Labraid Loingsech
Labraid Loingsech ("prognanik, pomorac"), također poznat kao Labraid Lorc, sin Ailill Áinea sina Lóegaire Lorca, bio je, prema irskim srednjovjekovnim legendama i tradiciji, veliki kralj Irske. Smatra se pretkom Laigina koji su dali ime Leinsteru.[1] Rana dinastijska pjesma ga naziva "bogom među bogovima", što sugerira da je nekada bio božanstvo-predak Laigina.[2]
Prema tradiciji je njegov djed Lóegaire Lorc bio veliki kralj, ali ga je mučki ubio vlastiti brat Cobthach Cóel Breg. Cobthach je potom dao otrovati Lóegaireovog sina Ailill Áinea koji je preuzeo prijestolje Leinstera,[3] i natjerao Ailillovog mladog sina da pojede dijelove očevog i djedovog srca i proguta miša.[4] Dječak je od strahote zanijemio i postao poznat kao Móen Ollom, "nijemi učenjak". Kasnije, kada je za vrijeme utakmice hurlinga udaren u bratu, zavikao je "Boli me!" Otada je bio poznat pod imenom Labraid, "on govori".
Lebor Gabála Érenn navodi kako je Labraid prognan preko mora, ali da je nakon trideset godina sklopio mir sa Cobthachom i dobio pokrajinu of Leinster.[5] Postoje razne verzije priče o Labraidovom izgnanstvu. U jednoj, proznom tekstu u Book of Leinster, Cobthach drži skupštinu na Tari i pita koji je najdarežljiviji čovjek u Irskoj. Njegov pjesnik Ferchertne i harfist Craiftine odmah odgovaraju "Labraid", pa ih Cobthach svu trojicu daje prognati sa dvora. Utočište pronalaze kod Scoriatha, kralja Fir Morce u Munsteru. Scoriath ima kćer Moriath koja se zaljubi u Labraida, ali joj majka uvijek spava s jednim otvorenim okom kako bi je pazila Craiftine zato svira uspavanku na harfi kako bi je potpuno uspavao i Labraid provede noć sa Moriath. Kada se majka probudi i shvati što se dogodilo, Labraid sve priznaje i par se vjenča. Uz pomoć Scoriathove vojske i Craiftineove harfe Labraid napada Leinster i sklapa mir sa Cobthachom.[3]
Geoffrey Keating navodi drukčiju priču. Nakon što je neko vrijeme proveo sa Scoriathom u Munsteru, Labraid odlazi na Kontinent gdje stiče veliki ugled kao tjelohranitelj kralja Francuske, rođaka Labraidove bake Cessair Chrothach (koja je bila kćer kralja Franaka prema Lebor Gabáli). Moriath, čuvši za njegove pothvate, se iz daljine zaljubi za njega. Piše ljubavnu pjesmu za njega i šalje Craiftinea u Galiju da mu je otpjeva. Labraid je oduševljen pjesmom i odlučuje se vratiti u Irsku da povrati teritoriju. Kralj Francuske mu daje brodove i 2200 vojnika. Sljedbenici mu dobivaju ime Laigin prema širokim plavosivim vršcima koplja (láigne) koja koriste.[4] T. F. O'Rahilly pokušava objasniti zbrku oko mjesta Labraidovog izgnanstva sugerirajući da su Fir Morca, narod u Munsteru koji spominje Book of Leinster, u stvari iskvareni naziv za oblast Armorica u današnjoj sjeverozapadnoj Francuskoj.[1]
Mir između Labraida i Cobthacha nije potrajao. Lebor Gabála navodi kako su zaratili.[5] U priči u Book of Leinster, Labraid poziva Cobthacha zajedno sa trideset kraljeva Irske da ga posjete i gradi željeznu kuću u Dind Rígu kako bi ih smjestio, a što traje godinu. Cobthach odbija ući u kuću prije nego što prvi uđu Labraidova majka i dvorska luda. Nakon što oni to učine, Labraid gostima servira hranu i pivo, a potom zaključa kuću. Uz pomoć 150 mijehova zapali kuću, te su Cobthach i njegovih 700 ljudi, zajedno sa Labraidovom majkom i dvorskom ludom, živi spaljeni. Ludi je obećano da će joj porodica biti oslobođena ropstva, a Labraidova majka je sretna što će umrijeti za sinovu čast.[3]
Još jedna legenda, slična grčkoj legendi o kralju Midi, navodi da je Labraid imao konjske uši, i to nastojao sakriti od svijeta. Kosu je šišao jednom godišnje, a brijača, koga je birao kockom, bio odmah nakon toga dao zbiti. Udovica, čuvši da joj je sin jedinac odabran da šiša kraljevu kosu, molila je kralja da ga ne pogubi. Labraid je pristao, ali uz uvjet da brijač čuva svoju tajnu. Teret čuvanja tajne je bio toliki da se brijač razbolio. Druid mu je savjetovao da ode do raskršća i prvom drvu kaže tajnu, te da će se riješiti tajne i ponovno ozdraviti. Svoju je tajnu rekao jednoj vrbi. Ubrzo nakon toga je Craiftine slomio svoju harfu i izradio novu, upravoi od one vrbe kojoj je brijač rekao tajnu. Kada je sa njom zasvirao, harfa je rekla "Labraid Lorc ima konjske uši". Labraid se pokajao zbog svih brijača koje je bio pogubio i priznao svoju tajnu.[4]
Vladao je, ovisno o izvoru, deset, devetnaest ili trideset godina, te se svetio Cobthachovoj djeci, prije nego što ga je ubio Cobthachov sin Meilge Molbthach. Lebor Gabála datira Cobthachovo i Labraidovo stupanje na prijestolje na Badnjak 307. pne., ali i navodi da je vladao u doba Ptolemeja III Euergeta (246-222. pne.). Kronologija Keatingove Foras Feasa ar Éirinn mu vladavinu smješta u period 379-369. pne., a Annals of the Four Masters u 542-523. pne.[6]
| Prethodi: Cobthach Cóel Breg |
veliki kralj Irske LGE1 3. vijek pne. LGE2 307-288. pne. FFE 379-369. pne. AFM 542-523. pne. |
Slijedi: Meilge Molbthach |
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 T. F. O'Rahilly, Early Irish History and Mythology, Dublin Institute for Advanced Studies, 1946, p. 101-117
- ↑ "Móen óen", in John T. Koch & John Carey (eds.), The Celtic Heroic Age, Celtic Studies Publications, 1997, p. 46
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Book of Leinster: "The Destruction of Dind Rig"
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Geoffrey Keating, Foras Feasa ar Éirinn 1.29-1.30
- ↑ 5,0 5,1 R. A. Stewart Macalister (ed. & trans.), Lebor Gabála Érenn: The Book of the Taking of Ireland Part V, Irish Texts Society, 1956, p. 275-277
- ↑ Annals of the Four Masters M4658-4677