Let Aerolinee Itavia 870

Izvor: Wikipedia
Let Aerolinee Itavia 870

Itavijin DC-9 (I-TIGI) na fotografiji snimljenoj osam godina prije pada.
Događaj - sažetak
Datum 27. jun 1980.
Tip nerazjašnjena eksplozija tokom leta
Mjesto Tirensko more kraj Ustice, Italija
Putnici 77
Posada 4
Ozlijeđenih 0
Poginulih 81
Preživjelih 0
Operater Aerolinee Itavia
Broj repa I-TIGI
Polazište leta Aerodrom Guglielmo Marconi
Odredište Aerodrom u Palermu

Itavia 870 ili Masakr kod Ustike (italijanski: Strage di Usticaje bio let talijanskog putničkog aviona Douglas DC-9 na liniji Bologna-Palermo koji završava eksplozijom u vazduhu 27.6.1980. Ovo obaranje aviona u kojemu ginu svi članovi posade i putnici (sveukupno njih 81) dovodi do pokretanje najduže istrage u talijanskoj historiji.

Tijek događaja[uredi - уреди]

  • Let 870 je poletio iz Bologne za Palermo s 2 časa zakašnjenja u 20:08.
  • Avion se u 20:58 poslednji put javlja kontroli u Rimu i javlja da let protiče normalno
  • Na poziv tornja u Palermu u 21:04 da počinje s spuštanjem avion se ne javlja.
  • Na očekivano vreme spuštanja leta 870 u Palermo, avion se ne pojavljuje (21:13)
  • Talijanske avionske snage počinju pretraživati područje vjerovatnog pada aviona u 21:25
  • U 21:55 je službeno proglašen pad aviona, a njegovi ostaci bez preživjelih će biti nađeni 28.6.1980 ujutro

Kao službeno vreme pada leta 870 se uzima 18:59:45 kada prestaje raditi transponder na avionu.

Neobični ostaci[uredi - уреди]

Tijekom istrage ostataka na dijelovima aviona su nađeni tragovi eksploziva TNT i heksogena koji se zna upotrebljavati u bombama, ali i u raketama zrak-zrak [1] zbog čega je on samo dokazao da sam tehnički kvar DC 9 nije mogao biti razlog eksplozije.

Drugi od neobičnih ostataka koji je naznačio mogućnost zračne borbe je bio libijski MiG 23 nađen 20 dana nakon obaranja leta 870. Libija je odmah priznala gubitak MiGa i zatražila zajedničku istragu. Službeni zaključak zajedničke vojne komisije je glasio da Mig 23 nije bio povezan s obaranjem DC 9 pošto je pao 18.7.1980. zbog srčanog udara pilota [2]. Taj zaključak je bio osporen od oba patologa koji su pregledali tijelo libijskog pilota pošto je po njima on umro oko vremena pada Douglas DC-9 [3] Sljedećih 5 godina nakon zaključka vojne istrage voditi će se dodatne istrage po pitanju da li je Mig 23 imao dovoljno goriva da doleti do mjesta pada tako da do konačne odluke dolazi tek 1994. godine kada se zaključuje kako je putanja Miga 23 koju je predstavila libijsko-talijanska vojna komisija u svom zaključku o čudesnom letu od 18.7. 1980. teoretski i stvarno nemoguća [4]

Avion MiG-23M, u letu s podzvučnom brzinom.

Do zadnjeg otkrića koje potvrđuje zračnu bitku se dolazi 1992. godine [5] tijekom druge potrage za ostacima putničkog aviona kada je nađen odbačeni dopunski rezervar]] goriva koji se može koristiti na američkim ratnim lovcim F-4 Phantom, F-5, F-15 Eagle ili A-7. Nakon otkrića tog rezervara s potpuno sačuvanim serijskim brojevima Italija je poslala zahtjev SADu i Francuskoj za podatke o tom rezervaru. SAD je odgovorio da zbog prolaska vremena više u arhivima nema podatke o tom rezervaru [5], dok je Francuska izjavila da njeni lovci s nosača aviona nisu koristile taj rezervar i dala sve podatke o njima [6].

Zaključak komisije[uredi - уреди]

Parlamentarna komisija o terorizmu je 1989. godine službeno objavila zaključke svoje istrage o uništenju DC 9 aviona na putu Bologna - Palermo. Najvažniji dio zaključak koji je pročitao predsednik komisije Giovanni Pellegrino glasi:

"DC 9 incident se dogodio tijekom vojne akcije presretanja. DC9 je oboren, a životi 81 nevinog stanovnika su uništeni akcijom koju se može opisati vojnom, stvarnog ne proglašenog rata, tajne internacionalne policijske akcije protiv naše države"

Istrage i uništavanje dokaza[uredi - уреди]

Crna kutija[uredi - уреди]

Ubrzo po otkrivanju avionskih ostataka i utvđivanja nepostojanja preživjelih prešlo se na traženje crnih kutija koje su i otkrivene. Razgovor u avionskoj kabini kao i ostali tehnički podaci govore o normalnom stanju aviona do praktičko poslednjeg trenutka to jest do povika pilota: "Gledaj što je ono tamo ?" U tom trenutku crna kutija je po službenim podacima prestala raditi pretpostavlja se zbog nestanka električne energije u avionu. Na žalost na početku istrage sudski organi su dobili samo kopiju crne kutije bez podataka o visini leta aviona, njegovom nagibu i slično [7] pošto je originalna kutija bila "izgubljena" od strane talijanske vojnoobavještajne organizacije [8]

Radari[uredi - уреди]

Tijekom sudskih slučajeva vezanih s obaranjem aviona došlo se do otkrića da su podaci za dan 27.6.1980 na radarima koji su pratili let aviona bili izmjenjeni od strane nepoznatih osoba. Po pitanju radara kod mjesta Marsala otkriveno je kidanje stranice radarske knjige za taj dan i njena zamjena s drugom stranicom. Krivotvorenje je bilo vrlo profesionalno učinjeno tako da je prošlo mnogo vremena do otkrića ali su se tužiteljstvo i obrana složili da je do njega došlo [9]. U slučaju radara kod mjesta Licola u blizini Napulja nije došlo do krivotvorenja nego su podaci bili jednostavno uništeni [10]

Sumnjive smrti[uredi - уреди]

S izuzetkom generala Saverio Rane koji je navodno obavjestio ministra transporta da je avion oboren raketom i potom umro od zloćudne bolesti veći broj svjedoka je umro u čudnim okolnostima. Po mišljenju sudske istrage iz 1999. godine postoji 12 takvih sumnjivih smrtnih slučajeva od kojih su "najzanimljiviji" slučajevi vojnih lica koja su navodno izvršila samoubojstvo. Prvi od njih (Dettori) je trpio od "paranoje" i tvrdio da će svi otići u zatvor prije svog "samoubojstva" dok je dok je drugo važno vojno lice (Parisi) izvšio samoubojstvo 1995. nekoliko dana prije dobivanja novog poziva na sud pošto je otkriveno da je prvi iskaz bio lažan. U raznim "samoubojstvima" i "nesretnim slučajevima" svjedoka u oči sudske istrage također je upalo i nikad rješeno ubojstvo talijanskog generala Roberta Boemija. [11]

Zadnje polemike[uredi - уреди]

Zadnju polemiku i najnoviju istragu po pitanju nikad rješenog obaranja Douglas DC-9 pokrenuo je Francesco Cossiga tadašnji talijanski premijer i kasniji predsjednik koji 2007 izjavljuje da je avion bio oboren od strane francuskog lovca koji je poletio s francuskog nosača aviona. [12],a tu njegovu izjavu će 2010. godine potvrditi tadašnji predsjednik Italije tvrdeći da je francuski lovac ispalio raketu na libijski MiG 23 i greškom pogodio DC 9 [13].

Nakon izjave Cossige Italija izjavljuje 22.6.2008. da ponovno pokreće istragu o rušenju aviona. [14]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Nel 1982 solo T4, in una seconda repertazione, nel 1987, T4 e TNT.
  2. Ordinanza-sentenza Priore, capo 2, pag. 4447
  3. L'autopsia venne eseguita cinque giorni dopo il ritrovamento dai professori Anselmo Zurlo, primario cardiologo, ed Erasmo Rondanelli, primario di anatomia patologica, entrambi dell'ospedale di Crotone.
  4. Ordinanza-sentenza Priore, capo 2, pagg.4507 e 4508.
  5. 5.0 5.1 Ordinanza-sentenza Priore, titolo II, capitolo XIX - Gli Stati Uniti d’America, paragrafo 6 - Il serbatoio eiettabile rinvenuto nel maggio 92, in zona D, pag. 1609
  6. Ordinanza-sentenza Priore, titolo II, capitolo XIX - Gli Stati Uniti d’America, paragrafo 20 - Conclusioni, pag. 1510
  7. Ordinanza-sentenza Priore, capo 2, pag. 4220.
  8. Ordinanza-sentenza Priore, capo 2, pag. 4225.
  9. Erminio Amelio, Alessandro Benedetti, IH870. Il volo spezzato. Strage di Ustica: le storie, i misteri, i depistaggi, il processo, Editori Riuniti, 2005, pagg. 95, 96, 97
  10. Procedimento penale n. 527/84 A G. I. TITOLO 2 -L’istruttoria dal 27 luglio 90 al 31 dicembre 97.
  11. Ordinanza-sentenza Priore, capo 4, pagg. 4670 e seguenti.
  12. Strage di Ustica, nuove indagini Sentito Cossiga: un missile francese, Corriere della Sera, 22.6. 2008
  13. http://www.ilmessaggero.it/articolo.php?id=103383
  14. Italy Reopens Probe Into 1980 Plane Crash: Media, Reuters, 226. 2008