Lazar Stojanović (reditelj)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lazar Stojanović
Biografske informacije
Rođenje(1944-03-01)1. 3. 1944.
Beograd
Smrt4. 3. 2017. (dob: 73)
Profesionalne informacije
Zanimanjefilmski i požorisni reditelj
Znamenita djela

Lazar Stojanović (Beograd, 1. marta 1944. – Beograd, 4. marta 2017.), jugoslovenski filmski i pozorišni reditelj, publicista, mirovni aktivista. Rodio se i školovao u Beogradu. Pred kraj života je pretežno boravio i radio u SAD. Bavio se pozorištem, kritikom, podučavanjem, uređivanjem publikacija i dokumentarnim filmom. Neslaganje s vladajućom politikom, ranije Jugoslavije, a sada Srbije, u značajnoj meri obeležava njegovo javno delovanje. Autor je igranog filma Plastični Isus napravljenog 1971. godine, zaplenjenog, a zatim oslobođenog i prikazanog 1990. godine. To je jedini film u istoriji Jugoslavije zbog kojeg je njegov reditelj bio osuđen na zatvorsku kaznu.

Bio je jedan od osnivača beogradskog nedeljnika Vreme. Bavio se novinarstvom, pozorištem, uređivanjem publikacija i autor je više dokumentarnih filmova, među kojima su i oni o liderima bosanskih Srba Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, kojima se sudi u Haškom trbunalu za ratne zločine.

Bio je aktivan u mnogim mirovnim, antiratnim organizacijama i pokretima u bivšoj Jugoslaviji i Srbiji, posebno tokom ratova devedesetih godina prošlog veka.

Jedne godine u vojsci, tri godine u zatvoru[uredi | uredi kod]

Kada je trebalo da izađe iz vojske, zatvoren je i osuđen zbog delikta mišljenja na godinu dana. Kada je trebalo da izađe iz zatvora nakon godinu dana pokrenut je postupak i zadržan u zatvoru zbog filma "Plastični Isus". Kada je trebalo da izađe sa izdržavanja kazne posle godine zatvora za film, druge ukupno, viši sud ispunjava želju tužioca, udbe i partije i povećava mu kaznu za još godinu dana zatvora. Poslednju godinu zatvora je "dobio" zato što je odbio da piše molbu za pomilovanje dok je bio na drugoj godini robije, pa se ono troje pomenutih uzlovredilo pa nadodalo još godinu. Godine za godinom, taman kada godina ističe povećavana se kazna i ostajanje u zatvoru za još godinu, tri puta. Godina dana vojske, tri godine robije, četiri godine odsustva sa Bitefa. Osuđen zbog "delikta mišljenja" i umetničkog stvaralaštva stoji sam. Od njega se razmiču. Strah i komformizam. Kao da na Bitef idu da bi im bilo lepo, a ne zbog onoga zbog čega je Lazar robijao, umetničkih sloboda. citat Borka Pavićević nedeljnik Danas, 12. mart 2017.

Suđenje "Beogradskoj šestorici"[uredi | uredi kod]

April 1984, u subota iza devet ujutro po Velikom petku, šef dopisništva iranske novinske agencije zove telefonom kuću porodice Stojanović i kaže Lazarovom bratu Voju "U zemlji je dramatično (Jugoslaviji)". Đilas je uhapšen u stanu novinara Radio Beograda Dragomira Olujića i još nekoliko desetina slušalaca Slobodnog Univerziteta je uhapšeno (združenom akcijom Staneta Dolanca i Slobodana Miloševića, tako počinje suđenje "Beogradskoj šestorici"). "A vašeg brata još nema u dopisništvu, mogu li da razgovaram sa njim?" Vojo: "I Lazar je uhapšen, bio je na predavanju."

Milovan Đilas, Mihajlo Mihajlov i Lazar Stojanović su godinama robijali svoje disidentstvo. I nijedan od njih trojice nikada nije postao resentiman antikomunista, i prestao da bude antifašista, ni postao nacionalisti. Ostali Jugosloveni. (citat Borka Pavićević nedeljnik Danas, 12. mart 2017.)

Film, sa Polom Pavlikovskim: "Srpska epika"[uredi | uredi kod]

Prvi put je ovaj film prikazan u Beogradskom krugu, 1993, kada je i snimljen. "Mudrost je kada se niti žuri, niti okleva" (Niče). Osetljivost na zločin verovatno je to ono što je Lazar, kao izabran i označen, stekao. I delanje u pravom trenutku, onda kada ima još vremena da se zločin, nepravda i zlo spreči. Ako zalaganje za ljudska prava i za pravdu ima svoj puni smisao onda kada može biti delotvorno, onda je to u reakcijama na vreme. U svom vremenu je Lazar bio i bio je deo vremena. Ma koliko nesklonost filozofiji, kritici, a posebno osećajnosti, može proglasiti mišljenje i delanje kakvo je bilo Lazarovo za odveć apstraktno ili intelektualno. Nije menjao ni prilagođavao jezik. Ni filmski jezik. Filmom "Srpska epika" Stojanović je budio "dobrovoljne đelate". U različitim okolnostima gledala sam ovaj film više puta, i slušala komentare, onakve kakve i danas čujem. Znate da u tom filmu Radovan Karadžić ispoveda svoju "politiku i poetiku", gusle su obavezne i nisu krive, kao ni žrtve. I znate da u tom filmu drugi pesnik, Limonov, gađa Sarajevo.


U razgovoru nakon prikazivanja filma u Beogradskom krugu, beše postavljeno pitanje Lazaru Stojanoviću da li ima neku reakciju Radovana Karadžića na "Srpsku epiku". "Poslao mi je telegram, rekao je Lazar, "u kome mi se zahvaljuje što ga ne prikazujem kao ratnika, već kao pesnika". (citat iz Borka Pavićević nedeljnik Danas.)

"Uspon i pad generala Mladića", Lazara Stojanovića.[uredi | uredi kod]

Dokumentarni film "Škorpioni - Spomenar", Lazara Stojanovića prvi put je prikazan 10. aprila 2007. godine na dan kada je Veće za ratne zločine u Beogradu izreklo presudu Škorpionima za zločin u Trnovu.

Život i rad Lazara Stojanovića imao je smisao i svrhu, jer se svim sredstvima, pisanom rečju, filmom, držanjem, stavom, znanjem, uvažavanjem činjenica borio protiv najvećeg od svih zločina, zločina iz ravnodušnosti. Svim sredstvima.(citat Borka Pavićević nedeljnik Danas, 12. mart 2017.)

Vanjske veze[uredi | uredi kod]