Lateranski ugovor

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Lateranski ugovor
Patti Lateranensi
Lateranski ugovor

Potpisivanje Lateranskog ugovora

Generalno
Potpisivanje 11. februara 1929.
Lateranska palača, Rim, Kraljevina Italija
Ratifikacija 7. juna 1929.
Prestanak važenja 3. juna 1985.
Stranke
Strana 1 Strana 2
Strane  Kraljevina Italija  Sveta Stolica
Potpisnici Benito Mussolini Pietro Gasparri

Lateranski ugovor (talijanski Patti Lateranensi) zvan i Lateranski pakt je međunarodni ugovor, potpisan 11. februara 1929. između Kraljevine Italije s jedne strane i Vatikana s druge strane.[1]

U ime Kraljevine Italije ugovor je potpisao Benito Mussolini, a u ime Vatikana i pape državni sekretar i kardinal Pietro Gasparri. Ugovor je 1948. ušao u novi ustav Republike Italije, a vrijedio je od 7. juna 1929. do 3. juna 1985.[1]

Karakteristike i historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon ratifikacije Lateranskog ugovora, Sveta stolica je priznala Kraljevinu Italiju sa Rimom kao njenim glavnim gradom zauzvrat je Kraljevina Italija priznala papama suverenitet nad Vatikanom, minijaturnim teritorijem od svega 44 hektara i time im ipak osigurala i dala punu nezavisnost . Dogovoren je i čitav niz dodatnih mjera, tako na primjer Članak 1, daje gradu Rimu specijalni karakter kao "centru katoličkog svijeta i mjestu hodočašća". U članku 20. se naglašava da svi biskupi trebaju položiti zakletvu vjernosti državi i morali biti državljani Kraljevine Italije koji i govoriti talijanski jezik.[1]

Člankom 34 tog ugovora Kraljevina Italija priznala je pravni validitet braka sklopljenog u katoličkim crkvama i njegovo podvrgavanje regulama kanonskog prava, zbog tog se takvi brakovi praktički nisu mogli rastaviti i proglasiti ništetnima, jer su o njima mogli odlučivati samo crkveni sudovi, koji u principu nisu odobravali razvod.[1]

Država je člankom 36. tog konkordata pristala omogućiti vjeronauk u javnim osnovnim i srednjim školama i priznala biskupima pravo imenovanja (ili razrješenja) nastavnika koji će vršiti tu nastavu i odobravanja udžbenika koje će koristili.[1]

Potpisivanjem novog konkordata 1985. katoličanstvo više nije bilo državna religija Italije. Ova promjena statusa dovela je do velikog broja promjena u talijanskom društvu. Od svih je možda najznačajnije to što vjeronauk više nije obavezan u javnim školama. Novi konkordat također je dirnuo i dotad stečena prava kao što je oslobođenje od poreza za vjerske institucije i vlasništvo nad židovskim katakombama.[1]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Lateran Treaty" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/event/Lateran-Treaty. pristupljeno 15. 3. 2018. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]