Le Barbier de Séville

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Le Barbier de Séville
Opće informacije
Autor Pierre de Beaumarchais
Datum pisanja 1773.
Žanr komedija
Činovi četiri čina
Jezik francuski jezik
Informacije o premijeri
Premijera 23. veljače 1775.
Comédie-Française
Francuska Pariz, Francuska
Muzika Antoine-Laurent Baudron
Lica
  • grof Almaviva, španjolski velikaš zaljubljen u Rosinu
  • Figaro, seviljski brijač
  • Rosine, štićenica doktora Barthola
  • doktor Bartholo, liječnik i Rosinin skrbnik
  • Don Bazile, orguljaš i Rosinin učitelj pjevanja
  • La Jeunesse, Bartholov stariji sluga
  • L'Éveillé, Bartholov lijeni sluga
  • notar
  • alcalde
Mjesto radnje

Le Barbier de Séville ou la Précaution inutile (srpskohrvatski: Seviljski brijač, ili Uzaludan oprez) je komedija francuskog pisca Pierrea de Beaumarchaisa za koju je originalnu glazbu skladao Antoine-Laurent Baudron. Drama je izvorno zamišljena kao komična opera, no takvu ideju je 1772. godine odbio Comédie-Italienne. Komedija je svoju današnju formu dobila 1773. godine, ali zbog pravnih problema koje je imao Beaumarchais, premijerno je izvedena tek 23. veljače 1775. godine u Comédie-Française. Seviljski brijač je prva drama iz trilogije o lukavom slugi Figaru, napisana prije Le Mariage de Figaro i La Mère coupable.

Radnja komedije zbiva se u Sevilli i prati klasičnu strukrutu renesansne commedie dell'arte, uz likove koji su temeljeni na tipiziranim likovima tog žanra. Komedija prati grofa Almavivu koji se zaljubi u djevojku Rosine. Kako bi se uvjerio da ga Rosina ne voli samo radi novca, preruši se u siromašnog studenta po imenu Lindor i pokuša ju zavesti. Planove mu pokvari Rosinin skrbnik, doktor Bartholo, koji ju drži zatvorenu kako bi ju sam oženio. Njegova sreća se mijenja kada susreće bivšeg slugu, Figara, koji trenutno radi kao brijač i tako ima pristup doktorovu domu. Nakon što mu grof ponudi novac, a Figaro se prepadne da bi se grof mogao htjeti osvetiti ukoliko ovaj odbije, lukavi sluga smisli seriju intriga kojima omogućava susret između grofa i Rosine. Priča kulminira vjenčanjem grofa i buduće grofice.

Premijera Seviljskog brijača je dobila prilično loše kritike, što je Beaumarchaisa potaklo na seriju brzih izmjena koja je nakon tri dana predstavu pretvorila u enormnu uspješnicu. Postoje teze kako je naslov komedije igra na raniju komediju Tirsa de Moline, El Burlador de Sevilla (sh. Seviljski varalica). Komedija je poslužila kao osnova za Rossinijevu operu Il barbiere di Siviglia.