Stablo za klompe
| L’albero degli zoccoli | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Ermanno Olmi |
| Producent | RAI Ital-Noleggio Cinematografico |
| Scenario | Ermanno Olmi |
| Uloge | Luigi Ornaghi Francesca Moriggi Omar Brignoli |
| Fotografija | Ermanno Olmi |
| Montaža | Ermanno Olmi |
| Distribucija | Ital-Noleggio Cinematografico |
| Datum(i) premijere | 21. rujna 1978. |
| Trajanje | 186 min. |
| Zemlja |  Italija |
| Jezik | talijanski |
| L’albero degli zoccoli na Internet Movie Database | |
Stablo za klompe (talijanski L’albero degli zoccoli) je talijanska drama iz 1978. koju je napisao i režirao Ermanno Olmi a glavne uloge tumače naturšćici Luigi Ornaghi, Francesca Moriggi i Omar Brignoli. Radnja se odvija u Lombardiji potkraj 19. stoljeća i opisuje živote seljaka u cascini (kućama za farmere). Film ima nekih sličnosti sa talijanskim neorealizmom po tome što se fokusira na živote siromašnih ljudi, koje su tumačili stvarni farmeri i stanovnici, a ne glumci. Stablo za klompe je osvojilo Zlatnu palmu u Cannesu. Jezik je bergamaski, dijalekt Lombardije.
Radnja[uredi | uredi kod]
Lombardija, 1898. Četiri farmerske obitelji žive zajedno u komuni te obrađuju imanje vlasnika kojemu daju većinu uroda. Jedna od obitelji je i otac Battisti, čija je supruga opet trudna. Svećenik ga nagovori da pošalje sina Mineca u školu udaljenu 6 kilometara, ali zbog toga ovaj neće moći pomagati na imanju. Zbog dugog pješačenja, Minec polomi klompe od stabla. Pošto Battista nema novaca, posiječe drvo sa imanja te od njega napravi nove cipele. Od ostalih obitelji, tu je i udovica Runk koja se boji da bi joj djeca mogla završiti u sirotištu jer nema supruga koji bi joj pomogao zarađivati za kruh. Kada joj krava postane bolesna, veterinar ju obavijesti da će životinja uginuti. Ipak, Runk uzima vode iz potoka kraj kapele te daje kravi koja popije i ozdravi.
Obitelj Brena priprema se za svadbu - kćer Maddalena se udaje za Stefana. Medeni mjesec odluče provesti kod Maddalenine tete u obližnjem gradu, koja tamo vodi sirotište. Na ulicama primijete prosvjednike i demonstracije zbog siromaštva. Teta pokaže paru djecu u sirotištu te ih uspijeva nagovoriti da usvoje jedno. Navečer obitelji sjede zajedno u štali te zajedno pjevaju ili si pričaju priče. Kada vlasnik imanja primijeti da je netko posjekao njegovo drvo, otkrije da je za to kriv Battista. Njegova obitelj stoga mora napustiti svoj dom.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
- Luigi Ornaghi - Batistì
- Francesca Moriggi - Batistina
- Omar Brignoli - Minec
- Antonio Ferrari - Tuni
- Teresa Brescianini - Widow Runk
- Giuseppe Brignoli - Anselmo
- Carlo Rota - Peppino
- Pasqualina Brolis - Teresina
- Massimo Fratus - Pierino
- Francesca Villa - Annetta
- Maria Grazia Caroli - Bettina
- Battista Trevaini - Il Finard
Nagrade[uredi | uredi kod]
| Nagrada | Datum | Kategorija | Nominacije | Rezultat |
|---|---|---|---|---|
| Filmski festival u Cannesu | 1978. | Zlatna palma | Ermanno Olmi | Osvojeno |
| Nagrada Udruženja njujorških filmskih kritičara | 1979. | Najbolji strani film | Ermanno Olmi | Osvojeno |
Bilješke[uredi | uredi kod]
Film prikazuje dvije autentične snimke klanja životinja: guske i svinje.
Kritike[uredi | uredi kod]
Kritičar Damir Radić Stablo za klompe navodi kao jedan od deset najdražih filmova: "Film rijetko viđene duhovnosti, tako plemenit, tako skroman, najljepša posveta najljepšim slojevima ljudske duše. I najveći imanentno kršćanski film ikad."[1]
Redatelj Mike Leigh je izjavio da mu je ovo jedan od najdražih filmova zbog jednostavnog, autentičnog načina kojim su prikazani stanovnici u priči: "To je jedan od razloga zbog kojeg je fantastičan: jedan je od onih filmova koji nadilaze filmaštvo, bez da degeneriraju u neku vrstu pseudodokumentarca. Snimljen je na klasičan način, sa velikom preciznošću i fantastičnom fotografijom, a Olmi piše, snima i osobno režira...Tip je genij, i to je to."[2] I redatelj Ante Babaja ga navodi kao veliki uzor: "To je film s aureolom".[3] Glumac Al Pacino također je naveo da mu je to jedan od najdražih filmova.[4]
Roger Ebert je filmu dao tri od četiri zvijezdice:
- "Kažemo da je film remek-djelo kada smatramo da je o ljudima koje sažaljevamo i poštujemo. Mogu razumijeti te reakcije bez da ih dijelim. Olmi ide na sve ili ništa s ovim filmom - očito želi da bude velik, da se usudi sve - i zbog toga što dijelimo simpatije s njim, želimo reći da je uspio. Ali Stablo za klompe zahtijeva složeniju odgovor od toga. Ako je doista vrlo dobar, ne zaboravimo na rutinsku humanu prehvaljenost...Ali Olmi ima tendenciju postati presentimentalan u vezi njihovih života. "[5]
Dennis Schwartz je također filmu dao ocjenu četiri:
- "Radnja nije toliko važna kao promatranje kako se seljaci vežu jedno za drugo te preživljavaju kušnje života. To je nježno pričanje muke seljaka koje drži svoju marksističku poruku ispod vidokruga, te uspijeva nikada biti niti dosadna, ali niti uzbudljiva".[6]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ „TOP 100 DVD-a”. Nacional. 12. prosinca 2005. Arhivirano iz originala na datum 2012-01-04. Pristupljeno 2013-12-15.
- ↑ Mark Monahan (19. listopada 2002). „Film makers on film: Mike Leigh”. telegraph.
- ↑ Jurica Pavičić (2003). „Stablo za klompe”. Filmski leksikon.
- ↑ „150. Italian filmmaker Ermanno Olmi’s masterpiece “L'Albero degli zoccoli” (The Tree of Wooden Clogs) (1978): An uplifting and monumental work of a cinematic genius”. moviesandfrontiers.
- ↑ Roger Ebert (12. ožujka 1980). „The Tree od Wooden Clogs”. rogerebert.com.
- ↑ Dennis Schwartz (14. listopada 2008). „The Tree of Wooden Clogs - Keeps its Marxist message under wraps, and manages never to be either lackluster or thrilling”. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-03. Pristupljeno 2013-12-15.
