Les Voix du silence
| Les Voix du silence | |
|---|---|
 Naslovnica prvog izdanja (1951.) | |
| Autor(i) | André Malraux |
| Naslov prijevoda | Glasovi tišine |
| Država |  Francuska |
| Jezik | francuski jezik |
| Žanr(ovi) | esej |
| Izdavač | Gallimard |
| Datum izdanja | 1951. |
| Stranica | 661 |
Les Voix du silence (srpskohrvatski: Glasovi tišine) je veliko teorijsko djelo Andréa Malrauxa objavljeno 1951. godine u izdanju Gallimarda. Glasovi tišine su posljednje veliko Malrauxovo djelo i sinteza njegovih dotadašnjih idedja o umjetnosti i estetici, ranije objavljenih u sklopu trodijelne knjige La Psychologie de l'art. Psihologija umjetnosti zapravo je uklopljena u Glasove tišine uz određene izmjene tako da je Malraux zapravo dodatno razradio svoje ranije ideje.
U predgovoru ovoga djela, Malraux dodatno naglašava svoju ranije iznesenu tezu kako je umjetnost izraz čovjekove slobode i način nadvladavanja besmisla ljudske egzistencije, a povijest umjetnosti tek povijest različitih načina ljudskog oslobađanja. Ponovo potvrđujući kako nije ni povjesničar ni estetičar, Malraux vidi povijest umjetnosti kao povijest konstantne zamjene stare forme novom, često koristeći izraz metamorfoza, ali bez pretjerano detaljne analize pojedinih opusa ili djela. Značajan utjecaj na njega izvršio je povijesničar umjetnosti Élie Faure, čiji je pristup vrlo sličan Malrauxovom. Malraux smatra kako protekom vremena velika umjetnička djela nužno izlaze iz svojih povijesno-civilizacijskih okvira i tek tada dobivaju svoju pravu formu i otkrivaju svoju pravu vrijednost, koja onda postaje trajno prepoznatljiva.
