Kultura vrpčaste keramike



Kultura vrpčaste keramike (njemački Schnurkeramik, engleski Corded Ware, francuski ceramique cordée) sadrži jedan široki arheološki horizont Evrope između 2900 - 2350 pne, obuhvatajući tako kasni neolit, bakarno doba, i rano bronzano doba. [1]
U kontekstu Kurganske teorije (ili stepska hipoteza), kultura se posmatra kao Indo-Evropska[2] i da su je sa istoka donijeli Praindoevropljani, sa prostora Jamna kulture).[3] Marija Gimbutas smatra da su društveni odnosi između starosjedilaca i nametnutih kultura rezultirali u brzoj i kratkoj promjeni u Kulturi vrpčaste keramike.[4][5]
Nasuprot ovoj tezi, jedan broj drugih arheologa smatra de je Kultura vrpčaste keramike rezultat lokalnog razvoja Kulture zvonastih pehara.[6] To se potkrepljuje radiokarbonskim datiranjem, kojim je utvrđeno postojanje vrpčaste keramike na području današnje Poljske, prije nego u srednjoj Evropi.[7]
Zauzimala je prostor od Rajne na zapadu, do Volge na istoku, obuhvatajuči dijelove sjeverne, zapadne i istočne Evrope, uključujući najveći dio današnje Njemačke, Holandije i Danske, Poljsku, Litvaniju, Latviju, Estoniju, Bjelorusiju, Češku, Austriju, Mađarsku, Slovačka, Švajcarska, sjeverozapadna Rumunija, sjeverna Ukrajina, evropski dio Rusije, dijelove norveške obale i južne dijelove Švedske i Finske.[1] U kasnom eneolitu i ranom bronzanom dobu proširila se na oblasti uz Balkansko poluostrvo[8], gdje se mješala sa ostalim stepskim elementima.[9]
Jedan dio arheologa smatra da kultura, zbog svoje rasprostranjenosti, nije imala uniformni karakter, jer su regionalne specifičnosti dovele do nekoliko varijanti u materijalnoj kulturi, naseljima i društvenim odnosima.[1] Sa druge strane, osnovne karakteristike, kao što su način sahranjivanja, keramika sa vrpčastim ornamentima i jedinstvena kamena sjekira, prisutni su na cijelom prostoru ove kulture. Kultura je bila podložne i uticaju drugih, kao i susjedne Beaker kulture zapadno od Elbe, kroz razne vidove komunikacije, morskim i putevima uz riječne tokove.[10]
Sahranjivanje se obavljalo sa pokojnikom obično na desnoj strani, u zgrčenom položaju i licem okrenutim prema jugu. Keramičko posuđe je prije pečenja ukrašavano otiskivanjem sukane (pletene) uzice ili vrpce od lana i konoplje. Kamene sjekire su se koristile u poljoprivredi i u vojne svrhe.
Jamna | Ruske stepe | 3300 pne | 2600 pne | |
Vrpčasta keramika | Evropa | 2900 pne | 2350 pne | |
Amfore | Evropa | 3400 pne | 2800 pne | |
Baden | Srednja Evropa | 3600 | 2800 | |
Kostolac | Podunavlje, Balkan | 3250 | 3000 | |
Vučedol | Podunavlje, Balkan | 2150 | 1800 | |
Zvonasti pehari | Zapadno od rijeke Elbe | 2800 | 1800 |
- Allentoft, ME (June 11, 2015). „Population genomics of Bronze Age Eurasia”. Nature 522 (7555): 167–172. Bibcode 2015Natur.522..167A. DOI:10.1038/nature14507. PMID 26062507.
- Anthony, David W. (2007). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age riders from the Eurasian steppes shaped the modern world. Princeton University Press.
- Lazaridis, Iosif; Haak, Wolfgang; Patterson, Nick; Anthony, David; Reich, David (2015). „Supplementary Information 11. Relevance of ancient DNA to the problem of Indo-European language dispersals”. Massive migration from the steppe is a source for Indo-European languages in Europe.
- Mallory, J. P. (1997). Encyclopedia of Indo-European Culture. Taylor & Francis. ISBN 978-1884964985. Pristupljeno February 18, 2015.
- Mallory, J. P. (1999). In Search of the Indo-Europeans (freprint izd.). Thames and Hudson.
- Østmo, Einar (1996). „The Indo-European question: A Norwegian perspective”. u: Huld, Martin E.; Jones-Bley, Karlene. The Indo-Europeanization of Northern Europe. Journal of Indo-European Studies Monograph. Washington, DC: Institute for the Study of Man. str. 23–41.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Beckerman, Sandra Mariët (2015). Corded Ware Coastal Communities: Using ceramic analysis to reconstruct third millennium BCE societies in the Netherlands. Leiden: Sidestone Press.
- ↑ Hrvatska enciklopedija (LZMK) - kultura vrpčaste keramike
- ↑ Iversen, R. & Kroonen, G. 2017. Talking Neolithic: Linguistic and Archaeological Perspectives on how Indo-European was Implemented in Southern Scandinavia. American Journal of Archaeology, vol. 121, no. 4, p. 511–525.
- ↑ Gimbutas, Marija (1997). Kurganska kultura i Indo-evropeizacija Evrope. Institute for the Study of Man. str. 316.
- ↑ „Wolfgang Haak, Iosif Lazaridis, Nick Patterson, Nadin Rohland, Swapan Mallick, Bastien Llamas, Guido Brandt, Susanne Nordenfelt, Eadaoin Harney, Kristin Stewardson, Qiaomei Fu, Alissa Mittnik, Eszter Ba, Christos Economou, Michael Francken, Susanne Friederich, Rafael Garrido Pena, Fredrik Hallgren, Valery Khartanovich, Aleksandr Khokhlov, Michael Kunst, Pavel Kuznetsov, Harald Meller, Oleg Mochalov, Vayacheslav Moiseyev, Nicole Nicklisch, Sandra L. Pichler, Roberto Risch, Manuel A. Rojo Guerra, Christina Roth, Anna Sze´cse´nyi-Nagy, Joachim Wahl, Matthias Meyer, Johannes Krause, Dorcas Brown, David Anthony, Alan Cooper, Kurt Werner Alt, David Reich - Massive migration from the steppe is a source for Indo-European languages in Europe”. LETTER, 2018. Pristupljeno 9. 2. 2019.
- ↑ For example Pre- & protohistorie van de lage landen, onder redactie van J.H.F. Bloemers & T. van Dorp 1991. De Haan/Open Universiteit. ISBN 90-269-4448-9, NUGI 644.
- ↑ Wlodarczak, Piotr (2009). „Radiocarbon and Dendrochronological Dates of the Corded Ware Culture”. Radiocarbon 51 (2): 737–749. DOI:10.1017/s003382220005606x. Pristupljeno 2 July 2016.
- ↑ „Borivoj Čović: OD BUTMIRA DO ILIRA - Kultovi sa Mediterana”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1976. Arhivirano iz originala na datum 2019-10-01. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ Aleksandar Bulatović - Posljedice kulturne interakcije na etničke promjene
- ↑ Cunliffe, Barry (1994). The Oxford Illustrated Prehistory of Europe. Oxford University Press. str. 250–254.