Leksik turskog jezika

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Glavni članak: Turski jezik


Leksik turskog jezika je ogranak turske gramatike koji proučava baštinu riječi turskog jezika.

Turski jezik pripada rodu turkijskih jezika centralne Azije i danas dijeli mnoge lako prepoznatljive osobine sa azerskim, kao što se vidi u sljedećim jednostavnim leksičnim primjerima:

srpskohrvatski turski azerski turkmenski tatarski kazaški kirgiski uzbečki
da (odobravanje) evet bəli hawa әйе (aiye) иә (ïä) ооба (ooba) ha
ne yok yox ýok юк (iok) жоқ (joq) жок (jok) yoq
voda su su suw су (su) су (su) суу (sū) suv
kuća ev ev jaý йорт (yort) үй (üy) үй (üy) uy
ruka el əl eli кул (kul) қол (qol) кол (kol) qo'l
nebo gökyüzü səma asman күк (kuk) аспан (aspan) асман (asman) osmon
žena kadın qadın aýal хатын-кыз (hatin-kiz) әйел (äyel) аял (ayal) ayol

Prema službenoj statistici Turskog jezičnog društva (TLA), od ukupnih 89.689 riječi turski ima 1.374 perzijskih posuđenica[1] a 6.463 arapskih.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Manwer, Syed (13. 11. 2011). „Language: Urdu and the borrowed words”. Dawn.