Lake District
Nacionalni park Lake District Lake District National Park | |
---|---|
![]() | |
Lokacija | |
Položaj | Cumbria |
Država | ![]() ![]() |
Koordinate | |
Historija | |
Osnovan | 1951.[1] |
Karakteristike | |
Površina | 2,243[1] ha |
Web-stranica | |
www.lakedistrict |
Lake District (prevedeno Jezerski kotar) je ime kraja i nacionalnog parka na sjeverozapadu Engleske koji je osnovan 1951.[1]
Karakteristike[uredi | uredi kod]
Nacionalni park Lake District prostire se na površini od 2,243 km² u Grofoviji Cumbria, nekad je taj teren pripadao historijskim grofovijama Cumberland, Lancashire i Westmorland.[1]
U njemu leže najveća engleska jezera, od kojih je najveće Windermere, i najviše engleske planine, od kojih je najviša - Scafell Pike. To je kraj jezerskih dolina koje se koncentrično nižu iz centralne planinske jezgre, neobično atraktivan turistima.[1]
Geološka struktura većine glavnih vrhova kao što je Scafell Pike (978 m), Sca Fell (964 m) i Helvellyn (950 m) sastoji se od tvrdih prekarbonskih stijena. Oni na sjeveru; Skiddaw (930 m) i Blencathra (868 m) građeni su od mekših stijena iz ordovicija pa su im vrhovi zaobljeniji.
Po jugu leže niža brda građena od silurskih stijena koja okružuju jezera Windermere Esthwaite i Coniston. Ta jezera formirana su glacijacijom koja je produbila postojeće doline i izdubila u stijenama bazene za smještaj voda, ali je istovremeno i razdvojila doline nekadašnjih pritoka, stvarajući tako nizove padajućih dolina sa atraktivnim slapovima.[1]
Historija[uredi | uredi kod]
Taj prostor je dugo bio izoliran jer je sa juga i istoka bio štićen barijerom od neprohodnih šuma, tresetišta, baruština i jezera, tako da su svega dva rimska puta izgrađena u cijelom kraju.[1]
Nakon normanskog osvajanja Engleske uslijedio je period intenzivne deforestacije.[1] Cistercitske opatije Furness i Byland iskoristile su taj prostor za ovčarstvo i proizvodnju lvune, pa se nastavio proces krčenja šuma, koji je ubrzan taljenjem željezne rude, a kasnije intenzivnim iskapanjem olova i bakra. Te aktivnosti su nakon 1870-ih postale su neprofitabilne, pa se prešlo na eksploataciju građevinskog kamena po brojnim kamenolomima.
Državna šumarska komisija koja je upravljala velikim površinama crnogoričnih šuma, pristala se povući sa centralnog brdovitog područja, tad već prilično ogoljelog po kojem su ostali samo bjelogorični šumarci.[1]
Povećana potražnja za vodom u industrijskim centrima sjeverozapadne Engleske, dovela je do tog da se akumulaciono jezero Thirlmere više nesmije koristiti za rekreaciju. S druge strane osnažene su tradicionalne forme ekstenzivne poljoprivrede; govedarstvo i ovčarstvo, uključuju i proizvodnju mlijeka i jaja. [1]
Lake District bio je dom pjesnika Williama Wordswortha, koji je rođen u Cockermouthu i pokopan pored svoje sestre i žene na seoskom grasmerskom groblju.[1]
Od početka 19. vijeka taj kraj je počeo privlačiti sve više posjetitelja, među njima i brojnih slavnih ljudi. Povećana mobilnost stanovništva industrijskih centara sjeverne Engleske potaknula je razvoj turizma.[1]