofija Ljubljana, lat. Archiodioecesis Labacensis) katolička je nadbiskupija sa središtem u Ljubljani.

Historija[uredi | uredi kod]

Od 811. godine teritorij ljubljanske nadbiskupije bio je dio Akvilejske patrijaršije. Car Fridrik III. osnovao je 6. decembra 1461. biskupiju Laibach, koju je šest mjeseci kasnije (6. septembra 1462.) potvrdio papa Pio II. Nekoliko dana kasnije biskupija se izdvojila iz Akvilejske patrijaršije i izravno podvrgnuta Svetoj Stolici. 3. marta 1787. postala je nadbiskupija i metropolija, koja je ostala sve do 1807. godine, kada je iz političkih razloga degradirana u biskupiju.
Nacistički progon Crkve u Sloveniji bio je sličan onome koji se dogodio u Poljskoj. U roku od šest tjedana od nacističke okupacije (v. Adriatisches Küstenland), samo između 100 i 831 svećenika mariborske biskupije i dio ljubljanske biskupije ostalo slobodno. Klerici su bili progonjeni i slani u koncentracijskee logore, a svećenićki redovi su im oduzeti.
Biskupiju je papa Ivan XXIII. ponovno podigao u nadbiskupiju (22. decembar 1961.), a u metropoliju papa Pavao VI (22. novembar 1968.).

Danas nadbiskupija ima dvije biskupije, kopersku (od 1977) i novomeštansku (od 2006). Ona je glavna biskupija u Sloveniji, a bivši nadbiskup, Franc Rode, bio je prefekt Kongregacije za institute posvećenog života i društva apostolskog života[α 1] i imenovan kardinalom. Glavna crkva nadbijskupije i sjedište nadbiskupa je Katedrala sv. Nikole u Ljubljani, a u sastav nadbiskupije su i manje bazilike u Brezju i Stičnoj.

Nabiskupa Stresa je imenovao papa Benedikt XVI. 2009. godine. Nakon četiri godine podnio je ostavku (juli 2013.) zbog umiješanosti u financijsku propast mariborske nadbiskupije. Njegovog nasljednika Staneta Zore je imenovao papa Franjo.

Redoslijed ljubljanskih biskupa[uredi | uredi kod]

Spoljašne veze[uredi | uredi kod]

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. Dicasterium pro Institutis Vitae Consecratae et Societatibus Vitae Apostolicae

Izvori[uredi | uredi kod]

Bibliografija[uredi | uredi kod]