L'Éternel Adam
| Vječni Adam | |
|---|---|
| Autor(i) | Jules Verne |
| Ilustrator | Georges Roux |
| Država | Francuska |
| Jezik | Francuski |
| Žanr(ovi) | Kratka priča |
| Datum izdanja | 1910. |
Vječni Adam (fr. L'Éternel Adam) je kratka novela Michela Vernea koja opisuje progresivni pad grupe preživjelih u barbarstvo nakon apokalipse. Iako je priču napisao njegov otac Jules Verne u posljednjim godinama svog života, Michel Verne ju je znatno proširio.[1]
Priča je smještena u daleku budućnost u kojoj Zartog Sofr-Aï-Sran, arheolog, dešifrira sačuvani dnevnik preživjelog nakon potpunog uništenja civilizacije. Otkriće se dešava usred filozofskih kontroverzi o porijeklu ljudi, između onih koji vjeruju u postojanje jedinstvenog pretka i onih koji ne vjeruju.
Dnevnik opisuje borbu za opstanak male grupe Francuza i Francuskinja nakon što iznenadna i neobjašnjiva katastrofa uništi evropski kontinent, te uzaludnost akumuliranog znanja u grupi. Nakon što su uvidjeli da njihovo nepismeno potomstvo neće imati neposrednu korist od naučnog znanja koje posjeduju, autor dnevnika i njegovi prijatelji pokušavaju zapisati sve čega se mogu sjetiti i pohraniti to u vremenske kapsule za buduće generacije, ali te kapsule su nestale u narednim vijekovima.
Zaključak romana implicira da je jedinstveni predak preživjeli čiji je dnevnik otkriven i da je civilizacija osuđena na vječni pad i ponovno rođenje. "Vječni Adam" je mit o Adamu i Evi, čija je varijacija prisutna u Zartogovoj civilizaciji i on nagađa da bi to moglo biti jedino znanje koje je preživjelo od bezbrojnih prethodnih kataklizmi, i jedina stvar koja bi se mogla nastaviti nakon što njegova civilizacija neizbježno propadne.
- ↑ della Riva, Piero Gondolo. A propos des oeuvres posthumes de Jules Verne. Europe. pp. 73–88.