Leksikon YU mitologije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Leksikon YU mitologije
Leksikon YU mitologije.jpg
Naslovnica Leksikona YU mitologije
Autor(i) Iris Adrić, Vladimir Arsenijević, Đorđe Matić (ured.)
Država  Hrvatska
 Srbija i Crna Gora
Jezik srpskohrvatski/cрпскохрватски
Serija Edicija Ledolomac
Tematika Jugoslavija
Izdavač Rende (Beograd) ; Postscriptum (Zagreb)
Datum izdanja 2004
Vrsta medija tvrde korice
Stranica 463 (1)
ISBN ISBN-13 978-8683897308
LC klasifikacija DR1300 .L45 2005

Leksikon YU mitologije je pojmovnik popularne kulture u bivšoj Jugoslaviji. Objavljen je 2004. godine u izdanju izdavačkih kuća Postscriptum (Zagreb, Hrvatska) i Rende (Beograd, Srbija).

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Idejni pokretači projekta su Dejan Kršić i Ivan Molek (urednici tadašnjeg časopisa Start) te Dubravka Ugrešić, koji su 1989. godine uputili javnosti poziv za suradnju na projektu.

Projekt izrade Leksikona polazi od premise o potrebi artikulacije pojmova popularne kulture iz bivše Jugoslavije u svrhu istraživanja i definiranja "jugoslavenskih identiteta" ali je raspadom Jugoslavije se enciklopedijski nacrt zaustavio. Projekt je nakon kriznog razdoblja ipak nastavljen u drugoj polovici devedesetih godina. Ponovno je formirana redakcija projekta te je postavljena jednostavna internetska stranica.

U kreativnom procesu stvaranja Leksikona svoj doprinos dalo je na stotine autora najrazličitijih demografskih karakteristika, amatera i stručnjaka. Prikupljeni sadržaji su obuhvaćali bogat repertoar pojmova jugoslavenske popularne kulture, stilski, žanrovski i jezično raznolik. Iz korpusa prikupljenih materijala počeo se oblikovati materijal za knjigu.


Wikiquote „Godine 1989, Dubravka Ugrešić i urednici magazina Start, Dejan Kršić i Ivan Molek, objavili su poziv za suradnju na projektu nazvanom Leksikon YU mitologije. Zamišljen kao zbirka natuknica o domaćoj popularnoj kulturi, Leksikon je trebao pružiti odgovor na “pitanje jugoslavenskih identiteta”, koje je po riječima inicijatora bilo potrebno istražiti “ne samo zbog svijeta već prvenstveno zbog nas samih”. S raspadom SFRJ, koji je uslijedio samo dvije godine po pokretanju inicijative, činilo se da je nestala potreba za sastavljanjem Leksikona. Službeno određenje novonastalih država prema zajedničkom naslijeđu kretalo se u rasponu od svojevrsne konfiskacije memorije do apsolutnog negiranja i tabuiziranja svih pojavnih oblika kulture SFRJ. No projekt je ipak zaživio, i to u obliku jednog od najranijih domaćih internetskih foruma. U sjedištu zagrebačkog Arkzina oformljena je 2001. godine pod vodstvom Dejana Kršića provizorna redakcija i pokrenuta web-stranica leksikon-yu-mitologije.net.“
(Uvodna riječ na stranici Leksikona [1])


Sadržaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Leksikonske jedinice nisu grupirane tematski već su izložene abecednim redom. Obrađuju teme poznatih ličnosti, pojava i drugih pojmova popularne kulture u bivšoj Jugoslaviji, nerijetko upotpunjene duhovitim komentarima i opisima. Leksikon predstavlja svojevrsnu etnologiju svakodnevnog života u republikama i autonomnim pokrajinama bivše Jugoslavije.

Na početku Leksikona YU mitologije nalazi se ilustrirana kronolgija najvažnijih događaja iz povijesti Jugoslavije u razdoblju od 1943. do 1991. godine.

Drugo, prošireno izdanje Leksikona sadrži 912 leksikonskih jedinica i 555 ilustracija.

Kritika i rasprave[uredi - уреди | uredi izvor]

Pri prvom izdanju, knjiga je doživjela relativno znatan uspjeh, tako komercijalan kako od kritike. Naravno, bilo je i primjedbi.

U godinama 2010. pojavio je se niz socioloških i kulturalnih studija o jugonostalgiji, slično kao što se desilo u drugim zemljama gdje je bilo u toku premišljanje o vlastitoj povijesti i identitetu, kao na primjer slučaj Ostalgie u Njemačkoj.

Redatelj Oliver Frljić je 2011. napravio kazališnu predstavu Leksikon YU mitologije temeljenu prema knjizi. Predstava je nastala u koprodukciji kazališta iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore i Kosova. A u Hrvatskoj je imala premijeru u sklopu festivala Sa(n)jam knjige u Puli.[2] Ključna pitanja koja je postavila predstava su bila: što danas predstavlja Jugoslaviju u sjećanju onih koji su u njoj živjeli, što i koliko o njoj znaju današnje generacije, rođene nakon njenog raspada?[3]

Primjedbe[uredi - уреди | uredi izvor]

Knjizi su upućene također brojne primjedbe. U republikama bivše Jugoslavije neki su joj zamjerili to što predstavlja laž i podupire jugonostalgičarsku kulturu. Ona izromantizirano i jugonostalgičarski prikazuje bivšu državu, prikazujući samo površinsku idiličnu masku, izbjegavajući prikazati tamni sadržaj, rafiniranu etničku segregaciju, suprematizam "pouzdanih naroda" i sve ine nepravde prema "nepouzdanim" "antidržavnim" narodima, nepravde na kojima je počivala idila i prosperitet, koji su unatoč službenoj propagandi bili samo za neke.

S druge strane, Leksikon nije Enciklopedija Jugoslavije niti Povijest SFR Jugoslavije nego zapravo pojmovnik kolektivnog imaginairea u jugoslavenskom društvu sastavljen na osnovi slobodnog doprinosa pojedinaca. Štoviše se u mnogim člancima ističe, često u ironičnom stilu, zapravo lažna strana u idiličnoj slici.

Dopunjena izdanja[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Postscriptum/Rende, 2005
  • Postscriptum/Rende, 2012

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]