Lebel modèle 1886

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lebel Model 1886
Fusil Modèle 1886/M93

Lebel M1886 u Švedskom vojnom muzeju.
Tip brzometna puška
Mjesto nastanka Francuska
Historija upotrebe
U upotrebi 1887–1940
Koristio/li v. korisnici
Ratovi Bokserski ustanak
Francuske kolonijalne ekspedicije
Monegaška revolucija
Prvi svjetski rat
Francusko-turski rat
Poljsko-sovjetski rat
Španski građanski rat
Drugi svjetski rat
Alžirski rat za nezavisnost (ograničeno)
Historija proizvodnje
Dizajner Tim koji je vodio gen. Tramond (Gras, Lebel, Vieille, Bonnet, Desaleux, Close, Verdin).
Dizajniran/a/o 1885
Proizvođač Francuski državni oružari (Chatellerault, Saint-Etienne i Tulle)
Proizveden/a/o 1887–1920
Broj primjeraka 3,450.000
Specifikacije
Masa 4.41 kg (9.7 lb)
(napunjena sa 10 metaka)
4.18 kg (9.2 lb)
(prazna)
Dužina 130 cm (51.2 in)
Cijev (dužina) 80 cm (31.5 in)

Čahura 8×50mmR Lebel
Kalibar 8mm
4 žljeba, zdesna na lijveo
Punjenja pokretanje brtvom
Brzina zrna 610 - 700 m/s
Efektivni domet 400 m pojedinačne mete
Maksimalni domet 1800 m (plotun na koncentrirane mete)
Sistem punjenja 8 metaka cijevni magazin

Puška Model 1886 ili Lebelova puška (fr. Fusil Modèle 1886 dit "Fusil Lebel) je brzometna puška koja je služila kao standardna puška francuske vojske od 1887. do kraja 1940-ih. Kao standardno oružje je zamijenila dotadašnju sporometnu Grasovu pušku. Francuske vlasti su odluke o uvođenju brzometki kao standardnog oružja donijele 1883. godine, ali je na dizajn puške ključni uticaj imao pronalazak bezdimnog baruta (Poudre B) od strane Paula Vieillea 1884. godine, a kome je potpukovnik Nicolas Lebel prilagodio novi metalni metak koji je, slično kao i puška, dobio ime 8mm Lebel. Lebelova puška je zahvaljujući tim inovacijama u trenutku uvođenja predstavljala najsuvremeniju pušku u svijetu, ali također potakla intenzivnu utrku u naoružanju natjeravši gotovo sve druge evropske i svjetske velesile da samo za nekoliko godina kasnije uvedu vlastite ekvivalente, uključujući carsku Njemačku koja je dvije godine kasnije uvela Gewehr 88.

Lebelova puška je imala 10 metaka koji su se punili kroz cijevni magazin te se, iako je pružala dobar domet i brzinu paljbe, zbog nešto sporijeg punjenja smatrala nešto inferiornijom prema puškama drugih država. Sa druge strane se pokazala kao izuzetno pouzdano oružje, pogotovo u uvjetima rovovskog ratovanja u Prvog svjetskog rata. Godine 1907. je, kao privremena zamjena/alternativa uvedena Berthierova puška sa brže punećim magazinom od tri metka, ali je ljudstvo preferiralo Lebelovu pušku. Iako je 1936. kao standardno oružje uvedena nešto modernija brzometka MAS-36, Lebelova i Berthierova puška su se koristili sve dok 1949. nije uvedena poluautomatska puška MAS-49.


Korisnici[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Giletta, Jacques (2005). Les Gardes Personnelles des Princes de Monaco (1st izd.). Taurus Editions. ISBN 2 912976-04-9. 
  2. W. Darrin Weaver (2005). Desperate Measures: The Last-Ditch Weapons of the Nazi Volkssturm. Collector Grade Publications. str. 60. ISBN 0889353727. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Prethodi:
Fusil Gras Modèle 1874
francuska vojničćka puška
1886–1936
Slijedi:
Berthierova puška
MAS-36