Kurunta

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Kurunta je bio hetitski princ, sin kralja Muwatallija II i rođak kralja Tudhaliye IV. "Kurunta" je luvijsko ime, ali je također koristio i hurijsko ime Ulmi-Tessup.

Izvori za njegovu biografiju su dva ugovora između gradova Hattuse i Tarhuntasse, spominjanje u tzv. Pismu iz Tawaglave, brojni pečati i natpis na stijeni.

Muwatalli je Kuruntu povjerio svom bratu Hattusiliju da ga odgoji u svom domaćinstvu. Hattusilijev sin Tudhaliya kasnije u svom pismu tvrdi da ga je od tog vremena s Kuruntom vezivalo veliko prijateljstvo.

Najvažniji događaj Kuruntinog života je bio prijenos hetitske prijestolnice iz Hattuse u Tarnhutassu.

U brobi za prijestolje između Mursilija III i Hattusilija, Kurunta se opredijelio za Hattusilija. Za to je bogato nagrađen - Hattusili mu je dao vazalno kraljevstvo sa sjedištem u Tarhuntassi, bivšoj očevoj prijestolnici. Međutim, u to je doba veći dio nominalne teritorije već pao u ruke lukkanskih ratnika s podrškom iz Ahhiyawe. Kurunta je u doba Hattusilijeve vladavine bio prisiljen vraćati kontrolu nad tom teritorijom.

Brončana ploča pronađena u Hattusi bilježi sporazum između Tudhaliye IV i Kurunte, a njime je Tudhaliya ponovno priznao Kuruntinu vlast nad Tarhuntassom. U to je doba Kurunta još osvajao zapad, je se spominje kako će Parha (klasični Pergam u Pamfiliji) svaki čas pasti u njegove ruke. Ovaj je ugovor od velike važnosti za historičare, jer je riješio mnoge sporove o anadolijskim lokacijama u tom periodu.

S vremenom se ispostavilo kako Kurunta nije bio zadovoljan svojim feudom, te je na svojim pečatima i na natpisu u Hatipu počeo koristiti titulu 'Veliki kralj'. Pečati su pronađeni u samoj Hattusi, a brončana ploča s prethodnim ugovorom je zakopana ispod velikih južnih Vrata sfinge, što sugerira prekid odnosa između dvije zemlje.

Pretpostavlja se da je Kurunta uzurpirao ili pokušao uzurpirati prijestolje od Tudhaliye ili njegovog nasljednika Arunawande III, iako točan tok događaja nije utvrđšen. Neki, pak, smatraju da je Kurunta jednostavno proglasio nezavisnost. Hijeroglifski luvijski natpis na zidu južne akropole u Hattusi spominje kako je Suppiluliuma II, sin Tudhaliye IV, napao Tarhuntassu.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]