Litomerice

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Litomerice (Ústečki kraj)
Litomerice (Ústečki kraj)
Zastava Grb
Grb grada Litomerice (Ústečki kraj)
Položaj Litomerice (Ústečki kraj) na karti Češke
Država  Češka Republika
Pokrajina Ústečki kraj
Povijesna pokrajina Češka
Površina 17.99 km2
Nadmorska visina 136 m
Stanovništvo 25,517 (2006.)

Litomerice (njemački: Leitmeritz, češki: Litoměřice) je grad na sjeverozapadu Češke na ušću rijeke Ohře u Labu, udaljen oko 64 km sjeverozapadno od Praga.

Grad se nalazi u Češkoj pokrajini Ústečki kraj koju zovu i Češke vrt zbog ugodne klime, u kojoj uspjeva razno voće pa čak i grožđe. Za Austro-Ugarske, mnogi umirovljenici odabrali su rađe Litomerice zbog ugodne klime, nego neke južnije gradove carstva.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogled na grad s brda Radobýl

Litomerice je jedan od najstarijih gradova Češke, osnovan je u 10. stoljeću, na mjestu ranosrednjovjekovne slavenske utvrde. Grad je dobio povelju kraljevskog slobodnog grada 1219. Od 12. st. do 17. stoljeća grad je bio značajan trgovački centar unutar Svetog Rimskog Carstva, sa miješanom germansko-slavenskom populacijom. Njemački stanovnici Litomerica pretrpjeli su velike nevolje tijekom 15. stoljeća za vrijeme Husitskih ratova. Nakon protestantske pobune koja je potaknula Tridesetogodišnji rat, te nakon poraza protestanata u Bitci na bijeloj gori, stanovnici grada morali su prihvatiti katolicizam, ili napustiti grad, koji je postao i biskupsko sjedište 1655. godine. Nakon toga, broj Čeha u gradu se smanjio, a on je u velikoj mjeri germaniziran.

Nakon raspada Austro-Ugarske 1918., područja uz granicu s Njemačkom, gdje je živjela većina bivših austrijskih građana koji su govorili njemački jezik, pokušala su sve da uđu u sastav Njemačke Austrije (koja je pak trebala biti samo prolazna faza do ujedinjenja s Njemačkom), ali je to spriječila čehoslovačka vojska. Odlukama Mirovnog ugovora iz Saint-Germain-en-Laya, 1919., cijela Češka i Moravska ušle su u sastav Čehoslovačke kao i cijeli granični prostor prema Njemačkoj koji je kasnije postao poznat kao Sudeti, i oko kojeg su se plele mnoge političke kontroverze u narednim godinama. Slavensko stanovništvo Litomerica, ostalo je živjeti u gradu čak su se doseljavali i novi stanovnici, ali su ostali u manjini. No nakon Münchenskog sporazuma 1938. godine, njemačke trupe okupirale su Sudete i uključile ih u Treći Reich. Česi iz Litomerica, koji su u međuvremenu došli do 5.000 ljudi morali su napustiti grad i iseliti se u Čehoslovačku.

Ušće Ohře u Labu
Litomerice za okupacije 1938.

U završnoj fazi Drugog svjetskog rata, većina njemačkih snaga se povukla iz grada i okolice pred nadirućim trupama Crvene armije. Borci češkog pokreta otpora preuzeli su kontrolu nad gradskom utvrdom 27. travnja 1945., a nakon nekoliko dana otpočeli su pregovore s njemačkim zapovjednikom grada o uvjetima njegove predaje. Njemačka je kapitulirala u noći 8. svibnja a preostale njemačke jedinice pobjegle su iz grada 9. svibnja, neposredno nego što su sovjetske snage ušle u grad 10. svibnja 1945. Veći dio stanovnika njemačkog porijekla je na osnovu Beneševih dekreta protjeran u Njemačku u kolovozu 1945. zajedno sa oko 2,5 milijuna drugih građana njemačke nacionalnosti.

Gradske znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni trg s gradskom vijećnicom
Glavni trg

Ispod grada postoje brojni podrumi povezani brojnom mrežom podzemnih hodnika tako da se moglo i na taj način kretati po gradu a da se ne izviri na danje svijetlo. U nekim dijelovima grada podrumi su vrlo duboki, izgrađeni u tri etaže. Hodnici kojim su povezani dugi su oko tri kilometara, i jedni su od najdužih u Češkoj. Nažalost samo 336 metara tih podzemnih hodnika otvoreno je za javnost. Litomerice imaju još uvijek vidljive gradske zidine koje su izgrađene u gotičkom stilu.

Stanovništvo Litomerica 1930.-2004.[uredi - уреди | uredi izvor]

  • 1. prosinca 1930. : 18,498
  • 17. svibnja 1939.: 17,267
  • 22. svibnja 1947.: 14,402
  • 2. lipnja 2004.: 25,517

Poznati sugrađani[uredi - уреди | uredi izvor]

Gradovi prijatelji[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]