Lavaš
|
Lavaš | |
|---|---|
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2014. |
| ID: | 00985 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
|
Lavaš, Katirma, Jupka, Jufka | |
|---|---|
| Regija: | Azija |
| Godina upisa: | 2016 |
| ID: | 01181 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Lavaš je pljosnati beskvasni hleb koji se vijekovima na tradicionalan način priprema u srednjoj Aziji, oko Kaspijskog mora i Južnom Kavkazu. Porijeklo lavaša je najvjerovatnije iz Irana, navodi se u enciklopediji jevrejske hrane.[1]
Lavaš je mekan i tanak somun hljeb. Jednostavno tijesto od pšeničnog brašna i vode se mijesi i oblikuje u loptice, koje se razvlači preko posebnog ovalnog jastuka. Peče se u metalnoj ili glinenoj ovalnoj peći, u kazanu (kotlić), ili na sadžu, poznatom i kao talandara. To je konkavna, kružna metalna posuda ispod koje se loži vatra. Nakon trideset sekundi do minute, pečeni kruh se povlači sa stijenke pećnice.
Postoji raznolikost okusa, tekstura i veličina ovog hljeba. Neke vrste lavaša su tanke i brzo se osuše i postaju krhke, tvrde teksture. U veličini varira od oko 30 cm. dužine do preko 0,5 m, a po obliku od kružnog do duguljastog ili kvadratnog.
Kultura pravljenja i dijeljenja somuna postala je dio široko praktikovane tradicije. U pravljenju hljeba učestvuju najmanje tri osobe, često članovi porodice, od kojih svaka ima ulogu u njegovoj pripremi i pečenju. U ruralnim područjima, susjedi zajedno učestvuju u procesu. Tradicionalne pekare takođe prave hleb. Pored redovnih obroka, somun se dijeli na svadbama, rođenjima, sahranama, raznim praznicima i za vrijeme namaza.
U Azerbejdžanu i Iranu se stavlja na ramena mladenke ili mrvi preko glave kako bi se paru poželilo prosperitet, dok se u Turskoj daje susjedima para. Na sahranama u Kazahstanu vjeruje se da hljeb treba pripremiti da zaštiti pokojnika, a u Kirgistanu dijeljenje hljeba pruža bolji zagrobni život za pokojnika.
Lavaš je upisan na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva kao element nematerijalnog kulturnog naslijeđa Armenije, Azerbejdžana, Irana, Kazahstana, Kirgistana i Turske. .[2]
Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na 9. zasjedanju koje je održano od 24. do 28. novembra 2014. god. u Parizu, Francuska.[3]
- Lavaš u Azerbejdžanu
- Tradicionalni lavaš
- Pečenje na otvorenom
- ↑ Etnički i tradicionalni iranski kruh: različite vrste, historijski i kulturni aspekti - Journal of Ethnic Foods, mart 2017 - www.armenica.org - Pristupljeno, 11.1.2025(bg)
- ↑ UNESCO: Nematerijalna kulturna baština u Armeniji - ich.unesco.org, Pristupljeno, 11.1.2025(en)
- ↑ UNESCO Lavaš - 11.1.2025(en)