Kutnjak (Legrad)
Kutnjak
| |
|---|---|
  Kutnjak Kutnjak na karti Hrvatske | |
| Regija | Podravina |
| Županija | Koprivničko-križevačka županija |
| Općina/Grad | Legrad |
| Mikroregija | Gornja Podravina |
| Najbliži (veći) grad | Koprivnica |
| Površina | 8,99 km² |
| Nadmorska visina | 139 m |
| Geografske koordinate | |
| - z. š. | 46.272 N |
| - z. d. | 16.78 E |
| Stanovništvo - - - - - - -(2001 / 2011 / 2021) | |
| - Ukupno | 331 |
| Pošta | 48317 Legrad |
| Pozivni broj | 048 |
| Autooznaka | KC |
Kutnjak (povijesno Kothnyak, Kuitnag, Kutnyak odnosno Kuttinek[1], a lokalno pučanstvo izgovara ime sela Kótnjak, dok sami sebe nazivaju Kóčani) je selo u općini Legrad. U blizini je nalazište geotermalnih voda na lokalitetu Gložje.
Zemljopis[uredi | uredi kod]
Seosko naselje Kutnjak nalazi se u Podravini (Koprivničko-križevačka županija), 14 km sjeverno od Koprivnice; 331 stanovnika (2001.). Leži na 139 m aps. visine, u blizini rijeke Drave. Neposredno kraj sela sa južne strane protječe potok Segovina.
Stanovništvo[uredi | uredi kod]
Kretanje broja stanovnika po godinama:
1700. 292[2]
1771. 400[3]
1808. 500
1857. 488[4]
1869. 573
1880. 514
1890. 628
1900. 608
1910. 607
1921. 671
1931. 700
1948. 732
1953. 697
1961. 685
1971. 589[5]
1981. 472
1991. 438
2001. 331[6]
2011. 276[7]
Povijest[uredi | uredi kod]
Prvi put Kutnjak se spominje 1495. godine, u popisu dimova za kraljevski porez plemićkog suca Demetrija u Križevačkoj županiji koji su ubirali dikatori pečujski kanonik Andrija i senjski kapetan Gavan iz Zagreba i ban Ivaniš Korvin:
"Processus Demetrii judicis nobilium comitatus Crisiensis minor:
KWTHNAK et Ladislai Makalay /solvit/ 6
KWTHNAK et magistri Francisci /solvit/ 2
KWTHNAK et relicte Ioannis litterati /solvit/ 4 "[8]
ukupno Kutnjak ima tada 12 dimova.
Godine 1507. posjed KOTHNYAK od 13 dimova posjeduje magistar Franjo.
Zanimljivo je spomenuti da je od 21. veljače 1512. do 24. prosinca 1512. godine u Kutnyaku, hrvatski ban i veliki ugarski palatin, Emerik (Mirko) Perenyi (1475.-1520) pisao devetnaest svojih odluka.[9]
Godine 1513. KOTHNYAK je posjed od 10 dimova u vladništvu Domini Prothonotarii (Gospodin Protonotar).[10]
Godine 1517. KOTHNYAK ima 16 dimova: Ioannes Woykffy 14 i Gasparis Borothway 2.[11]
Godine 1520. COTHNYAK ima 15 dimova i svi pripadaju gospodaru Ioannes (Ivanu) Woykffy.[12]
Godine 1755. Kutnjak je zahvatila t.i. Podravska seljačka buna čijim je uzrokom u korijenu stajala povećana feudalna renta, a i povećana redovita tlaka. Bunu je za samo nekoliko dana sa 150 konjanika i 60 pješaka ugušio Josip Drašković. Četiri je kolovođe dao odmah strijeljati, a ostale pobunjenike zatvoriti i poslati na istragu u Zagreb, gdje ih je većina pomrla.[13]
U prvoj polovini XX. stoljeća u Kutnjaku je bio podignut i vjerski objekt Hrvatske Starokatoličke Crkve takozvanih Starovjeraca odnosno Starokatolika, kojih danas u selu više nema.
Prezimena[uredi | uredi kod]
Prezimena koja se spominju u naselju kroz duže vremensko razdoblje:
Andrašec, Ban, Bebek, Berković, Berta, Blažević, Brodarić, Bukovčan, Buntić, Čituš, Čižmešija, Čordaš, Debeli, Debić, Dedi, Dolenec, Dovičin, Đuran, Ferenčak, Filip, Fischer, Funtek, Gašpar, Geci, Gerec, Grgac, Habek, Horvat, Igrec, Ivanušini, Ivić, Jaki, Jeluškin, Jenočin, Jendrašec, Kenđel, Kolar, Kolarić, Kolman, Kordeš, Košutak, Kovač, Križar, Križarec, Kučan, Labazan, Lisjak, Logožar, Lucek, Lukačić, Lukić, Mađarić, Mađer, Majnjšnji, Majtan, Marcian, Matotan, Međimorec, Mikec, Mikina, Mikloš, Mikulinjak, Milak, Miljak, Mraz, Mučnjak, Mudinjak, Našejev, Norčec, Novak, Novoselec, Pajser, Palčec, Petrošil, Pintar, Pišpek, Posavec, Poštenik, Potravi, Prukiaš, Rezek, Sabolec, Sabolić, Seđek, Smok, Stančec, Stanin, Šafar, Ščuri, Šiak, Škrinjar, Špićko, Talpas, Terdek, Tišlar, Tkalec, Tokar, Turk, Vaganić, Valent, Varga, Vargov, Vargović, Verban, Vuger, Zagorec, Živko.
Poznate osobe[uredi | uredi kod]
Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kod]
- Barokna crkva Sv. Helena (suzaštitnici sv. Valentin i sv. Benedikt), poznata kao Kapela sv. Jelene (1760).
- Grobljanska kapelica
- Pilovi (2), Raspela (5)
Obrazovanje[uredi | uredi kod]
- Osnovna škola Kutnjak kao područna škola za 4 niža razreda (pripada Osnovnoj Školi Andrije Palmovića Rasinja)
Uprava[uredi | uredi kod]
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
Lokacija Lunjkovec-Kutnjak nalazište je vode temperature 140 stupnjeva, a budući da je sva voda toplija od 130 stupnjeva isplativa i za dobivanje električne energije, tamo se već HEP uključio u projekt izgradnje termoelektrane, što je prva faza iskorištenja tih geotermalnih bušotina.
Protok pronađene geotermalne vode je 53 litre u sekundi koji će se povećati na 70 litara u sekundi ugradnjom dubinske centrifugalne sisaljke, te će osigurati oko dva megavata električne snage. Potporu projektu Lunjkovec-Kutnjak dala je i Vlada koja će konačno i odlučiti kada će započeti izgradnja prve geotermalne elektrane u Republici Hrvatskoj.
Sam program iskorištenje geotermalne energije se provodi u dvije faze. U prvoj fazi je predviđena izgradnja geotermalne elektrane (2,5 MWe) i pratećih projekata. U drugoj fazi je predviđeno povećanje kapaciteta geotermalne elektrane (2x4MWe) i pratećih projekata te opskrba toplinom Koprivnice. Prva faza gradnje na lokaciji Lunjkovec - Kutnjak stajala bi oko 500, a druga oko 970 milijuna kuna. Od toga bi najveća ulaganja otpala na Inu i HEP. Obveza Ine bila bi ulaganje u bušotine (u prvoj fazi omogućavanje crpljenja 70 litara vode u sekundi iz postojeće proizvodne i utisne bušotine s uronjenom pumpom; u drugoj 300 litara u sekundi iz tri proizvodne i tri utisne bušotine s uronjenim pumpama), a HEP ulaganje u elektranu i sustav distribucije topline (u prvoj fazi gradnja agregata snage 2 MW, a u drugoj dva agregata po 4 MW), te bi po svršetku projekta Lunjkovec - Kutnjak imao elektranu ukupne snage 10 MW. [14][15]
Za iskorištenje i dalje vruće vode zainteresirala se Podravka koja razmatra mogućnosti izgradnje sušare za povrće na bazi te vruće vode kao energenta, što bi čak moglo doprinijeti da Podravka prebaci sušenje povrća za potrebe 'Vegete' iz inozemstva na tu lokaciju. [16]
Kultura[uredi | uredi kod]
Dugi je niz godina radila Radio stanica Kučan, koja se je u nekim uvjetima mogla čuti čak i u Ljubljani. Svoju djelatnost prekinula je osamdesetih godina.[17]
Od 8.lipnja 2012. u selu djeluje Udruga žena Kutnjak – Antolovec sa ciljem očuvanja i unapređivanja kulturnih tradicija i posebnosti.
Sport[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ hrcak.srce.hr/file/76880
- ↑ Stjepan Krivošić, Stanovništvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u XVIII i prvoj polovini XIX stoljeća, HAZU Varaždin, str. 37, Varaždin 1991. ISBN: 86-407-0159-8
- ↑ Stjepan Krivošić, Stanovništvo Podravine 1659-1859. godine, u Podravski zbornik 1983, str. 162, Koprivnica 1983. ISSN: 0350-3372
- ↑ Korenčić Mirko, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske : 1857-1971, str. 343-347., JAZU, Zagreb 1979. UDK: 911.375(497.5)(058)(091)
- ↑ Korenčić Mirko, Naselja i stanovništvo SR Hrvatske : 1857-1971, str. 343-347., JAZU, Zagreb 1979. UDK: 911.375(497.5)(058)(091)
- ↑ Državni zavod za statistiku: Rezultati popisa stanovništva 2001. godine, Stanovništvo porema spolu i starosti po naseljima, http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_01/h01_01_01_zup06-2275.html
- ↑ Prvi privremeni rezultati popisa stanovništva, popis po naseljima, DZS
- ↑ Mađarski državni arhiv u Budimpešti, Diplomatikai leveltar, br. 104.189. i J.Adamček - I.Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. str.12
- ↑ Arhiv HAZU Regesta, br. 3999; br. 4022-4037; br. 4039-4040. objavljeno u: Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554. Vidi i Petrić Hrvoje: O nekim toponimima Ludbreške i Koprivničke Podravine krajem 15. i početkom 16. stoljeća, Radovi Zavoda za znanstveni rad HAZU Varaždin br. 19, 2008., str. 211-250
- ↑ J.Adamček - I.Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. str.60
- ↑ J.Adamček - I.Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. str.94
- ↑ J.Adamček - I.Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. str.127
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2017-09-25. Pristupljeno 2017-09-24.
- ↑ http://www.vlada.hr/hr/content/download/5760/46179/file/170%20-%201.08.pdf[mrtav link]
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-10. Pristupljeno 2014-08-02.
- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-03-09. Pristupljeno 2014-08-02.
- ↑ Krsto Papić: Nek se čuje i naš glas (1971)