Letter to a Christian Nation

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pismo kršćanskoj naciji
Izvorni naziv Letter to a Christian Nation
Autor Sam Harris
Zemlja Sjedinjene Države
Jezik engleski
Teme religija, etika
Izdavač Knopf (tvrdi uvez), Vintage (meki uvez)
Datum izdanja 19. rujna 2006. (tvrdi uvez), 8. siječnja 2008. (meki uvez)
Vrsta medija tvrdi uvez i meki uvez
Broj stranica 96 (tvrdi uvez), 144 (meki uvez)
ISBN 0-307-26577-3
Broj OCLC-a 70158553
Deweyjev sustav 277.3
Klasifikacija KK BR516. H255 2006
Prethodna Kraj vjere
Sljedeća Moralni pejzaž

Pismo kršćanskoj naciji jest knjiga Sama Harrisa koju je napisao kao odgovor na reakciju koja je uslijedila poslije objavljivanja njegove prve knjige Kraja vjere. Knjiga je napisana u formi otvorenog pisma kršćaninu u Sjedinjenim Državama. Harris tvrdi da je njegov cilj "razoriti intelektualne i moralne pretenzije kršćanstva u njegovim najangažiranijim oblicima." Knjiga je objavljena u rujnu 2006. godine. U listopadu je uvrštena na popis uspješnica New York Timesa kao sedma po redu.[1]

Sinopsis[uredi | uredi kod]

Temeljna pretpostavka koju Harris preuzima jest ona utilitaristička. On tvrdi:

"Pitanja o moralu su pitanja o sreći i patnji"[2]

Harris adresira svoje argumente na članove konzervativne kršćanske desnice u Americi. U odgovor na njihovo pozivanje na Bibliju o pitanjima morala, on ističe izabrane dijelove iz Starog zavjeta Mojsijeva prava (smrt zbog preljuba, homoseksualnosti, neposlušnosti roditeljima itd.) i postavlja ih nasuprot, primjerice, potpunog nenasilja džainizma. Harris tvrdi da pouzdavanje u dogmu može stvoriti lažan moral koji se razilazi od realnosti ljudske patnje i napora za njezinim ublaženjem; stoga religijski prigovori stoje na putu uporabe kondoma, istraživanja matičnih stanica, pobačaja i uporabe nova cjepiva za humani papillomavirus

Mi čitamo Zlatno pravilo i sudimo da je to sjajna destilacija mnogih naših etičkih poticaja. A zatim dolazimo do drugog Božjeg učenja o moralnosti: ako čovjek otkrije za vrijeme svoje prve bračne noći da njegova mladenka nije djevica, mora je kamenovati do smrti na pragu njezina oca

– Ponovljeni zakon 22:13-21[3]

Harris također naznačuje problem zla—teškoću pri vjerovanju u dobra Boga koji dopušta katastrofe poput uragana Katrine—i sukob između religije i znanosti. Gallupova anketa iz 2005. godine sugerira da su 53% Amerikanaca kreacionisti,[4] pa Harris određeno vrijeme troši argumentirajući za evoluciju, a protiv ideje inteligentnog dizajna.

Usprkos čitavog stoljeća znanstvenih opažanja koja potvrđuju starost Zemlje, više od polovice naših susjeda vjeruje da je čitav svemir stvoren prije šest tisuća godina. To je, slučajno, tisuću godina nakon što su Sumerani izumili ljepilo.[3]

Harris razmatra razne religije u svijetu, navodeći religijsku osnovu u mnogim etničkim i međudruštvenim sukobima. Nasuprot onih koji zagovaraju religijsku toleranciju, uzajamno poštovanje i međuvjerski dijalog, Harris nastavlja da takve vrijednosti samo još više otežavaju kritiziranje ekstremizma zasnovana na vjeri. Premda drži da duhovna iskustva mogu biti vrijedna i afirmativna za život—značajan prostor u Kraju vjere posvećuje tvrdnjama da su ona nužna—Harris odbacuje njihovu vezu s religijskim vjerovanjima. On tvrdi da je religija mogla imati donekle korisnu svrhu za čovječanstvo u prošlosti, no ona je danas najveća smetnja u izgradnji "globalne civilizacije".

Kritička recepcija[uredi | uredi kod]

Pozitivna[uredi | uredi kod]

The Washington Post izvijestio je 2006. godine da je Pismo potaknulo snažne pozitivne i snažne negativne reakcije, privlačeći veliku publiku i snažne protureakcije religijskih učenjaka. Post je pisao da knjiga "ne potkopava mnogo novih teoloških bunara," no da bi Harris "mogao biti prvi čovjek pomazan za 'vrućeg ateista' u časopisu Rolling Stoneu."[5] Sir Roger Penrose napisao je: "Elegantna knjižica Sama Harrisa najsvježiji je i najčudesniji izvor streljiva za one koji, poput mene, ne drže ni do kakva religijskog nauka. No ipak gajim izvjesnu simpatiju prema onima koje će zabrinuti autorov beskompromisni stav. Pročitajte i stvorite svoje mišljenje, ali ne zanemarujte njezinu poruku."[6] Desmond Morris komentirao je pozitivno da je "Sam Harris hrabar, inteligentan autor jasnih pogleda čiji bi blistavi esej trebala pročitati svaka odrasla osoba koja je ikad vjerovala da religijska vjera može riješiti svjetske probleme."[6] Janna Levin složila se: "Sam Harris neustrašivo opisuje moralnu i intelektualnu hitnost precipitiranu religijskim fantazijama. Pravo je olakšanje da je netko progovorio ovako izravno, s toliko strasti, a opet s toliko racionalnosti. Sada kada se tema pojavljuje kao što to neumoljivo čini, mogu samo reći: čitajte Pismo kršćanskoj naciji Sama Harrisa."[6] Jamie Doward iz The Observera kaže da Harris "ne troši nimalo vremena boreći se sa svojim neprijateljem - kršćanskim fundamentalizmom one vrste koja utječe na predsjednika Georgea W. Busha."[7]

Negativna[uredi | uredi kod]

Pišući u uvodniku The Seattle Timesa, zagovornik inteligentnog dizajna David Klinghoffer rekao je da su Pismo kršćanskoj naciji i Deluzija o Bogu Richarda Dawkinsa dvije najprodavanije religijske knjige. No nastavio je govoriti da se ". . . Dawkins i Harris doimaju neupućeni u religijsku tradiciju koju biblijski monoteisti poznaju iz osobnog iskustva i duboka proučavanja. Iskreno, uspjeh nove ateističke vjere bilo bi teško zamisliti bez današnjih visokih razina društvene religijske nepismenosti."[8] U The New York Timesu Peter Steinfels napisao je da su Harrisovo Pismo i Dawkinsova Deluzija o Bogu dobile kritiku "ne prvenstveno, valja ovo istaknuti, od pobožnih, koja bi teško mogla biti primjetna, već od dokazanih ateista kao i znanstvenika i filozofa koji su pisali u publikacijama poput The New Republica i The New York Review of Booksa, koje nisu poznate kao stanice u ogromnoj bogobojaznoj uroti."[9] Michael Novak, katolički filozof, napisao je u National Reviewu, konzervativnom prokatoličkom časopisu, da "pismo za koje Harris tvrdi da je upućeno kršćanskoj naciji zapravo je potpuno nezainteresirano za kršćanstvo na svim razinama, uvelike je neznalačko i u biti predstavlja njegovo ljubavno pismo samomu sebi, s obzirom na to je superiorniji glupim građanima među kojima živi."[10] The New Criterion opisao je Pismo kao nedostojno, napisavši da se "Harris guši u žuči ili najbolje u nevjeri ('ostajemo bez teksta kraj vas,' kaže on, u kurzivu i svemu) da prizna da su njegovi adresati vrijedni razgovora. Ovo je dijelom zato što je njegov odabrani antagonist 'kršćanstvo u svom svojem nesuglasju, štetnosti i retrogradnosti' iako je upitno je li ikad netko išta postigao napadajući sustav u svojoj najvećoj 'retrogradnosti.' "[11] Publishers Weekly okarakterizirao je Pismo kao "ponekad pojednostavnjeno i zlonamjerno." U pregledu se obrazlaže da "Harris precjenjuje svoj slučaj pogrešnog razumijevanja religijske vjere kao kada nudi odvažno naivnu tvrdnju da je 'misticizam racionalni poduhvat; religija to nije.' "[12]

Odgovor[uredi | uredi kod]

Sljedeće knjige napisane su kao odgovor na Pismo kršćanskoj naciji:

Bilješke[uredi | uredi kod]

  1. „Best Sellers – Hardcover Nonfiction”. New York Times. 8. listopada 2006. Pristupljeno 21. veljače 2007. 
  2. str. 8; Pismo kršćanskoj naciji
  3. 3,0 3,1 „Letter To A Christian Nation: Quotes”. Random House Inc.. Pristupljeno 21. veljače 2007. 
  4. Foust, Michael (19. listopada 2005.). „Gallup poll latest to show Americans reject secular evolution”. Baptist Press. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-30. Pristupljeno 21. veljače 2007. 
  5. David Segal, "Atheist Evangelist In His Bully Pulpit, Sam Harris Devoutly Believes That Religion Is the Root of All Evil," The Washington Post, 26. listopada 2006.; C01
  6. 6,0 6,1 6,2 Letter to A Christian Nation Arhivirano 2010-12-29 na Wayback Machine-u Pristupljeno 15. kolovoza 2009.
  7. Jamie Doward "Atheists top book charts by deconstructing God," The Observer, 29. listopada 2006.
  8. David Klinghoffer "Prophets of the new atheism," The Seattle Times, 6. travnja 2007.
  9. Peter Steinfels, "Books on Atheism Are Raising Hackles in Unlikely Places," The New York Times, 3. ožujka 2007.
  10. Michael Novak, "National Review: 'Lonely Atheists of the Global Village'," Arhivirano 2013-05-16 na Wayback Machine-u BOOK REVIEWS, National Review, 19. ožujka 2007.
  11. Hal Johnson, "The bland inquisitor: On Sam Harris's Letter to a Christian Nation," The New Criterion, prosinac 2006.
  12. „New in Religion: Anti-Religion”. 10. srpnja 2006.. Pristupljeno 25. listopada 2012. 
  13. Aikman, David (travanj 2008.). The Delusion of Disbelief. Tyndale House. Arhivirano iz originala na datum 2010-01-04. Pristupljeno 13. veljače 2009. 

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]