Ante Despot

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Kvanj)
Ante Despot
Biografske informacije
Rođenje 1. 12. 1919.
Hrvatska Mandalina kraj Šibenika, Hrvatska
(tada  Kraljevina Italija
Smrt 1. 9. 2007.
Hrvatska Zagreb, Hrvatska
Profesionalne informacije
Obrazovanje Državna umjetnička akademija u Zagrebu
Opus
Polje kiparstvo
Znamenita djela
Partizanska spomen kosturnica Kvanj, Spomenik političkim zatvorenicima, Ribolovac, Rudar

Ante Despot (Mandalina kraj Šibenika, 1.12.1919. - Zagreb, 1.9.2007.[1] ) kipar i likovni pedagog. Autor je velikog broja skulptura, portreta i reljefa širom Hrvatske i bivše Jugoslavije. U rodnom Šibeniku svoja je djela izlagao samo jednom, 1957. godine, na skupnoj izložbi s većim brojem drugih autora ali je svojim skulpturama i spomenicima bitno obogatio šibenske javne prostore.

Učiteljsku školu završio u Šibeniku. Bio je odličan sportaš. Kao mladić bio je veslač u šibenskom Veslačkom klubu „Krka“. Sudjelovao u pobjedama na regatama na Sušaku 1939. i u Splitu 1940. godine. Studij kiparstva započinje 1941. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Prekida ga odlaskom u partizane, a biva i zatočen u zatvoru 1943. od strane ustaškog režima.[2] Studij završava 1946. u klasi Frana Kršinića. God. 1946–50. suradnik je majstorskih radionica Antuna Augustinčića i Frana Kršinića. 1949. završava na četiri mjeseca na Goli otok zbog optužbe da je surađivao s Infobiroom.[3] Nakon togao je od 1950. do 1976. profesor i voditelj kiparskog odsjeka u Školi primijenjene umjetnosti te do 1978. direktor Centra za likovni odgoj u Zagrebu.

Sudjeluje u radu likovnih kolonija u Rovinju (od 1963.), Primoštenu (od 1974.) i Iloku (od 1982.). Radi u svim kiparskim materijalima skulpturu javnoga i komornoga karaktera. Izradio je više spomenika i spomen-obilježja na temu ratnih stradanja (idejno rješenje partizanskoga groblja, 1975., i spomenik NOB-u, 1980., u Šibeniku; reljefi za spomenik u Trpinji kraj Vukovara, 1977, sa Ž. Janešom. Godine 1966. postavljena su njegova spomen-poprsja narodnih heroja: Vlade Perana, Mira Višića i Slobodana Macure na šibenskoj rivi, a revolucionara Ante Jurlina na Poljani maršala Tita i stala tamo do 1990. Izradio je i skulpture u vanjskom prostoru (Ljubavnici, 1969, Karlovac; Ribič I, Šibenik; Ribič II, Zürich; Rudar, Mursko Središće[4]). Najviše se posvećuje portretnoj plastici (Pero Findrik, 1955; Doktor Betlheim, 1974) i aktu (Odmor, 1965; Torzo I. i II, 1983), pri čemu unutar realističkih rješenja sažima fizionomijske i oblikovne karakteristike u reduciranoj masi i zatvorenim obrisima. Uspjelo se bavi i medaljarstvom: Marin Getaldić, 1953,; 650. godišnjica ljekarne u Dubrovniku, 1967.; Ljudevit Gaj, 1972.; Spomenica Skupštine općine Rovinj, 1975., te medalja 60 godina šibenskog muzeja s likom don Krste Stošića. Izlagao je skupno na izložbama Likuma (od 1950), HDLU-a (od 1952), Grupe 5 (B. Becić, A. Despot, Z. Gradiš, J. Poljan, Z. Slevec — 1957. i 1959), na Memorijalu Ive Kerdića (Zagreb 1981), I. trijenalu hrvatskog kiparstva (Zagreb 1982) i dr.[5] Imao je svoju prvu samostalnu izložbu u Atelijeru Lučko 10. listopada 2003. godine.[6]

Partizansko spomen groblje Kvanj[uredi - уреди | uredi izvor]

Partizansko spomen-groblje u Šibeniku je izgrađeno na platou sjevernog dijela gradskog groblja na predjelu "Kvanj", a po idejnom projektu Ante Despota. Osnovni elementi ovog objekta su kripta i spomen-skulptura. Kripta je ukopana u teren. Ulaz u nju zatvaraju reljefna perforirana trokrilna vrata, širine cca 450 cm i visine 220 cm, s motivom Šibenika. Kripta je pokrivena blagom kupo­lom, sferičnom plohom rezanom u kvadrat, prekrivena aluminijskim pločama. Širinom vrata kripta se produžuje u dubinu, cca 600 cm, i završava čeonim zidom ispunjenim klesanim tekstom. Na bočnim zidovima kripte su po dvije bočne niše za urne s posmrtnim ostacima palili boraca, a na sredini postolje izvedeno u obliku zdenca nad čijim će se otvorom nalaziti široka plitica u kojem je trebao tinjati vječni plamen. Po idejnom projektu planirana je i spomen-skulptura, visine cca 1200 cm, koja je trebala biti izvedena iz aluminija, od poliranih svijetlih sferičnih ploča. Kombinacijom svijetlih ploha i tamnih udubljenja dočarava se simbolika života i smrti. Svijetli vrh skulpture pobjeda je života nad smrću, pobjeda ideala za koje su pale žrtve.[7]

Taj spomenik nikad nije izgrađen no Ante Despot je zato izradio skulpturu sjedeće žene na prednjem platou Spomen groblja.

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]